KAKO JE NASTAO TOPONIM MURINA

Piše:Marko Jokić  

Naziv naselja Murina nastao je najvjerovatnije početkom XVIII vijeka.U dostupnim dokumentima prije ovog perioda ime naselja se ne pominje.Ime Murina ne nalazimo u Banjskim i Dečanskim hrisovuljama,niti se pominje u drugim dostupnim dokumentima prije početka XVIII vijeka.U popisu stanovništva u Skadarskom sandžakatu od 1485.godine nema pomena ovog naselja,niti je ovaj topomin zapisan u putopisu Evlije Čelebije ili Maria Bolice,koji su dolinom Lima proputovali početkom XVII vijeka.Neutemeljenaja (ili bolje reći potpuno netačna) su tvrđenja nekih veličkih hroničara da Mario (Marin ili Marijan) Bolica u svojim zapisima pominje selo Velika niti broj stanovnika ovog naselja.

Continue reading

STANJE NA GRANICI VELIKE OD 1890-1912.GODINE

    Piše:Marko Jokić  

     Velički učitelj Špiro Srzentić u Glasu Crnogorca 1892.godine[1] izvještava o problemu oko ispaše stoke veličkih stočara na području Čakora.U dopisu Srzentić konstatuje da se stoka može kretati na ispaši samo do granice koju je utvrdila crnogorsko-otomanska komisija.Zbog problema ispaše i otimanja stoke je upravo 1892.godine izašla i komisija vlade Crne Gore da zajedno sa carsko-otomanskom komisijom utiče na uspostavljanje mira na granici.Prema pisanju Srzentića “s naše strane,vladanju naših vojnika pograničnih ne bi imao ni najmanju stvar primijetiti,a što se tiče s Turske strane to je sasvim različito”.U tekstu se posebno potencira “rđavo ponašanje” vojnika turskih podanika.Pri tom konstatuje da takvim ponašanjem turskih podanika iz Rugove se “mogu rđave posledice navući”.Istina,s jedne i druge strane su prema raznim pisanim tragovima vršeni upadi preko granice s ciljem otimanja stoke.Uobičajeno je bilo da su jedna ili druga strana energično odbijale da priznaju učešće u takvim ekscesima.Nekada su jedni i drugi upućivali zvanične žalbe o upadima i pljački stoke,ali bi se kasnije ukradena stoka ipak ”nekako” pronašla na njihovoj teritoriji.Iz pisanih svjedočenja se da zapaziti  da je nakon žestokih reakcija sa Cetinja prema Veličanima ili Porte prema svojim podanicima stoka stizala do vlasnika na nepoznat način.Turski podanici-Rugovci su svakako imali razloge da izmišljaju upade Veličana sa stokom na prostor Bjeluhe,kao bi držali nategnutu situaciju oko razgraničenja,jer je Bjeluha sa okolinom ostala u Turskoj teritoriji,odnosno kao ljetnja ispaša rugovskih stočara.

Continue reading