Istorija crnogorske države: SRPSKA ILI CRNOGORSKA ?

Piše: Živko ANDRIJAŠEVIĆ
…Već prvih godina XX vijeka počinju se oblikovati dvije ideje o državi Crnoj Gori, koje su se, nakon uvođenja parlamentarizma (1905) iskazivale kroz dvije suprotstavljene političke grupacije. Pobornici jedne ideje, smatrali su da država Crna Gora treba da služi opštim nacionalnim ciljevima, ali ne i da zbog tih ciljeva izgubi svaku prepoznatljivost, dok su pobornici druge ideje smatrali da država Crna Gora njihovom ostvarenju treba bezuslovno da posluži. Pobornici prve ideje smatrali su i da država Crna Gora ima utemeljenje da bude ravnopravan politički činilac sa Srbijom, dok su pobornici druge smatrali da njena podređena politička pozicija u odnosu na Srbiju, ima potpuno opravdanje. Tako su nastale, uslovno kazano, procrnogorska i prosrpska ideja države u Crnoj Gori. Ovakva podjela morala je nastati zbog načina na koji je tekao proces stvaranja crnogorske države, jer državu Crnu Goru istorija, nažalost, nije stvorila u jednom komadu.
Sve do 1918. godine u Crnoj Gori je bila dominantna procrnogorska ideja države (ali ne i ideja nacije), koju je snagom svih svojih institucija podržavala i crnogorska vlast. Odlukama tzv. Podgoričke skupštine ova ideja je izgubila dominantnu poziciju. Tada se među pobornicima dvije ideje države programski uobličavaju dva odgovora na pitanje o budućnosti Crne Gore i države čiji je dio, i dva odgovora na pitanje o svrsi i smislu njenog postojanja. Pobornici pobjedničke ideje smatraju da je Crna Gora završila svoju istorijsku i državnu misiju, i da je njena budućnost da bude jedna od oblasti nove države. Pobornici one druge, smatraju da Crna Gora ima istorijsko i državno pravo da dobije naglašeniju političku posebnost u novoj državi, pa čak i da figurira kao njen konstitutivni činilac.
Unutar obje ideje mogla su se prepoznati i krajnja rješenja u vezi sa političkom budućnosti Crne Gore, u slučaju da jugoslovenska monarhija ne opstane. Pobjednici iz 1918. godine podržavali su koncepciju o Crnoj Gori kao dijelu ujedinjenih srpskih zemalja, a poražena strana – obnovu državne nezavisnosti.

Aktuelizacija crnogorskog nacionalnog pitanja: Ideja države koja je od 1918. godine bila dominantna u Crnoj Gori, poražena je nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Nova socijalistička Jugoslavija, koja je stvorena 1945. godine, bila je svojim uređenjem i ideologijom u potpunosti naklonjena ideji o crnogorskoj posebnosti – državnoj i nacionalnoj, i ova ideja od tada postaje dominantna u Crnoj Gori. Pobornici državne ideje o Crnoj Gori kao pokrajini ujedinjenog Srpstva, bili su poraženi i marginalizovani, budući da su uglavnom bili ideološka sabraća četničkog pokreta. Ali, težak udarac ovoj ideji države nijesu nanijeli samo partizani, već joj je još teži udarac zadala društvena stvarnost poslije 1945. godine. Gigantski uspjesi u društveno-ekonomskom razvoju Crne Gore poslije 1945. godine, i najpovoljniji uslovi za socijalni preobražaj i napredak svakog pojedinca – bio on iz četničke ili partizanske porodice, davali su smisao i opravdanje ideji crnogorske posebnosti u Jugoslaviji, i za kratko vrijeme je učinili superiornom. Pokazalo se da snagu ideje prevashodno određuje stvarnost u kojoj postoji, a ne snaga kojom se ona nameće.
Stvarnost koja je davala snagu pobjedničkoj ideji države u Crnoj Gori, počela je da se mijenja sedamdesetih godina XX vijeka. Tada počinje da biva sve jača sistemska, politička i ekonomska kriza jugoslovenske države, uz snaženje nacionalnih i nacionalističkih tendencija. Sva ova dešavanja morala su imati uticaja i na Crnu Goru.
Najprije dolazi do aktuelizacije crnogorskog nacionalnog pitanja, i vraćanja na dnevni red pitanja koje je često postavljano između 1918. i 1945. godine: Što je u crnogorskom identitetu srpsko, a što crnogorsko? Kao prirodan slijed ove višedecenijske dileme, već krajem osamdesetih godina XX vijeka uslijedilo je i pitanje: sa Srbijom ili samostalno? Tako su se, u vrijeme kulminacije jugoslovenske krize, ponovo u javnom životu Crne Gore našle dvije ideje države, zasnovane na političkom nasljeđu koje je stvoreno poslije 1918. godine.

