Viljem Šekspir (1564-1616) smatra se za ne samo za jednoga od najvećih dramatičara i pjesnika elizabetanske Engleske, nego i jedan od naznačanijih pisaca svih vremena (napisao je 36 drama, 154 soneta i 2 narativne pjesme) . Na njegvom grobu
Piše: “Po mudrosti Nestor; po genijalnosti Sokrat; po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod tuguje, a Olimp ga ima”.
Šekspriove misli su svevremene i često ih ljudi izgovaraju kao sentence, ne znajući ko je njihov stvarni autor. Kao ove:
“Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek”.
“Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikad nisi volio.
“Čovjek može da se osmjehuje.. .osmjehuje… i da bude hulja”.
“Kada dolazi tuga dolazi u mnoštvu”
“Dječji je plač oštriji od zmijina zuba”.
“Gdje šiješ ljubav, izraste veselje”.
“Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa”.
“Ko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda”.
“Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom”.
“Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš”.
“Novac je krupna stvar koja ljude čini sitnim”.
“Smijem sve ono što dolikuje čovjeku; ko smije više od toga, nije čovjek”.
“Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu”.
“Više volim ludost koja me veseli, nego iskustvo koje me žalosti”.
“Znamo što jesmo, ali ne znamo što bismo mogli biti”.