VELIČANI U AUSTROUGARSKIM LOGORIMA

 

Piše:Marko Jokić

 

Nakon Berlinskog kongresa 1878.godine počelo je novo razdoblje u istoriji Crne Gore.Sam početak XX vijeka karakterističan je kao period velikog uspona,ali i teških iskušenja Crne Gore.

Kako je zabilježio istoričar mr Vukota Vukotić[1],početkom XX stoleća Crna Gora je „krenula sa velikim poletom i entuzijazmom,šireći svoje administrativne kapacitete,sprovodeći reforme,..“,učvršćujući međunarodni ugled u Evropi.Kao takva je ušla u dva Balkanska i Prvi svjetski rat.Atentat na austrougarskog prestolonaslednika u Sarajevu (28.juna 1914.g) je bio povod za početak još jednog rata.Nakon velikih stradanja Crnogoraca u Balkanskim ratovima,austrougarska diplomatija je  pokušala da preduprijedi učešće Crne Gore u ratu,osiguravajući joj vojnu neutralnost,nudeći  teritorijalna proširenja u Albaniji,konkretno Skadar.Crnogorske vlasti su odbile prijedlog Austro-Ugarske i Crna Gora je 6.avgusta objavila rat Habzburškoj monarhiji i prve operacije započela 7.avgusta 1914.godine[2].Januara 1916.godine Crna Gora je kapitulirala,a nakon toga su počele prve deportacije od 15. do 28. juna 1916.godine.Interniranje Crnogoraca je trajalo do sredine 1918.godine.U tom periodu je interniran i veliki broj Veličana,uglavnom civila.Internirani Crnogorci su se nalazili u 68 logora širom austro-ugarske monarhije,a bilo ih je i u četiri u Albaniji.

Moguće odluke crnogorskih vlasti  o uključivanju u nove ratne sukobe i stradanje Veličana je proti Tadiji Kostiću pokušao objasniti jedan od Veličana tokom odstupanja srpske vojske i civila preko Čakora 1915.godine.Radi ilustracije,navodim dijalog prote sa Veličaninom Josifom[2a].

-Josife,jesi li viđao skoro knjaza,hoću reći kralja,pita ga prota.

-Ne ja,ne viđelo ga Đurđevo,odgovori Josif slobodno“čeprkajući prstom u simsiju“.

-Što tako Josife,pobogu?

-Ada što?Svemu je on kriv.Lijepo njemu govoraše Danile (sin kralja Nikole-prim.-M.J),ali nešće poslušati.

Tad će Josif ispričati gostima,kao su ministri,serdari i glavari imali Savjet na Cetinju,  kada je objavljen rat Srbiji i da su svi bili zato da i Crna Gora stupi u rat.Samo je prestolonaslednik ćutao.

-Reči ti štogod Danilo,opomenuće ga kralj.

-Što je vajde da što rečem,kad viđu kud su navrli.

Prema kazivanju Josifa(Paunovića)koje je zabilježio prota Kostić,prestolonaslednik je tada smatrao da nije pametno da Crna Gora ulazi u rat protivu Austrije.“Kome je do rata neka se tuče,a mi se ne možemo s većim izboriti.Naposljetku,ako će se i ratovati treba sačekati da se vidi ko će osvojiti,pa prići njemu“.Ove Josifove riječi će nam ostaviti prota Kostić,koji će još zabilježiti,šta još razmišlja ovaj Veličanin.

-E,da nam nije bilo Austrije,mi bi polipsali,završi Josif.

Slične stavove je srpskim sveštenicima saopštio i mitropolit Gavrilo Dožić,tada starješina u pećkoj patrijaršiji (Zapisano na ovom portalu u tekstovima o odstupanju srpske vojske-prim.M.J).

      Dugo vremena ovoj se temi nije posvećivana naročita pažnja,te je ostala neistražena.Zadnjih godina je nekoliko veličkih publicista u svojim knjigama učinilo napor i podosta osvijetlilo ovu temu.Pitanje neistraženosti interniranih Veličana nije samo velički problem.Bilježimo da i crnogorska istoriografija nije ovom pitanju posvetila posebnu pažnju[3].

Podatke Crnogorskog crvenog krsta iz Ženeve je priredio i objavio mr Vukota Vukotić(u knjizi Internacija Stanovništva Crne Gore,1916-1918.godine,Cetinje 2017.g.).Na osnovu ovih podataka je izuzetno teško identifikovati internirana lica iz Velike( ili bilo kojeg kraja Crne Gore),zbog nedostatka osnovnih podataka o logorašima.U podacima koje je sakupljao crveni krst,uglavnom su pored imena i prezimena upisani lični broj logoraša i naziv logora.Nedostaju podaci iz kojih se može saznati mjesto iz kojeg dolazi internirano lice,zatim godina rođenja,i drugi podaci koji bi mogli olakšati identifikaciju.Kod nekih veličkih logoraša,ukupno njih pet,dati su potpuni podaci.Sva druga internirana lica su zahtijevala posebnu identifikaciju.Tako sam,za liogoraše koje daje crveni krst,najprije pokušao identifikovati na osnovu njihovog logorskog broja,da li su serijski bliski nekom već sigurno utvrđenom logorašu Veličaninu,koji se nalazi u istom logoru.Nakon toga sam morao detaljno pregledati rodoslove svih veličkih bratstava,kako bih analizom rodoslova mogao orijentaciono utvrditi približnu godinu rođenja.S toga sam,u fusnotama pokušao razjasniti,zašto sa sigurnošću mogu tvrditi da je neki od logoraša iz Velike.Ipak,ostalo je još dosta logoraša,koji se pominju u izvještajima crvenog krsta,koje treba dodatno proučiti.Tokom rada na ovom spisku se nijesam rukovodio do sada objavljenim imenima interniranih lica,koja se pominju u dosadašnjim istraživanjima veličkih publicista.Tako je moguće,da se neko ime nalazi i u knjigama veličkih publicista:M.Gojkovića,B,Jokića,M.Kneževića i B.Paunovića.

Zapazio sam da je najviše Veličana robijalo u logoru Boldogasanj,ali ih je bilo i u Neđmeđeru,Nežideru i nekim manjim logorima.Podatak,da je u Boldogasonju bilo najviše Veličana je za autora ovog teksta bio posebno iznenađenje,obzirom da su gotovo svi pominjali samo Neđmeđer.Iz evidencije koju je prosleđivao Crnogorski crveni krst iz Ženeve je vidljivo da su bila dosta česta premještanja zarobljenika iz jednog u drugi logor.

Na spisku nijesu obuhvaćena i dva brata Živaljevića,jer se ne nalaze na spisku crvenog krsta.Te logoraše sam prije par godina posebno obradio na ovom portalu u teksu Veličani u Mađarskoj.

Spisak Veličana u logorima austrougarske prema podacima Crnogorskog crvenog krsta iz Ženeve:

1)Paunović Radivoje,br.52/89,logor Boldogasszony

2)Bjelanović Milovan,br.18434,logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje od 27.08.1917.

3)Bjelanović Luka,br.35178,logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje od 27.08.1917.

4) Gojković Maksim[4],br.15282, logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje od 27.08.1917.

5) Novićević Labud,br.21296, logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

6) Jokić Simo[5],br.18493,logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

7) Simonovć Jovan[6],br.16862 logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

8) Radević Milija[7],br.20861,logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

9)Radević Radovan[8],br.16848,logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

10)Živaljević Nikola[9],br.16177, logor Aschach a.d.Donau O.O.Stanje na dan 27.08.1917.

11)Živaljević Nika,br.34/76,logor Boldogasszony(Boldogasonj),Ungarn.

12) Jokić Mileta[10],br.7/1229,Logor Heinrichsgrun bei Graslitz Bohmen.Kasnije je deportovan u logor Braunau i vodi se pod istim brojem.

13) Jokić Milija[11],logor Visoko-Bosna,Kgf.station Kommando „H“.Nema drugih podataka o ovom logorašu.

14)Gojković Radule,br.32180,logor Boldogasonj

15)Gojković Vuksan[12],br.31148,logor Boldogasonj

16)Gojković Vuksan,br.35002,logor Boldogasonj

17)Jokić Gavro[13],br.31928,logor Boldogasonj

18)Mikić Jefto,br.31934,logor Boldogasonj

19)Mikić Kostadin,br.31899,logor Boldogasonjodakle je deportovan iz logora Grossau,

20) Stamatović Radule,br.31897,logor Boldogasonj

21)Vučetić Ilija,direktor,br.31327,logor Boldogasonj

22)Vučetić Gavrilo,br.31214,logor Boldogasonj

23) Paunović Radivoje,br.52/89, logor Boldogasonj,odakle je kasnije deportovan u Neđmeđer.

24)Rakuš Radoš,br.45/95,logor Boldogasonj

25)Šaljić Dragić,br.44/100,logor Boldogasonj

26)Šaljić Miladin,br.44/98,logor Boldogasonj

27)Živaljević Radovan,br.46145,logor Boldogasonj

28) Živaljević Radosav,br.M/44, logor Boldogasonj

29)Šaljić Andro iersbdc,br.44/99,iz Logora Neđmeđer premješten u logor Feldpost 400-III O.U

30) Stešević Mihailo[14],stud.,br.37/3,logor Neđmeđer(U rodoslovu bratstva Steševića,nije zabilježeno ovo ime.Moguće da je rodoslovu Steševića upisan nadimak.Br.Jokić,Velika i Veličani,str.492)

31) Popović Novica,br,M/40,Neđmeđer

32)Jokić Miladin,br.47/54, logor Feldpost 400-III,Austrougarska.Prije toga bio u Neđmeđeru.

33)Šaljić Đuro,br.44/96,logor Neđmeđer,kasnije prebačen u logor Szolnok,Hongria.

34)Šaljić Miladin,gimn.,44/98,Neđmeđer

35)Šaljić Dragiša,stud.br 44/100,logor Szolnok-Hongrie.Prije toga bio u Neđmeđeru.

36) Šaljić Andro,br.44/99,premješten u Feldspot 400-III.Prije toga bio u Neđmeđeru .

37) Jokić Veličko[15],br.16948,logor  Braunau(Bohmen).

38) Jokić Rade[16], br.Nos.matric.4680;Nos.carte 9687,logor Bureau de Secours

39) Paunović Gavro,Velika,br.42108,logor Arad (spisak od 27.09.1918)

40) Paunović Radovan,Velika,br.43232,logor Arad (spisak od 27.09.1918.)

41) Ognjanović Rade,Velika,br.43233,logor Arad (spisak od 27.09.1918)

42) Gojković Jovan,Velika,br.43700,logor Arad (isto)

43)Mikić Golub,rođen 1888,Velika,ortodox,26.05.1918 evidentiran u logoru Boldogasonj.Prije toga robijao u logoru Nežider.

44)Bjelanović Vučko,br.34/73,logor Neđmeđer.

45) Popović Jefto,sudija,br.nema,logor Karlstein ad Thaya Nižeder,Austrija

46) Popović Šćepan[17],br.49/167,Nagymegyer-Ungarn

47) Popović Mihailo[18],nedostaje logorski broj.Logor Grossau( U ovom logoru je evidentiran i Vuković Novica,logorski broj 4075,koji je kasnije promijenjen u 7863.Moguće je da se radi o Vukoviću iz Velike).

48)Popović Rade[19],stud.M.K.foldmivesisskola,nedostaje broj pod kojim se vodio ovaj logoraš.Logor Csak,Temesmegye-Honggarie.

49) Radulović Savo [20],evidentiran u logoru koji se nalazio u Doboju (Bosna).Odatle je deportovan u neki od austrougarskih logora,ali nema podatka  crvnog krsta o kojem se logoru radi.

50) Tomović Vule,logor Grossau,odakle je deportovan u logor Drosendorf a.d. Th N.O.Nema upisanog logorskog broja.

51) Radulović Sava [21],br.19390,evidentiran 27.08.1917.godine u logoru Aschach a.d.Donau

Dana 18.06.2018.godine nekoliko podataka o interniranim licima iz Velike u austrougarske logore je autoru ovog teksta saopštio Velimir-Vešo Ognjanović iz Novšića.Interesantna su bila njegova sjećanja,iako je tih dana već obilježio 98.rođendan.Sjećanja je saopštio u prisustvu Radiše Danilovog Jokića,Velimira Maksimovog Boškovića i Milića Savovog Tomovića.Vešo iznosi tvrdnju da su bili u internaciji u Logoru Neđmeđer:

1)Ognjanović Novo

2)Ognjanović Puniša

3)Ognjanović Periša

4)Ognjanović Dragiša,umro u Neđmeđeru.

5)Ognjanović Ljubo,koji je uspio pobjeći iz logora.

6)Ognjanović Milovan.

Autor ovog teksta zapaža da su velički logoraši uglavnom saopštavali da su robijali u Neđmeđeru,iako se po podacima Crnogorskog crvenog krsta iz Ženeve  zapaža da ih je bilo i u nekoliko drugih logora.

Istraživanja o Veličanima koji su deportovani u austrougarske logore je potrebno dalje nastaviti,iako su dostupni podaci dati nepotpuno,što otežava identifikaciju logoraša.

NAPOMENA:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora.

[1] Mr Vukota Vukotić,Internacija stanovništva Crne Gore 1916-1918.,Zbornik dokumenata,Cetinje.2017.g,str.5

[2] Isto,str.6-7

[2a] Tadija Kostić,Od Niša do Nikšića,Dnevnik povlačenja pred neprijateljem,Arhiva prote Tadije Kostića (Arhiva Tadije Kostića,neobjavljeni rukopis),str.84.

(Napomena:Josif je vjerovatno sin  Panta Paunovića,koji je po rodoslovu Paunovića na trećem pasu od pretka Pauna,rodonačelnika Paunovića,kao i kapetan Savo Vulev.   Čukunđedovi  su  im braća.Sudeći da  je ova događanja Kostić  zapisao upravo na tom užem lokalitetu,gdje su tada živjeli ovi Paunovići,nedaleko od Anova.)

[3] Dr Novica Rakočević je iznio podatak do kojeg je došao u svom istraživanju,navodeći da je u logorima austrougarske bilo 9333 logoraša.Podaci se odnose na ukupno pet logora.(Vidjeti :Novica Rakočević-Prilozi istoriji austrougarske okupacije Crne Gore 1916-1918.godine,Istorijski zapisi,godina XII,knjiga XXVII,Titograd,1960,str.611-641).

[4]Obzirom da se radi  osobi koja je zabilježena u istom logoru gdje je bilo još Veličana i logorski broj pod kojim je upisano ovo lice je vrlo blizak sa brojevima drugih logoraša iz Velike,moguće je da je u pitanju Maksim Petrov.Petar je praunuk Gojkov-rodonačelnika Gojkovića.Iz rodoslova Gojkovića nalazimo da je Maksim stric Radoslava Gojkovića iz Tocila.U bratstvu Gojkovića poznati su kao Marići.Kako mlađi Veličani imaju malo sačuvanih sjećanja o ovim stradalnicima,teško je sa sigurnošću tvrditi da se radi o Gojkoviću iz Velike,iako je velika vjerovatnoća da je upravo Veličanin.

[5] U rodoslovu Jokića,u potomstvu Bogdana Jokinog nailazimo na Sima  Radoslava Jeftovoga,rođenog 1875.Jefto je praunuk Jokin.Simov sin Radisav je živio u Metohiji u selu Papraćane(Pećki srez),ali je imao sagrađenu prizemnu kuću  u naselju Breženik na periferiji Peći.Podaci iz izvještaja Crnogorskog crvenog krsta se vrlo vjerovatno odnose na ovog Veličanina iz bratstva Jokića.

[6] Moguće da je u pitanju Jovan,unuk Uroša Simonova,rodonačelnika veličkih Simonovića?Takođe u rodoslovu ovog bratstva postoji i Jovan,sin Čuka Simonova?Ali u rodoslovu nalazimo i na Jovana unuka Belevog (Bele je Simonov).Jedan od ova tri lica po približno procijenjenoj starosti (koristeći rodoslov ovog bratstva) bi  mogao biti austrougarski logoraš.Vjerujemo da potomci iz bratstva Simonovića mogu odgonetnuti ovu dilemu.

[7] U rodoslovu Radevića nailazimo na Miliju Radevića sina Stefana Vujova.Vujo je unuk Radev,koji je rodonačelnik Radevića.Milija je po rodoslovu čukununuk Radev.I ovaj logoraš je zabilježen u istom logoru gdje su zapisani i Veličani Bjelanovići, te je vrlo izvjesno da je Veličanin.

[8] Prema logorskom broju i nazivu logora se može pretpostaviti sa sigurnošću da je i ovaj Radević Veličanin.U rodoslovu Radevića postoji Radovan Vukadina Vekova.Radovan je otac Batrićev,koji je odselio za Peć krajem pedesetih godina XIX vijeka.Prema rodoslovu Radovan je čukununuk Radev,a ovaj je rodonačelnik Radevića. Radovan je mogao biti rođen negdje između 1880-1900.godine,jer je Batrić rođen oko 1920.godine.

[9] Pored imena logoraša Živaljević Nikole,pojavljuje se i ime Živaljević Nika,čiji je logorski broj 34/76 u logoru Boldogasonj.

[10] Miletin je sin Milenka Nikolinog Jokića.Dobio je ime po svom prađedu,sinu Bogoja Jokinog.Nikola je imao braću:Martina,Radovana i Stamata,koji su Čeljini čukununuci.

Miletin otac Milenko se odselio u okolinu Đakovice oko 1860.godine,po tvrdnji njegovog unuka Gvozdimira,koji  živi u Aranđelovcu.Potvrdu ovih podataka je autor ovog teksta dobio17.marta 2023.godine(Gvozdimir je rođen 1946.godine).U autorskom tekstu objavljenom u knjizi Velika u Aranđelovcu,autora Stanka D.Paunovića,Gvozdimir navodi da se mu je čukunđed Milan kupio tada zemlju Dobrom Dolu kod Đakovice.U rodoslovu Jokća je ipak on poznat kao Milenko a ne Milan.Po rodoslovu je Mileta Milenkov imao sinove Vladimira,Čedomira i Radomira.Gvozdimir je sin Radomira Miletinog.

[11] Po podacima Crnogorskog crvenog krsta iz Ženeve se može zaključiti da se radi o Jokiću iz Velike,obzirom da su u istom logoru istovremeno bila još nekoliko pritvorenika iz ovog sela.

Analiza rodoslova bratstva Jokića ukazuje da je više lica sa ovim imenom moglo biti predmet našeg interesovanja.Nakon konsultacija sa potomstvom neki od Jokića su eliminisani,kao mogući logoraši sa ovim imenom.Čini se izvjesnim (na osnovu provjera) da logoraš nije  Milija Milonje Martinova,koji je u vrijeme internacije živio u Volujaku (selo Velika).Takođe,provjerio sam da logoraš nije ni Milija,sin Miluna Đeljoševog sa Zakrša ispod Čakora.Ostaje mogućnost da se radi o Miliji,sinu Tomice Markova Miroševića(Jokića).Marko je unuk Miroša rodonačelnika ovog ogranka Jokića(ne Miraša,kako stoji u rodoslovu Miroševića).