“AB prevrat” vs referendum: Sučeljavanje ove dvije ideje kulminiralo je 1989. godine, tzv. antibirokratskom revolucijom, i pobjedom one koja je zagovarala državnu budućnost Crne Gore u zajednici sa Srbijom i “srpskim zemljama”. Ali, crnogorska i jugoslovenska stvarnost nije bila naročito naklonjena ovoj ideji. Uslijedili su ratovi, ekonomska propast, masovni zločini u ime nacije…
Ubrzo, krajem devedesetih godina, zahvaljujući promjenama u političkom životu Crne Gore, dolazi do uspona i druge državne ideje, kojom se zagovara njena državna nezavisnost. Od 1997. godine u Crnoj Gori započinje sučeljavanje dvije ideje države – jedna koja afirmiše integraciju Crne Gore u srpski državni i etnički prostor, i druge koja afirmiše njenu nezavisnost. Najsnažniji činioci ovog sučeljavnaja su dvije dominantne političke grupacije, koje se kolokvijalno nazivaju prosrpskim i procrnogorskim blokom.
Stav prema jednoj ili drugoj ideji, crnogorsko društvo je najdirektnije iskazalo na referendumu o državnoj nezavisnosti 2006. godine. Tada je 55,5 odsto građana bilo za državnu nezavisnost Crne Gore, a 44,5 procenata za njen državni savez sa Srbijom. Rezultati referenduma pokazali su odnos snaga između dvije ideje države u Crnoj Gori, i potvrdili njihovo potpuno istorijsko utemeljenje. Pokazalo se i da pobjeda jedne ideje, bila ona, uslovno kazano, crnogorska ili srpska, nikada ne znači trajnu marginalizaciju one druge.

Vječno sučeljavanje dvije oprečne ideje: Naše istorijsko iskustvo upućuje na zaključak da ni jedna ni druga ideja nema dovoljnu snagu da potre, preobliči ili asimilira onu drugu.
Uzmimo samo kao primjer razdoblje od 1914. do 2014. godine. U tom periodu, četiri puta su se smjenjivale dvije ideje države u Crnoj Gori: 1918, 1945, 1989. i 2006. godine. Riječ je o događajima različitog političkog karaktera i legitimiteta, ali istih posljedica za ideju države. Dva puta je tzv. srpska ideja države u Crnoj Gori uspjela da se nametne kao dominantna (1918, 1989), a dva puta je dominantnija bila crnogorska (1945, 2006). Srpska ideja države je oba puta postala pobjednička zahvaljujući političkom prevratu, koji je sproveden uz podršku jedne susjedne države, dok je pobjeda crnogorske prvi put bila rezultat trijumfa revolucionarnog pokreta, a drugi put rezultat demokratski sprovedenog referenduma.
Uglavnom, svaka je u posljednjih stotinu godina bila dva puta pobjednik i dva puta gubitnik, i obje su po jednom pobjeđivale u vrijeme globalnih političkih promjena, a po jednom u vrijeme sučeljavanja isključivo unutar države u kojoj se Crna Gora nalazila.
Omjer snaga, učestalost promjena, ali i rezultati svih pobjeda od 1918. do 2006. godine, ne ukazuju samo na kontinuitet podijeljenosti Crne Gore na dva gotovo jednaka politička i ideološka pola, već i na činjenicu da je gotovo polovina njenih građana uvijek protivnik političkog rješenja koje se smatra pobjedničkim. To je izuzetno važan podatak, i rijetka politička pojava u evropskoj istoriji. Mi, dakle, živimo u državi koju gotovo polovina njenog društva nije željela. Time ne želimo reći da su protivnici ideje državne nezavisnosti iz 2006. godine, obavezno protivnici nezavisne crnogorske države 2014. godine, već da je njihova ideja države suprotna od one koja je dominantna danas. Takvo nas stanje stvari obavezuje na najozbiljnije razmišljanje o ideji države koja bi mogla da doprinese drugačijoj ili povoljnijoj strukturi podjele u Crnoj Gori, i što je još važnije, da umanji posljedice koje ovakvo stanje stvari proizvodi. Nova ideja države ne bi ni u kom slučaju značila negaciju pobjedničke ideje iz 2006. godine, i njenih najvažnijih tekovina, ali bi morala biti u mnogo čemu prihvatljiva i za one čija je ideja tada izgubila.

Pobjednici iz 2006. godine ne smiju napraviti grešku koju su napravili pobjednici iz 1918, 1945. i 1989. godine, pokušavajući da svoju ideju nametnu i onoj gubitničkoj polovini Crne Gore. To se nije pokazalo kao trajno i održivo rješenje. O kakvom bi se onda rješenju moglo razmišljati nakon pobjede crnogorske državne ideje 2006. godine? Ili, kakva bi trebalo da bude ta nova ideja države, u kojoj bi većina pobornika i jedne i druge, da parafraziramo Margaret Jursenar, “našla svoj interes” u postojanju Crne Gore?

(nastaviće se)

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *