GUSINJSKA OBLAST (distrikt)
****
Pripremio: Marko Jokić
Često sam bio u prilici da od naših veličana i drugih komšija u opštini Plav,čujem kako je navodno francuski konzul u Skadru Ekar u svojoj knjizi Sjeverna Albanija ili Gegarija dosta pisao o Velici i nekim znamenitim Veličanima.Prema njihovim proizvoljnim kazivanjima su navodno pominjani više Veličana,ali ponajviše velički kapetan Mileta Krivanović (Paunović).U želji da rasvijetlim te nedoumice ili bolje reći proizvoljna nagađanja,potrudio sam se da pročitam knjigu Ekara i da utvrdim šta zapravo on piše.Dakle, u knjizi se ne pominje Velika,niti ijedan pojedinac iz Velike,već sve što je pisano o našem užem okruženju dato je u dijelu knjige naslovljenom Gusinjska oblast.S toga donosimo na ovom portalu prevod sa francuskog jezika dijela knjige koja je objavljena 1858.godine u Parizu ,a odnosi na Gusinjski distrikt.
U dijelu knjige koji se odnosi na Gusinjsku oblast Ekar konstatuje sledeće:
Ova se oblast, između Rugova, Bihora, Rosita i Kolašina, graniči jednim dijelom s Kučima, drugi s Klimentima. U ovoj oblasti, kao i u okolnim, dominira pejzaž pun ponora,visokih planina bogatih gustom šumom gdje se mogu sresti medved, vuk, jelen, divokoza.Potoci i male rijeke čine plodnom ove predivne doline. Vruja teče tiho ravnicom da bi se odjednom strmoglavila u ponor, a onda poslije dužeg toka podzemnim kanalima izbija silovito na površinu. Zahvaljujući svojem prirodnom navodnjavanju, gusinjska oblast je jedna od bogatijih u Albaniji. Svih vrsta žitarica ima u izobilju, i na bogatim pašnjacima brojna su stada goveda, ovaca i koza čije rase su poznate u zemlji po izdržljivosti kopita. U šumama nailazimo na hrast, bukvu i bor koji bi se mogli iskoristiti u brodarstvu ali je nedostatak puta eksploataciju učinio nemogućom. Klima je oštra u visočijim predjelima i umjerena u dolinama tako da se može naići i na murvu i divlji šipak. Ovako dobra pozicija čini trgovinu veoma značajnom djelatnošću za ovu oblast, a da je puteva bilo bi još više koristi. Izvozi se veliki broj goveda, ovaca, koza u razne djelove carstva, kao i velika količina koža,vune, maslaca i sira.
Gusinje- Gusinje je glavni dio oblasti koji nosi ime i kojim upravlja jedan od nekadašnjih begova. Smješteno je usred jedne duge i uzane doline, okružene lijepim i ljupkim selima i odvojeno od visokih sniježnih planina nizom zelenih brda. Čiste vode Grnčara ( Ganglari prema austrijskoj karti) navodnjavaju ovu dolinu prije nego se odliju u Lim a nedaleko od Gusinja ima jedna mala rijeka Vruja, nastala od Odolije, čije vode izbijaju i šikljaju u jedan prirodni sliv u podnožju brda Vuhaj. Kuće su razbacane u dolini i sve se više zbijaju kako su bliže centru grada; one su većinom napravljene od drveta a nekoliko starih begovskih od kamena. Krovovi su strmi i nagnuti zbog snijega, napravljeni od malih ploča koje podsjećaju po obliku na švajcarske planinske kuće. Svaka kuća ima svoju baštu okruženu živom ogradom ili kamenim zidićem i u različitim djelovima grada ima prostranih površina s divnim drvećem gdje su Turci sahranjivali preminule.
Stanovništvo – Ovakav raspored kuća daje Gusinju izgled velikog grada. Ono ipak broji samo četiri hiljade stanovnika, većinu čine muslimani; pedeset porodica čine Sloveni hrišćani koji imaju posebno odvojen kvart a strogo je zabranjena svaka vrsta zajednice s Muslimanima.
Fanatizam stanovnika– Niti u jednom drugom mjestu u Turskoj, odvajanje dvije religije nije tako potpuno kao u Gusinju, čiji su stanovnici iz dubokog neznanja pretjerano zagriženi i gordi .Svaka ulica smatra se kao poseban kvart i nosi ime porodice čiji su potomci stanovnici Gusinja. Ovih dvanaest porodica potiču dijelom iz susjednih planina; zarad udobnosti života u ravnici, oni su žrtvovali religiju svojih predaka i slobodu koju su uživali u planini . Najznačajnija gradska zdanja su dvije džamije bez nekih posebnih osobenosti, i jedna kamena kuća , rezidencija zapovjednika koji je uvijek beg starosjedilac. Ispred njegovih vrata su dva bronzana topa u lošem stanju, uzeta s Plavske tvrđave. Bazar se sastoji od otprilike pedeset prodavnica, smješten je na trgu usred grada: svake godine u mjesecu oktobru tamo se održava veoma važan vašar gdje se dolazi iz cijele Rumelije (oblast Balkana pod Otomanskim carstvom).
Tvrđava .– Blizu Gusinja, na obali rijeke Grnčar nalazi se mala tvrđava, danas ruinirana, koju su sagradili Turci 1612. godine da bi odbranili Plav od žestokih napada jednog albanskog plemena Klimenta.
Njeno osnivanje, prema predanju Klimenta
Ovo je priča prema predanju koje još uvijek postoji u plemenu i koje mi je ispričao jedan od njegovih vođa: ostavljam ovoj priči svu naivnost i zapažanja koja su njoj svojstvena.
Poslije pobjede na Kosovu, koju su Turci izvojevali uz pomoć Klimenta a protiv Srba, sultan je dao pravo Klimentima da naplaćuju porez svim Slovenima koji žive u planinama, od Plava do Kosova i od Bijelog polja do Đakovice. Kasnije, Turci koji su prisvojili ove planine i pokorili dijelom njihove stanovnike,koji su bili u obavezi da plate porez Klimentima, a odbijali bi da to urade bilo po nagovoru svojih novih gospodara, bilo da su doživljavali Klimente kao svoje dušmane. Ovi isti bijesni , ne samo da su pretjerivali u sili, nego su počeli protiv njih niz tchetas ( racije), otimajući ljude i stoku i prodajući ih što dalje. Turci onda započeše odbranu svog naroda i objaviše rat Klimentima koji su stezali obruč oko Plava, gradića smještenog blizu njihovih granica, tako da stanovnici nisu mogli više iz njega izaći, i nastaviše ponovo s plaćanjem poreza ( Poressi). Prošlo je nekoliko godina, što u ratu a što u miru, sve do momenta kada je izvjesni Mustaf-aga, namjesnik feudalac iz Plava, otišao u Konstantinapolj i tražio od sultana ukidanje poreza , ističući prije svega varvarstvo Albanaca-brđana i njihovu sklonost ka pohlepi, ali i stid koji su Turci iz Albanije osjećali kada su saznali za takav zakon koji je priznat nevjernicima. Sultan se sjetio usluga kojim su ga Klimenti zadužili i ne želeći više da sluša žalbe na njihov račun, zatvori Mustaf-agu u tamnici. Prošle su tri godine od tada, kada Mustafin brat Redžep-aga, podjednako sposoban i okrutan, smisli jedan jeziv plan kojim bi slomio Klimente koji su bili umireni saznanjem o Mustaf-aginom tamničenju i zaštitom sultana. Redžep –aga prikupi veliki broj djelova tijela, kao što su ruke, uši, grudi itd., napuni vreće i zaputi se u Konstantinapolj, obećavši da će optužiti Klimente da su počinili takvo zvjerstvo nad rajom i nad Turcima.” Zaista, govorio je vođa koji mi je ispričao ovu priču,” Redžep-aga je morao uzeti djelove tijela leševa ; jer vi znate da je u našim planinama “ zavještano poštovanje prema ženama, čak i prema ženama neprijatelja, jer uprkos ratu ,one se mogu kretati bez bojazni i da vrlo često su one te, koje su posrednice u zaključenju bese (primirja). To poštovanje je toliko da žene iz Kuča služe često kao štit svojim muževima, koji sakriveni iza njih pucaju na neprijatelje koji su prinuđeni da se povuku jer oni bi prije umrli nego da otvore vatru na žene i da ih ubiju a takav se ne bi sigurno mogao vratiti od sramote u planinu. I ovakav običaj, brižno čuvan , nasljeđe je naših predaka.”
Pošto je stigao u glavni grad Turske, Redžep-aga se ne usudi predstaviti sultanu u strahu da ga ne zadesi bratovljeva sudbina, i iskoristi jedan petak kada je sultan krenuo u džamiju da bi izložio svoj strašni plijen na ulici kojom je sultan trebao proći, i sakri se u gomili. Šokiran stravičnim prizorom , sultan upita one koji su bili oko njega, ko je imao smjelosti da priredi ovakav prizor, u kojoj se zemlji njegovog carstva desila ovakva svirepost, pri tom da će počinilac biti kažnjen po svaku cijenu. Odmah se Redžep-aga pojavi pred sultanom i reče mu da je iz Plava I da mu je sultan bacio brata u tamnicu i da ovi djelovi ljudskog tijela pripadaju Turcima koje su Klimenti ponosni na zaštitu sultana na svirep način ubili. Sultan, bijesan, naredi odmah oslobađanje Mustaf-age i dodijeli mu vojsku kako bi kaznio svirepe brđane. Dva brata su stigla u Plav u zimu i pripremahu se za napad na Klimente; i pošto su ponovo okupili trupe, odlučiše da podignu tvrđavu na brežuljku na obali Grnčara da bi služila kao potporna tačka u slučaju udara i štitila Plav od upada Klimenta. Tu se radilo žestoko tokom čitave zime i u proljeće je bila završena i opremljena topovima slabog dometa . Klimenti, međutim, nisu znali što se dešava a brda prekrivena snijegom dijelila su ih od mjesta gdje su bili radovi . Kada je stiglo proljeće, kada presta strah od lavina i kada južni vjetar otopi led i snijeg na planinama, nekoliko njih ode da obiđe svoje pašnjake i popravi svoje kolibe oštećene tokom zime; kako bijahu iznenađeni kada vidješe podignute kuće na mjestu njihovih koliba i nove koje su žurno završavali; kada na obali uočiše tvrđavu na kojoj je lepršao barjak u boji lišća; kada na tom mjestu nekada pustom, gdje su tokom zime znali boraviti medvedi, vukovi, divlje svinje, čuše zvuk ratničke trube . Užasnuti se vratiše da obavijeste vođe svojih plemena koji u nevjerici i sami odoše da se uvjere u istinitost priče.
Dukl Vuka , potomak sveštenika Vika ili Klimenta, i sam iznenađen, pozva odmah sve Klimente u zbor da bi odlučili da li treba napasti i iznenaditi Turke i uništiti sve što su sagradili ili bi bilo bolje prije toga razgovarati s njima. Ovaj poslednji predlog bi usvojen i predstavnici odmah odoše kod Mustafe da ga upitaju zašto je prisvojena njihova teritorija i što namjeravaju. Oni njemu rekoše da ako je njegov cilj bio da sagradi grad kako bi imao namjenu trgovačkog centra i kako bi služio stanovnicima obala Zema i Lima, kao i plemenu Kuči, oni bi vrlo rado ustupili tu zemlju, pod uslovom da ona bude nastanjena kako Slovenima tako i Albancima u suprotnom to bi mogli shvatiti kao provokaciju. Prisjećajući se svoje patnje a uvjeren u podršku svog suverena, Mustafa je želio ne samo kazniti Klimente već ih potčiniti pred Portom i odbi odlučno njihove pomirljive predloge.
Po njihovom povratku , narod se okupi i izaslanici Klimenta rekoše za Mustafino odbijanje i predstaviše slikovito prezir i mržnju koju su tog dana osjetili u Mustafinom govoru. Na te riječi , skup se diže kao jedan i odluči da će voditi rat sve dok se ne povrati oteta zemlja. Svi ljudi sposobni za rat , odmah krenuše na čelu s Dukl Vukom , vještim i hrabrim čovjekom.Toj vojsci se pridruži veliki broj žena koje su nosile duge noževe za pas i čija je misija bila da nose mrtve van bojnog polja i da previjaju ranjenike.
Stigavši na obalu Grnčara, Klimenti pozvaše Mustafu da napusti njihovu teritoriju a Mustafa zatraži rok od tri dana koji bi odobren. On iskoristi ovaj rok da bi pozvao Slovene muslimane, I krenu u napad protiv Klimenta; ali, koliko god su njegove trupe činile nadljudske napor, Klimenti izvojevaše pobjedu . Tokom narednih dana, dešavali su se novi sukobi; Mustafa, vidjevši svoju oslabljenu vojsku I izgubivši hrabrost, mišljaše da se povuče iza bedema . Da bi prikrio ovo povlačenje, dok je vraćao jedan dio svoje vojske, drugi dio kretao se naprijed, ali ubrzo bijahu potučeni pred silovitim napadom Klimenta, Muslimani se razbježaše I bi veliko krvoproliće a da pri tom brđani ne pretrpješe velike gubitke, jer su se služili mnogobrojnim prednostima terena da bi se odbranili pri povlačenju a I topovi s tvrđave ne bijahu od koristi.
Klimenti odlučiše da opkole Muslimane i ostave bez hrane, pošto su procijenili da bi zauzimanjem tvrđave izgubili mnogo ljudstva ; I u tu svrhu oni zauzeše klanac Gagraja (nijesmo utvrdili o kojem se klancu radi-prim.M.J.)koji se mora preći da bi se stiglo od Gusinja do Plava. Prošlo je tako više mjeseci. Jednog dana, jedna jaka četa turske konjice bi poslata u pomoć s konvojem municije zatočenicima u tvrđavi. Klimenti bijahu odmah obavješteni o tome i pređoše prelaz na rijeci Grnčar, postaviše zasjedu u jednoj obližnjoj bukovoj šumi, čekajući Turke da tu uđu, sasjekoše drveće da bi odsjekli odstupnicu a onda na dogovoreni signal ih napadoše sa svih strana. Niti jedan Turčin se ne izbavi a Klimenti zarobiše ogroman plijen u vidu oružja, konja ,namirnica i oružja.
I tako se blokada nastavi. Plav je bio pod napadima Klimenta koji su pustošili polja , uzimali stoku I hapsili ljude koji bi se usudili izaći napolje. Međutim, ljeto se primicalo kraju a Klimentima odlazak u planinu; Dukl Vuka okupi vođe plemena da bi odlučili da li da napuste teritoriju I prepuste je Mustafi ili da krenu u napad. Ovaj poslednji predlog bi izglasan. I napad bi ponovljen; nezaštićeni ratnici doživješe opet veliki gubitak a Klimenti bijahu napravili velike zaklone koje napuniše vunom I vlažnim pijeskom I iza kojih su se zaklonjeni borili dok su ih žene gurale naprijed. Muslimani su izašli da bi odbili napad i morali su se ponovo povući iza svojih bedema, dok su Klimenti išli naprijed iza svojih pokretnih zaklona. Shvativši da su opkoljeni, Muslimani odlučiše da napuste tvrđavu I zatražiše primirje od tri dana, što Klimenti prihvatiše.
Tokom sledeća tri dana, Klimenti uvidješe da su Muslimani izgubili svaku nadu, mišljahu da su već osigurali pobjedu, uzeše vina i rakije da proslave pobjedu; u sred pijanstva, počeše priču oko podjele Mustafine zemlje. Međutim Mustafa, koji nije pio ništa sem čiste vode s Vruja, razmišljao je o načinu pomoću kojeg bi sprao svoju sramotu a iskoristio opuštenost brđana; jedan neočekivani događaj će mu u tome pomoći.
Bio je među Klimentima, izvjesni Đon Balla iz porodice Vuka-Klimenta. Dokazao je tokom rata svoju vrijednost i mudrost, ponosan i ambiciozan važio je za heroja i zahtijevao je da mu se iz dužnog poštovanja dodijeli značajan dio plijena. Uvidjevši da neće dobiti teritoriju koju je želio za sebe, a pretpostavljajući da će je dobiti od Turaka, on izda svoju braću i žrtvova uspjeh svoje zemlje. Shvativši da neće od svojih dobiti zemlju koju želi, krenu tokom noći u tišini kod vođe Mustafe. Požali mu se na nezahvalnost svojih sunarodnika i ponudi mu pomoć kako bi Klimente istjerao iz Gusinja a zauzvrat da mu se da zemlja koju želi. Mustafa prihvati njegov predlog s oduševljenjem; a onda mu Đon Balla reče: “Zasjecite kolce i zabodite ih u zemlju tako da niti jedan zaklon koji Klimentima služi kao štit ne može proći između njih; zatim ostavite veliki prazan prostor : jedan dio vojske sa štitovima biće zaustavljen i neće moći mrdnuti ni naprijed ni nazad; dok će se ostali nošeni žarom bitke, kretati još uvijek. Kada oni budu raštrkani , krenite u intervalima s vašom konjicom : kada Klimenti uvide da su odsječeni, napustiće svoje pokretne zaklone i pobjeći ; hladnoća će ih prisiliti da se vrate svojim domovima, a snijeg će spriječiti svaki njihov napad, za ovu godinu. A do sledećeg ljeta imate vremena da se pripremite za odbranu”. Mustafa dočeka s radošću ovaj predlog: čim je primirje isteklo, savjet Đona Balle bi poslušan i dade očekivane rezultate. Poslije hrabrog otpora, Klimenti pobjegoše, ostaviše na bojnom polju veliki broj mrtvih, ranjenih i žena koje su zarobili a onda razmijenili kasnije za Muslimane.
Muslimani su pratili kratko bjegunce a onda strahujući od zasjede, nisu se usudili da proslave pobjedu nego su se povukli slaveći u njihovom utvrđenju.
Selo Usaj(Hunckai) (vjerovatno se misli na selo Vusanje-prim. M.J) – Nakon ovog poraza, Đon Balja dobi zemlju koja mu je obećana i gdje još uvijek žive njegovi potomci: zatim se nekoliko porodica Koke pridruži njima i oni osnovaše selo Usaj ,koje danas broji sedamdeset porodica. Oni su bili dugo vremena katolici pod duhovnim vođstvom franjevačkih misionara Klimenta : ali, ima pedeset godina kako su postali muslimani.
Poslije pobjede nad Klimentima, Mustafa završi svoje uvrđenje, podijeli zemlju vojnicima i pozva ih u pomoć i tako bi uskoro sagrađen ugledan grad Gusinje. Kao nagradu za usluge, sultan mu dodijeli titulu bega koja se nasleđuje, od kojih potiče i sadašnji Ali-beg.
Plav.- Plav, udaljen tri milje od Gusinja, smješten je na obali Plavskog jezera odakle izvire Lim, a prolazi kroz teritoriju Bijelog Polja i uliva se u Bosni, u Moravu (očigledno je ovdje Ekar napravio grešku-prim.M.J).Ovaj divni grad, smješten je usred jedne ljupke ravnice ,ispresijecane malim potocima čije vode su čiste i posrebrene.
Starine ( umjetnine).– Plav je čuven po svojim starinama i mnogim bolnim okolnostima koje su slijedile jedna za drugom tokom više vijekova. Ostaci mermernih stubova, dijelovi arhitrava, ostaci skulpture razasute ili iskorištene za nove konstrukcije , svjedoče o tome kakva je bila njena važnost nekada. Prema jednom lokalnom izvoru , Plav je osnovao Flavius od ostataka jednog drevnog grada. Dao mu je svoje ime koje je kasnije promijenjeno u Plav. Poslije pada carstva, formirala se mala republika koja, zahvaljujući svojoj poziciji , sačuva dugo svoju nezavisnost. Tri puta je bila zauzimana i uništavana od trupe kralja iz Servie (Srbije,prim. M.J), ali je i tri puta obnavljana. Poslije bitke na Kosovu, u kojoj je savladano srpsko carstvo, njen beskorisni otpor bio je kažnjen smrću polovine svojih stanovnika, pljačkanjem njenih bogatstava i rušenjem utvrđenja , koji su bili djelimično obnovljeni uz pomoć Turaka. Zdanja nose tragove raznih političkih promjena i može se naći u arhitekturi nekoliko kuća –nepotpuni primjeri različitih stilova.
Danas jednom zidu s puškarnicama prijeti urušavanje, a on opasava tri stotine kuća koje čine grad; dvije trećine čine Muslimani a jednu trećinu pravoslavni Sloveni. Van toga nalaze se mala predgrađa , koja čine raštrkane kuće u okolini.
Populacija: – Otprilike ima tri i po hiljade stanovnika. Kamene kuće imaju kosi krov ,napravljen od malih jelovih daščica, postavljene tako da liče na škrge. Plav nema niti jedan značajan spomenik, iako je broj Muslimana značajan,može se samo vidjeti jedna mala đžamija koju je sagradio pojedinac a čiji primjer nije nastavljen.
Pravoslavci nemaju crkvu; sveštenici , uz malu nadoknadu, imaju službe u nekim kućama,a samo kada su posebni praznici, vjernici idu u crkvu u obližnje selo.U centru grada ,nalazi se jedan mali bazar od trideset prodavnica gdje je svakog četvrtka pijaca.
Tvrđava.- Na obalama rijeke Lim i na malom brdu blizu Plava,nalazi se tvrđava ,savršeno kvadratnog oblika , koja ima kule na svakom ćošku.Ona je danas bez oružja a stražu čine četiri vojnika-dobrovoljca.U unutrašnjosti su vrlo važne iskopine i komadi mermernih ploča s nečitkim natpisima koje mora da su prekrivale grobove. Plavom upravlja lokalni beg, potomak Redžep -age, Mustafinog brata,osnivača Gusinja.