[12] Istovremeno su u logoru Boldogasonj evidentirana dva Vuksana Gojkovića,sa različitim logorskim brojem.

[13] O Gavru Jokiću,austrougarskom logorašu se malo zna.Saradnja njegovih najbližih bratstvenika tokom rada na rodoslovu Jokića je izostala,tako da je rodoslov ovog ogranka “zastao” upravo na Gavru Jokiću sinu Novice Mijailevog.Mijaile je čukununuk Bogdana Jokinog (Joka Čeljin sin).Autoru ovog teksta je poznato da je upravo ovaj batstvenik(Gavro) odselio između dva svjetska rata u Metohiju,a nakon toga se početkom pedesetih godina XX vijeka tokom kolonizacije nastanio u Savino Selo u Vojvodini,đe i danas živi njegovo potomstvo.Koliko je poznato,ovo preseljenje iz Metohije se desilo 1953.godine.Ime Gavra Jokića nosi i njegov potomak (unuk) u Vojvodini.

[14] U rodoslovu bratstva Steševića,nije zabilježeno ovo ime.Moguće da je rodoslovu Steševića upisan nadimak( vidjeti rodoslov u knjizi:Branko Jokić,Velika i Veličani,str.492).

[15] U rodoslovu Jokića postoji  Veličko Blagojev,praunuk Bogdana Jokinog.Joka je Čeljin sin.U vrijeme internacije je mogao imati oko 60-70 godina.Vrlo je vjerovatno da je upravo on bio austrougarski logoraš.Nažalost,potomstvo u svim ovim slučajevima gotovo ništa ne zna i ne može potvrditi navedene podatke,iako se izvjesno radi o interniranom Veličaninu.

Ne treba isključiti da se moguće radi i o Veličku Sima Nikolinog iz Volujaka (selo Velika).Ukoliko se radi o tom licu,izvjesno je da je Veličko bio tada veoma mlad.Poznato je,da je u austrougarskim logorima bilo i dječaka od 16 godina.Veličko je živio u Metohiji,a dio njegovog potomstva(sin Radoš) poslije Drugoga svjetskoga rata se preselio iz Metohije i nastavio  da živi u Nikšiću,dok Radošev sin živi u Beogradu.

[16]   U rodoslovu Jokića u dijelu potomaka Bogdana Jokinog nailazimo na Rada Radičevoga.Radič je čukununuk Jokin,a Rade njegov sin.Vrlo je vjerovatno da je navedeni logoraš upravo Rade Radičev.

[17] Šćepan je jedan od četvorice sinova sveštenika Dmitra Popovića iz Velike,koji se doselio u Veliku iz Šekulara.

[18] Mihailo je izvjesno unuk Dmitra Popovića.Uz ime ovog logoraša na njemačkom je zapisano:Verzeichnis,Der in Grossau Internierthen montenegrini schen Stattsangehorigen(Offiziere und Zivile).

[19] Rade je sin Šćepana Dmitrova Popovića sveštenika iz Velike.

[20] U Rodoslovu veličkih Radulovića nailazimo na ime Savo,čiji je otac bio Petar.Petar je Radulev,a ovaj rodonačelnik bratstva Radulovića.Radule je Stanišin i praunuk Čeljin.Radulovići su inače ogranak veličkih Kneževića.

[21] U rodoslovu veličkih Radulovića nijesam pronašao ime Sava (postoji Savo).Ovog logoraša navodim iz dva razloga.Prvo,pominje se kod nekih publicista da je Veličanin.Drugo,Radulović Sava je evidentiran u logoru Boldogasonj,sa Veličaninom Simonović Jovanom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *