Tragajući za porijeklom nekih izraza u veličkom govoru

Piše:Marko Jokić

U veličkom govoru je veliki broj riječi koje su nepoznatog porijekla.Kako toponimi,tako i riječi koje su se koristile u svakodnevnom govoru Veličana.Riječi ira,urda,lenga,kromid, kopanja,koš,ljesa,trnokop,štruglja,kočak,tor,ljukač,osti,torine,struga,stan,stanište,prlina, prljaga,itd.,kako bilježe etimološki izvori su starobalkanskog porijekla.Isto tako,veliki broj toponima prisutnih u Velici imaju istu jezičku pozadinu.

Continue reading

Popisi domaćinstva u Plavsko-gusinjskoj kapetaniji 1913 i 1914-1915.godine

Piše:Marko Jokić

     Na području Plavsko-gusinjske kotline tokom istorije ovog kraja su zabilježene različite etničke zajednice  stanovnika koje su naseljavale ovu regiju.Još u starim istorijskim dokumentima se pominju Iliri (Autrijati),Sasi i drugi narodi.Istina,broj pisanih izvora je veoma mali,ali na njihov boravak podsjećaju toponimi,i neveliki broj sačuvanih stočarskih izraza,naziva predmeta i drugih riječi iz svakodnevnog života.O Vlasima i Arbanasima koji su živjeli na ovom području su dragocjeni podaci koje su zabilježeni u srpskim manastirskim poveljama XII,XIII I XIV vijeka.Da su Vlasi naseljavali ove krajeve je zabilježeno i u zborniku dokumenata Monumenta Serbica[1],gdje je zapisano “da je dolina Lima gusto naseljena Vlasima”.                                                                                Continue reading

POZNATI SLIKAR,FOTOGRAF I NOVINAR SAMSON ČERNOV JE 1915.GODINE  PROŠAO KROZ VELIKU

Piše:Marko Jokić

     Samson Černov (Sampson Tchernoff)[1] je kod dijela Veličana vjerovatno poznato ime.Svojim dopisima i fotoaparatom je ostavio dragocjene tragove o jednom izuzetno teškom vremenu.Od 1912.godine kada je stigao u Srbiju pa sve do 1916.godine je pratio ratna događanja u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu.Njegove dopise su objavljivale novine u Sanktpeterburgu (Novo vrijemе,Večernje vrijeme i Ruskа riječ),zatim beogradska Politika i francuski nedjeljnik L’Illustration.

Continue reading

O PORIJEKLU DINASTIJE PETROVIĆ

(Drugi pišu)    

Marko PETROVIĆ NJEGOŠ: Otkrivanje porijekla dinastije Petrović Njegoš

Njegoš i Petrovići nijesu bili slovenskog porijekla, to je potvrdila nauka

Istraživanje haplogrupa je prozor u složenu tapiseriju balkanske istorije, pokazujući koliko su isprepletana i raznolika naša porijekla zaključuje, ističe Marko Petrović Njegoš

 
Marko Petrović NjegošFoto: Pobjeda

Vajar Marko Petrović Njegoš, jedan od direktnih potomaka posljednje crnogorske dinastije Petrović Njegoš, u razgovoru za Pobjedu govori o istraživanju porijekla porodice i objašnjava što znači podatak da porodica pripada haplogrupi E1b1b.

-Starostavna uporištva te haplogrupe su u Mediteranu i dijelovima Afrike, dok konkretno i za nas relevantno u Evropi je ima dominantno u predjelima Grčke, Albanije i Južne Italije. Dakle preci porodice Petrović su došli negdje iz tih prostora. U svakom slučaju, nesumnjivo je da su naši preci pripadali ilirsko-helenskom svijetu – kaže Petrović Njegoš.

Napominje da naučno putovanje u našu prošlost nije samo o porodici Petrović.

-To je prozor u složenu tapiseriju balkanske istorije, pokazujući koliko su isprepletana i raznolika naša porijekla zaključuje.

Otkrića koja je iznio Marko Petrović Njegoš nude novu perspektivu na bogatu i složenu istoriju Crne Gore i njenog naroda. Kako nauka odmotava više o našoj prošlosti, omogućava nam da vidimo istorijske ličnosti i narative u boljem svjetlu.

POBJEDA: Možete li objasniti značaj nedavnog DNK testiranja u vašoj porodici i razloge zbog čega ste sproveli testiranje?

PETROVIĆ NJEGOŠ: Naravno, u Centru za Genetiku DNK u Beogradu smo sproveli testiranje tzv Y-DNK koja prati isključivo mušku lozu, i otkrili da je naša haplogrupa E1b1b. To je značajno jer ukazuje na neslovensko porijeklo porodice Petrović Njegoš.Prije svega da objasnim da se Y-DNK prenosi isključivo sa oca na sina i prati porodično prezime, a time i kod onih koji slave i slavu na Balkanu. To je kao genetičko prezime, koje prati očinsko porijeklo.

POBJEDA: Što znači pripadnost haplogrupi E1b1b?

PETROVIĆ NJEGOŠ: Nauka je utvrdila da se haplogrupa E1b1b ne nalazi u slovenskim populacijama. Njena starostavna uporišta su u Mediteranu i dijelovima Afrike, dok konkretno i za nas relevantno u Evropi je ima dominantno u predjelima Grčke, Albanije i Južne Italije.

Dakle: preci porodice Petrović su došli negdje iz tih prostora, i tu smo već uzbuđeni jer ćemo koristeći dalja genetska istraživanja pokušati utvrditi preciznije lokaciju sa koje su došli naši preci. U svakom slučaju, nesumnjivo je da su naši preci pripadali ilirsko-helenskom svijetu.

POBJEDA: Što je sa slavom vaše porodice, Đurđevdanom?

PETROVIĆ NJEGOŠ: Vidite, i Đurđevdan ima korijene u prije-slovenskoj mitologiji, odražavajući prirodu našeg nasljeđa jer je Sv Đorđe pogubljen početkom IV vijeka.

POBJEDA: Kako ove informacije utiču na Vaš pogled na istorijske ličnosti i Vaše pretke poput Petra II Petrovića Njegoša?

PETROVIĆ NJEGOŠ: To je svakako prosvijetljujuće. Treba znati da je Njegošev pogled na svijet bio u značajnoj mjeri formiran od strane njegovog učitelja, Sima Sarajlije. Recimo, ideja da su Crnogorci potomci izbjeglica sa Kosova polja, koncept popularizovan od strane Njegoša, zapravo je prvi put spomenut i potekao je od Sarajlije. Ovo na neki način naglašava ulogu individualnih uticaja u oblikovanju percepcije istorije.

Genejalnost Njegoševog stvaralaštva svakako je jedan od razloga što ga druge sredine žele svojatati. Veliki se pisci ipak opstaju za sva vremena – svoji.

Želim da napomenem, na kraju, da ovo putovanje u našu prošlost nije samo o porodici Petrović. To je prozor u složenu tapiseriju balkanske istorije, pokazujući koliko su isprepletana i raznolika naša porijekla.

KAKO SU ZBORILI STARI VELIČANI

Piše:Marko Jokić

Generacije Veličana rođenih iza Drugog svjetskog rata su svjedoci da je u govoru starih Veličana bilo prisutno dosta turcizama i drugih tuđica u svakodnevnoj govornoj komunikaciji.Veliki je broj tih riječi koje su se odomaćile odavno u govoru Veličana,te je često bilo teško shvatiti da to nijesu riječi koje pripadaju slovenskim jezicima.

Kod autora ovih redova je odavno bila prisutna ideja da se identifikuju i prikupe sve tuđice koje su karakterisale govor Veličana,posebno onih starijih.Tragajući za izvorima,čitajući radove autoriteta lingvističke nauke,sakupio sam značajan broj riječi koje su se mogle veoma često čuti u govoru Veličana.Smatrao sam,a radi vraćanja svih nas u prošlost i govor naših predaka,da je korisno objaviti sve prikupljene podatke.Imajući u vidu,da je to dio naše kulture i tradicije,želio sam ukazati na značaj ove teme.Razni istraživači su zapisali:“Da  narod koji izgubi tragove svog jezika,više nije taj narod“.

Jedan od velikih autoriteta koji se bavio turcizmima(ali i ostacima persijskog i arapskog jezika) na širim prostorima je Abdulah Škaljić,što je objavio u veoma obimnoj studiji(Turcizmi u hrvatskosrpskom jeziku).Pored ovog djela Škaljića,koristio sam i veliki broj rječnika raznih autora,odakle sam crpio manji broj turcizama.

Continue reading

NARODU CRNOGORSKOME… Testament P. P. Njegoša

Naslovna » Istorija » NARODU CRNOGORSKOME… Testament P. P. Njegoša

  Drugi pišu Autor: Antena M 23.10.2023. 21:36 Priredio: Vladimir Jovanović

Objavljujem cjelokupan sadržaj Testamenta Petra II Petrovića-Njegoša, koji je napisao 20. maja 1850. na Prčanju kod Kotora. Slijedi:

- autentični prijepis, s „njegoševskim” slovima „є”, „ѣ”, „i”, „ы”, „й”; „я”, „ю”, „ъ”, „ь”

- potom transkripcija na savremeni crnogorski pravopis

- faksimili prijepisa Testamenta od Dušana Vuksana iz 1926…

* * * 

Слава тѣбѣ показавшему нам свѣт!

Xвала ти, Господи єр си ме на брiєгу єднога твоєга свiєта удостоiо извести изъ зракахъ єднога твоєга дивнога сунца благоволіо напоити. Хвала ти Господи, єръ си ме на земльи надъ миліонима и душомъ и тієломъ украсіо колико ме одъ мога ђетинства твоє непостижимо величество топило у гимне божествене радости удивленія и велелѣпоте твоє, толико самъ бієдну судбину людску са ужасомъ разсматрао и оплакивао — твоє є слово све из ништа сотворило, твоме є закону све покорно човѣкъ є смртанъ и мора умрієти.

Continue reading

PORIJEKLO CRNOGORACA,ISTRAŽIVANJE SRPSKOGA ETNOLOGA IZ 1974.GODINE

  Drugi pišu Autor: Antena M 17.10.2023. 19:57 ➔ 22:08   Priredio: V.J.

Prije skoro pet decenija, 1974. godine, objavljena je u Srbiji interesantna studija o Etnogenezi Južnih Slovena”. Autor je dr Tatomir P. Vukanović (1907-1997).

Ovaj srpski etnolog, porijeklom Crnogorac, istoričar i antologičar, jedno vrijeme kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, napisao je: Kult cara Uroša”, Enciklopedija narodnog života, verovanja i običaja u Srba na Kosovu i Metohiji”, Drenica − druga srpska Sveta Gora”, Romi (Cigani) u Jugoslaviji”, Srpske narodne poslovice, blagoslovi, grdnje, doskočice, zakletve, kletve, pitalice, pretnje, psovke i uzrečice”, Srpske narodne bajke”, „Srbi na Kosovu”, etc.

Vukanović je pokušao da utvrdi etnogenezu  stari etnički korijen  južnoslovenskih naroda, uključujući i Crnogorce, te Srbe, Hrvate, Slovence, Muslimane, Makedonce, Bugare.  

Continue reading

ROMANIZMI U VELICI

  Piše:Marko Jokić  

Značajan broj lingvista se bavio izučavanjem romanizama u Crnoj Gori.Njihova pažnja je prije svega bila posvećena izučavanjem romanizama u Staroj Crnoj Gori i Boki,ali vrlo malo(ili gotovo nikoliko) u sjevernoistočnim regijama Crne Gore.Ana Ž.Tešić,koristeći obimnu literaturu,je u svojoj doktorskoj disertaciji naslovljenoj: Romanizmi u narodnim govorima Stare Crne Gore i Brda obradila značajan broj romanizama sa ovog prostora.Čini se,da je bila veoma iznenađena brojem romanizama na sjevero-istoku Crne Gore.Posebno ističe kao dragocjenu građu pojavu”diferencijalnih rječnika,koji dodatno obrađuju leksemu  sa prostora zetsko-sjeničkog dijalekta” što čini dragocjenu dopunu dosadašnjoj građi i istovremeno značajno doprinosi tekstu njene studije”,jer donosi nove podatke o dosad neistraženim romanizama” na prostoru gdje je prisutan ovaj dijalekat.

Continue reading

KO JE BIO RAJKO SIMONOVIĆ CRNOGORSKI EMIGRANT U ELBASANU?

Pripremio:Marko Jokić   20.04.2023.godine

Rezolucija Infombiroa  1948.godine je žestoko zatalasala  Crnu Goru,ali i Polimlje.Značajan broj komunista iz Andrijevičkog sreza je stradao zbog drugačijeg politčkog stava,od tada zvaničnog stava KPJ.Milovan Ćulafić,poznatiji kao Tatko je nakon robijanja na Golom otoku,pokušao novi život u Gornjim Lugama kod Andrijevice.Predratni zemljoradnik,koji je postao član KPJ 1937.godine,u ratu je bio na odgovornim vojnim dužnostima,a nakon rata visoko pozicionirani kadar u Andrijevici.Ni nakon odslužene kazne nije mogao promijeniti sebe.Bio je pod stalnom prismotrom.Okolo kuće su na njega iz žbunja stalno nadzirali špijuni,prenoseći informacije o Tatkovom kretanju.Jedan od njih,kojeg je Tatko primijetio u šumi,na 20 metara iznad kuće je bio Miljan Knežević(Veličanin),kako će Tatko zapisati u svom životopsu.Njegova porodica je odlučila da emigrira u Albaniju,nakon prebijanja njegove supruge,koja je od posledica torture preminula.Jedan sin je bio na služenju vojnog roka u Srbiji,ali je došao glas da je umro.Ostao je Tatko pod stalnim nadzorom sa tri sina,od kojih se jedan (Čedo) već ranije odmetnuo u šumu.Nije imao izlaza,odlučio je da noću 30.jula 1953. krene sa sinovima prema Albaniji[1].Uspio je,i već 31.jula se prijavio albanskim vlastima.U Elbasanu,đe se nastanio,upoznao je izvjesnog Rajka Simonovića[2],sa kojim je razvio blisko prijateljstvo.Radeći u nekoj zadruzi,kao računovodstveni radnik,Rajko se "osmjelio,uporedivši sjemensko žito u Albaniji sa onim u Vojvodini".To će Rajku donijeti nove nevolje.Nove optužbe od albanskih vlasti.Tamošnje vlasti su ga optužile da je strani agent i osudile na dugogodišnju robiju.Njegova supruga i ćerka su preseljene iz Elbasana u Tiranu,a Rajko sproveden u pritvor.Kako je osamdesetih godina prošlog vijeka autoru ovih redova ispričao prof.Veljko Šćepanović,jugoslovenski emigrant u Albaniji,ista sudbina je zadesila i njega.No,ipak se Šćepanović uspio vratiti nešto prije 1980.godine,nastavljajući svoj život u Tuzima,gdje je radio kao profesor Ruskog jezika.Rajko se nikada nije vratio u Crnu Goru.Krajem XX vijeka je završio svoj život,kao beskućnik u okolini Skadra.Sjećanje na Rajka je kratko opisao Marinko Ćulafić,unuk čuveng Milovana-Tatka Ćulafića.Marinko je predsjenik Zajednice Crnogoraca u Elbasanu (svom rodnom mjestu).Njegova sjećanja na Rajka Simonovića, porodičnog prijatelja porodice Tatka Ćulafića dajem u izvornom obliku.

  Uspomena na Rajka[3]  

 Godinama sam razmišljao da li da napišem životnu priču o Rajku, crnogorskom emigrantu koji je preminuo negdje početkom devedesetih pored kapije tvrđave, napušten od svih! I ko se ne sjeća tih godina jednog sijedog čovjeka, koji je kao u svojoj kući uz ogradu tvrđave imao baštu, od namještaja nekoliko starih ćebadi kojima se pokrivao tokom hladnih zimskih noći, i u ruci uvijek držao blok u kojem je olovkom pravio skice ženskih haljina i odjeće. Neki su ga zvali „izlapjeli”, drugi su ga čašćavali čašom piva, neki su mu slali da jede… Zapravo, kada je imao 20 godina nije čak ni znao ko je. Jedne večeri u subotu ili nedjelju (negdje u maju 1990.godine, nakon sto je stigao u Skadar da vikend provede sa porodicom,izašao sam u šetnju sa mojim drugom iz kraja. Pored kapije tvrđave vidjeli smo Rajka koji je kao i uvijek bio izgubljen u svojim crtežima i moj prijatelj me je pitao da li znam da je Rajko crnogorski patriota? Na trenutak sam zastao a onda me je radoznalost odvela pravo do tog sijedog čoveka. Pozdravio sam ga na našem crnogorskom jeziku a on me je radosno pogledao. Njegov pogled mi je ostao u sjećanju,jer ne samo da je bio pogled jednog „ludaka”, već me je natjerao da pomislim da se ispred mene nalazi jedan veoma inteligentan čovek koji je u životu mnogo patio. Rekao sam čiji sam sin i nakon što mi je čvrsto stegao ruku dodirnuo me i rekao mi: Marinko,koliko si samo porastao? Sećaš li se kad sam te kao bebu držao u rukama? Susret sa Rajkom me je mnogo raznježio a radoznalost da saznam njegovu prošlost me pratila do kuće gde sam odmah pitao roditelje za njega. Nekada je bio porodični prijatelj ali se nažalost niko više nije usuđivao da sa njim govori kada je otišao u zatvor. Prije nego  je ptitvoren,zbog političke agitacije i propaganda,Rajko Simonović je bio jedan on najboljih revizora u Elbasanu i imao je divnu porodicu. Kako se u ono vrijeme usudio da stalno kritikuje kvalitet žitarica,poredeći ga sa žitaricama iz Vojvodine u Jugoslaviji, veoma brzo, uhođen od strane špijuna samog režima, doživeo je istu sudbinu onih kojih su govorili bez dlake na jeziku. Uhapšen je i osuđen na nekoliko godina diktatorskog zatvora. Supruga ga je napustila i sa ćerkom otišla u Tiranu, gde je bila primorana da zaboravi na njegovo postojanje. Nakon što je izašao iz zatvora, dobio je stan, ali ga nije prihvatio i odlučio je da preostali dio života provede usamljen, pored kapije tvrđave. Sada, nakon svih psihičkih tortura koje je preživio, ništa se u njegovim očima nije videlo… Osjećao sam moralnu obavezu, da koliko znam i mogu, sa poštovanjem napišem nešto o životnoj priči jedne od mnogih žrtava komunističke diktature!

Marinko Culafić

Presednik ZCGA (Zajednica Crnagoraca u Albaniji) (Elbasan, 29.09.2018)

[1] Životois Milovana-Tatka Ćulafića je zapisan 6.septembra 1953.godine u Elbasanu.Sadržaj životopisa Tatka Ćulafića je objavila Matica crnogorska,br.84,2020.godine.Dio životopisa će biti objavljen uskoro na ovom portalu.

[2] Autor ovog teksta nije za sada identifikovao ko je Rajko Simonović.Radi se o osobi koja je emigrirala u Albaniju i nastanila se u Elbasanu.U istom gradu je bilo još nekoliko emigranata iz Luga i Ulotine,iz bratstava Šoškića i Ćulafića.Vjerovatno je i Rajko "naše gore list",obzirom da je imao bliske odnose sa emigrantima Ćulafićima i Šoškićima u Elbasanu.Vjerujem da ću riješiti brzo enigmu o porijeklu Rajka Simonovića.

[3] Tekst Marinka Ćulafića prenijet sa Portala Montenegro.Tekst je objavljen 1.10.2018.g  

Istorija: Iz prošlosti crnogorskog oslobodilačkog ustaničkog i komitskog pokreta (1919-1927)

Idejni, oružani i politički otpor zavojevačima  

U svim područjima u okviru granica Kraljevine Crne Gore, od kraja 1918. i godinama potom, u okviru nove države KSHS bio je snažan i djelatan crnogorski ustanički i komitski pokret.

DRUGI PIŠU Autor:Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka Izvor:Portal Analitika (16.april 20  

Posebno su bili djelatni od 1919. do kraja 1921. oni pripadnici crnogorskog ustaničkog pokreta, kojeg je predvodio komitski vođa i vrhovni komandant svih crnogorskih ustanika komandir/ potom brigadir/ general crnogorske kraljevske vojske Krsto Zrnov Popović iz Cuca. I nastavili su oni ustaničku borbu i znatno kasnije, nakon Krstove emigracije u Argentinu (od početka 1922).

Continue reading