KAKO JE NASTAO TOPONIM MURINA

Piše:Marko Jokić

 

Naziv naselja Murina nastao je najvjerovatnije početkom XVIII vijeka.U dostupnim dokumentima prije ovog perioda ime naselja se ne pominje.Ime Murina ne nalazimo u Banjskim i Dečanskim hrisovuljama,niti se pominje u drugim dostupnim dokumentima prije početka XVIII vijeka.U popisu stanovništva u Skadarskom sandžakatu od 1485.godine nema pomena ovog naselja,niti je ovaj topomin zapisan u putopisu Evlije Čelebije ili Maria Bolice,koji su dolinom Lima proputovali početkom XVII vijeka.Neutemeljenaja (ili bolje reći potpuno netačna) su tvrđenja nekih veličkih hroničara da Mario (Marin ili Marijan) Bolica u svojim zapisima pominje selo Velika niti broj stanovnika ovog naselja.

Dolina Lima je bila naseljena od najstarijih vremena,gdje se u raznim dokumentima pominju ilirsko-tračke etničke zajednice na koje podsjeća niz toponima na ovom prostoru.Ilirsko-vlaškog porijekla je ime planine Visitor,rijeke Lim,uzvišenja duž cijelog prostora Polimlja sa nazivom Kunj (u Gračanici,Ržanici,Velici,Novšiću,Hotima i drugim selima u dolini gornjeg Lima),zatim Surdup (u Ržanici ili kako se poodavno izgovaralo u našem kraju Aržanici),zatim Čkale,Pljenčore (u Ržanici),prevoj Dio(na prelazu iz Meteha prema Rupicama meteškim (koji je poznat još s početka XIII vijeka kao Dilin prevoj)[1],itd.O ovim i mnoštvu drugih toponima u našim krajevima,koji podsjećaju na starinačko stanovništvo će biti riječi na ovom portalu.

Skoro čitavo staro stanovništvo Velike je odselilo 1689.godine,izuzev Živaljevića koji su kao starosjedioci prenijeli novom stanovništvu stare nazive planina,rijeka,… Novodoseljeno stanovništvo za sobom ostavlja i nove toponime,od kojih ih neki podsjećaju na toponime starog zavičaja.Tako naprimjer prema nazivu sela Pepaj u starom zavičaju arbanaško pleme Klimenti naseljavanjem u dolinu Lima je isto ime dalo i naselju Pepiće kod Murine(gdje su se nastanili),a zatim selu Pepaj u Rugovi,selu Pepiće kod Rožaja.Dakle,pomjeranjem arbanaških Klimenta iz starog zavičaja u dolinu Lima i dalje prema Rugovi,Rožajama i Pešteru je svuda nekom od nastanjenih područja dato ime Pepiće(slovenizirana forma) ili Pepaj,ali su takođe prisutni i drugi njihovi toponimi u novonaseljenim krajevima.Naseljenici plemena Klimenti se dovode u direktnu vezu sa nastankom naziva današnjeg naselja Murina.S toga je potrebno dati kratki osvrt na početak njihovog naseljavanja u plavsko-gusinjsku oblast.

Prvi pisani tragovi o stalnom nastanjenju Klimenta na područje plavsko-gusinjske oblasti su ostali u izvještajima koje su katolički misionari slali Kongruenciji u Rim.U prvom pisanom izvještaju koji je Kongruenciji poslao fra.Giacinta da Sezza 7.oktobra 1661.godine je zapisano „da su se Klementinci preselili u okolinu Plava,te da je njihov poglavar pošao u Carigrad da od sultana izmoli dozvolu njihovog stalnog boravka na tom području“.U drugom izvještaju od 22.oktobra 1667.godine, koji u Rim šalje fra.Antonio da Spolleto je zapisano „da su se Klementinci vratili u Brda,a u okolini Plava je ostalo oko 30 porodica“.Isti misionar će u iscrpnom izvještaju iz 1669.godine zapisati da su u okolini Plava formirana dva klimentaška naselja:Martinaj (današnji Martinovići) i Nikči.Ovim je počeo i ubrzani proces naseljavanja Klimenta u dolinu Lima,kada su se masovno raširili na obje strane ove rijeke od Plava do Andrijevice.Imali su svoje planine (ljetnje katune) od Kuti iznad Andrijevice, i istočno sve do iznad Gusinja.Na dijelu Velike prema današnjem Kosovu su bile njihovi planinski pašnjaci Mokra,Šipovice,prostor od Čakora prema Rugovi,itd.(O korišćenju klimentaških stočara navedenih ljetnjih pasišta je bilo riječi u tekstovima na ovom portalu:Nemirna čakorska granica i Stanje na granici Velike od 1890-1912.g.

Na ovoj mapi iz 1689.godine su jasno ocrtane granice Klimenta(Climente).Vidi se da u sastav teritorije toga plemena je cijeli prostor Kuča,Bratonožića,Vasojevica(Rečica),dio plavsko-Gusinjske kotline,planina Visitor(Monte Visitori),itd.Uočavamo i dvije crkve u okolini Plava,kao i naselja Trepča(Trepcia),današnje Martinoviće,Kruševo (Crusciua),Plaua,,itd.Mapa se čuva u Torinu u tamošnjoj biblioteci.

Da su se Klimenti katoličke vjeroispovijesti naselili u plavsko-gusinjsku kotlinu svjedoči i popis stanovništva iz 1703.godine,koji je prenio Jovan Tomić koristeći izvorne podatke italijanskih arhiva.Dokument nosi izvorni naziv:Relatione dello stato antico e moderno de Climenti.

U prvom dijelu ovog dokumenta je dat popis “u Albaniji za 1703.godinu“,kada su u sastavu parohije Klimenti bila i neka današnja sela sa prostora Klimenta i plavsko-gusinjske kotline:Selza (in Climenti),Martinovichi,Vutkagni(Vusanje),Nokscichi (Novšiće),Misciniza(Mašnica),  Rescianiza (Ržanica),Scevizorese (?) i Radiviksciagni(?).Zadnja dva pomenuta naselja nijesam identifikovao,ali se najvjerovatnije radi o naseljima niz tok Lima (Možda na desnoj strani tog toka,od Mašnice nizvodno  u pravcu Andrijevice).

Iz dokumenta se zapaža da u ovim selima nije evidentiran ni jedan šizmatik.Dakle,početkom XVIII vijeka u selima Novšiće,Ržanica i Mašnica nijesu živjeli pravoslavci,već katoličko stanovništvo.Evo pregleda tog popisa:U Novšiću 5 kuća u kojima je evidentirano 41 žitelj katoličke vjere,u Mašnici 8 kuća sa 63 stanovnika katoličke vjere i tri stanovnika „turske“ vjere,u selu Gornja Ržanica 4 kuće u kojima je evidentirano 31 stanovnik katoličke vjeroispovijesti[2].Navedeni podaci su dati u knjizi Jovana Tomića u dijelu naslovljenom:Popis stanovništva u Arbaniji iz 1703.godine.Popis je izvršen po parohijama,kako i zapisano:L’Arcivescovato d’Antivari abbraccia nel Dominio Ottomano sej sole Parochie,qunttro nelle pianure e due nelli Monti:Antivari,Zubyi,Sussani,Spizza,Scestani e Brische.

Evo dijela tog popisa za parohiju Clementi (Klimenti):

Tabela:Popis stanovništva u Albaniji 1703.godine,preuzet iz italijanskih arhiva

Nakon prvih naseljenja arbanaških Klimenta,oni će nastaviti  nastanjivanje i na prostor današnjeg Pepića i Murine (Ova naseljavanja su se takođe dogodila nekoliko godina prije  naseljavanja Velike Šaljanima i Crnogorijom-porijeklom od Leke Klimente-prim.M.J).

Tragajući za porijeklom toponima Murina,a obzirom da ovog naziva nema do kraja XVII vijeka,prirodno je bilo naći tragove stanovništva koje je krajem XVII i početkom XVIII vijeka naselilo ovaj kraj.Istorijska građa nas vodi do saznanja da su prostor današnje Murine,upravo tada naselili Klimenti iz okoline Skadarskog jezera iz mjesta Murinja.Taj dragocjeni podatak nam ostavlja dr Milisav Lutovac u svojoj studiji Rožaje i Štavnica,prateći naseljavanje Rožaja i Štavnice,ostavljajući nam niz podataka o novonaseljenom stanovništvu.Zapisujući i seobu sjeverno-arbanaških plemena na te prostore Lutovac bilježi:“Murići (nastanjeni u okolini Rožaja-prim.M.J) po plemenu su Klimenti.Kažu da su se ovdje doselili prije sedam pasova iz Murine blizu Plava,a tamo iz Murinja(okolina Skadra[3]

Dio teksta iz navedene knjige M.Lutovca koji zapisuje doseljenje Murića u Rožaje,koji su prethodno iz Murinja kod Skadra doselili u  Murinu

Ovaj podatak,a imajući u vidu istorijske i lingvističko-etimološke činjenice,osvjetljava u potpunosti nastanak imana naselja Murina.Kako bi potvrdio ova saznanja,čitaocima ću saopštiti još nekoliko istorijsko-lingvističkih fakata u prilogu ove konstatacije.

Naziv Murinja za današnju Murinu (ne Murino) su koristili i novinski izvještači nakon boja na Murinji (kasnije Murini) 1879.godine(po starom kalendaru).Tako nalazimo u izvještaju Glasa Crnogorca od 5.januara 1880.godine[4] da izvještač ovog glasila zapisuje:“Naša vojska zauzela je ove pozicije:Središte je stajalo i čekalo u grlu Polimlja između Mašnice i Murinja…“.Dalje,izvještač nastavlja:“Započe se boj na lijevoj strani Lima kod Murinja…“.Prirodno je da izvještač Glasa Crnogorca koristi naziv mjesta onako kako ga je tada izgovaralo zatečeno stanovništvo u ovom kraju.

Dio izvještaja iz Murinja(Murine)koji šalje dopisnik Glasa Crnogorca 5.januara 1880.godine

Analizirajući dokumenta turskih arhiva i pisanje turskih istoričara o stanju nakon Berlinskog kongresa na području plavsko-gusinjske kotline,zapazio sam da su turski dokumenti današnje naselje Murina zapisuju Murinja (Morinja ili Morina).Tako naprimjer u jednom dokumentu o razgraničenju Crne Gore i Turske pominje se da Morinja ostaje Crnoj Gori.Evo tog doumenta,koji se čuva u Državnom arhivu Turske.

.

Dokument turskog arhiva u kojem je naziv naselja Murina zapisan kao Morinja ili Morina

   U dokumentu Bečkog arhiva iz 1880.godine ovo naselje je zapisano kao Murina.Evo tog dokumenta:

Dokument arhiva iz Beča (1880.godina) sa nazivom sela Murina

O nazivu Murina svoja razmišljanja i svjedočenja je ostavio i dr Jagoš Vešović u obimnoj knjizi o Plemenu Vasojevići.Kako zapisuje Vešović naziv Murina „kao i samo ime pokazuje da je davnašnje naselje“.Očito je Vešović bio na dobrom putu da odgonetne ovu enigmu,ali zasigurno nije povezao naziv sa naseljem Murinja(koje je sigurno dosta staro-prim.M.J) kod Skadra,jer mu najvjerovatnije nije bila poznata ova činjenica.Smatram da mu nije bila dobra pretpostavka da potiče naziv od nekog muškog imena sa osnovom Mur,ali kako i sam kaže“postojanje imena sa ovom osnovom je dosta tamno“.Istina,u daljim analizama Vešović navodi mogućnost i vezu sa arbanaško-vlaškim porijeklom naziva Murine,navodeći slične nazive,npr.selo Murićani u Krajini ili arbanaško bratstvo Murići kod Rožaja.Da ovaj naziv ima veze sa Arbanasima ili Vlasima Vešović navodi podatak da kod Arbanasa postoji lično ime Mura,a da u romanskim zemljama su dosta česti topografski nazivi sa istom ovom osnovom,te se prema tome može sa dosta razloga misliti da je ime Murina uspomena na stare Vlahe i Arbanase koji su tu kao pastiri nekada živjeli.Svakako,naziv je ilirsko-vlaškog porijekla,a posebno zbog činjenice da u okruženju ima više naziva koje su ostavili ovi starobalkanski narodi (Visitor,Lim,Baća iznad Murine,..)[5].Vešović ima apsolutno dobre tragove kada na ovaj način zaključuje o nastanku topografskog naziva Murina,jer izvjesno je,da je ime došlo sa stanovništvom koje je arbanaško (da li ima vlaške primjese teško je reći),a koje je naselilo ovaj prostor u dolini Lima.Ipak prema izvornim-albanskim etimolozima ima više naselja u Albaniji koja u osnovi imaju mur (mur-alb.=zid),te taj „zid“ima figurativno značenje za udoline ili manje ravnine koje su od vjetrova zaštićena planinama kao zidom.Upravo,takva pozicija je i naselja Murina.

I Alija Džogović u svom radu naslovljenom Sandžačka ranobalkanska onimija analizira nazive koji za osnovu imaju mur.Među njima navodi i Murinu kod Plava,ukazujući da „ovi predjeli najbolje informišu o razlozima zašto su dobili ovo ime.To je njihova prirodna ekspozicija,strmine i brežuljci,rastinje i nepristupačnost.U lingvističko-geografskoj literaturi postoji mišljenje da leksema mur označava neki oblik vrata,da zatvara vjetrovima i drugim prirodnim nepogodama pravce,kao neka vrsta prirodnog zida[6]“.Zapravo,razmišljanja Džogovića imaju podudarnost sa stavovima albanskih lingvista,a istovremeno prirodna pozicija naselja Murina potvrđuje ovakva tvrđenja.Apsolutno je neutemeljena tvrdnja nekih hroničara ovog prostora da je naziv naselja nastao od italijanskog naziva mur,tj. u prevodu pečat,navodno zbog postojanja carinarnice koja je bila na Murini.Ovakvu tvrdnju „tvorci“ ove ideje ne potkrepljuju ni jednim istorijskim ili lingvističkim dokumentom.Očito da takva teza se ne može zasnivati na iole ozbiljnom istraživačkom pristupu,te kao takva ne može ni opstati.Autoru ovog teksta je poznato da je postojao „granični prelaz“ za putovanje od Plava i Gusinja prema Beranama i obrnuto u selu Pepiću,koji je otvoren početkom XX vijeka na sastanku crnogorskih i turskih predstavnika (Vidjeti na ovom portalu tekst: Stanje na granici Velike od 1890-1912.godine).Konačno,oni koji dovode naziva Murina sa pečatom (murom),te sa italijanskim carinma,mora se uputiti prijekor zbog potpuno neozbiljnog istraživačkog pristupa ovoj temi.Naime pečat ili njegovi sinonimi štambilj i žig  nemaju nikakve veze sa riječju mur,niti kod Italijana,ali ni u starom latinskom jeziku.U italijanskom rječniku pečat u prevodu je sigillo,ili na latinskom sigillum.Ako bi smo tražili prevod za štambilj,Italijani bi rekli stamp,a stari Latini francobolo.Očito,nema ni pomena o riječi mur,sa značenjem pečat.No,u italijanskom jeziku postoje riječi  muro u prevodu zid, ili le murazidina,bedem[6a].Ovo je još jedan argument koji ide u prilog navedenoj činjenici kako je nastao toponim Murina,imajući u vidu miješanje Vlaha i Arbanasa sa Latinima na albanskoj obali.Pedantnim pregledom rječnika slovenskih naroda (Rusa,Letonaca,Litvanaca,Ukrajinaca,Poljaka,Čeha ,Ukrajinaca…),uočava se da  riječ mur sa navedenim tumačenjem kod polimskih istraživača,apsolutno ne postoji.Iz navedenih izvora sa sigurnošću možemo tvrditi da je naziv naselja Murina (ranije Murinja) nastao dolaskom arbaniških Klimenta na ove prostore.Imajući u vidu geografski položaj naselja,tj.kako kaže Džogović „prirodnu ekspoziciju“ovog naselja,kao i tumačenja albanskih etimologa ovakva tvrdnja dobija i konačnu potvrdu.

NAPOMENA:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora.

Korišćeni izvori:

[1] Stari karavanski put je iz PLava išao preko sela Meteh i izlazio  na  prevoj Dio (kako se danas naziva taj prevoj),a dalje nastavljao niz Rupice,spuštajući se nizvodnao od izvorišta rijeke Bistrica prema Peći niz Rugovu.Toponim Dio (kao slovenizirana forma) je izvjesno nastao u novije vrijeme,što potvrđuju neki stari istorijski izvori.Prema tim izvorima prevoj je nosio naziv Dilin prevoj ili na albanskom jeziku Qafe e Dilit.Dila (ili Dilja) je muško ime,danas kod Albanaca vrlo frekventno,ali je najvjerovatnije vlaškog porijekla.Predmet interesovanja za ovaj toponim je iskazao i hrvatski akademik dr Branimir Gušić (Izvor:dr Branimir Gušić:Brada u Prokletijama,str.55,objavljeno u časopisu Naše planine,br.3-4,godina XVI) koji je intezivno istraživao prostor prokletijskog vijenca planina.Prema raznim zapisima na području Gusinja je postojao “Dilin katun”,gdje se izvodila na pasište bez čobana jalova stoka u jednom planinskom “kotlu”.Ovaj naziv je nastao od muškog imena Dila ili Dilin.Gušić kao primjer za komparaciju uzima prevoj sa imenom Ćafa e Dilit u “grebenu  sjeverno od Starca,prelaz iz Komarače za Bjeluhu,te Dilin Most,toponim u nekadašnjem Kneževačkom okrugu u Srbiji”.Gušić navodi da se ovdje radi o vlaškom imenu Dila,što potvrđuje i jedna fundacionalni isprava opatije Topusko od kralja Andrije II,izdane 1213.godine među jobagionima spominje i neki”Dilin cum parentela”(Smičiklas,Codex sv.II,Zagreb 1905,str.117).

[2] Jovan N.Tomić,Građa za istoriju Gornje Albanije,saopštio Jovan Tomić,str.64.

[3] Lutovac,Rožaje i Štavnica.( Objavljeno u Glasniku Etnografskog muzeja u Beogradu,knjiga LXXV,str.378.)

[4] Glas Crnogorca,5.januar 1880.godine,str.2

[5] Dr Jagoš Vešović,Pleme Vasojevići u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom sujednih brda,Sarajevo,1935.,str.147.

Napomena:Za toponim Baća ,alb.bats,kao i selo Baća u Piperima Erdeljanović nalazi da je postalo od balkanske riječi,od koje je postalo rumunsko baciŭ pastirski starješina (Etnografski zbornik,XVII,str.335;Mayer,Etimol…Wörterb,str.29.

[6] Dr Alija Džogović, Sandžačka ranobalkanska onimija.Separat objavljen u Almanahu 45-46,Podgorica,2009.godine,str.40

Napomena:Dr Alija Džogović je rođen 1929.godine u Bijelom Polju.Živio je u Peći.Bio je član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.Pored književnog rada bavio se veoma uspješno onomastikom i dujalektologijom.Neki priučeni istraživači iz Polimlja pokušavaju omalovažiti djelo Džogovića,s toga ću izdvojiti samo dio njegovih ozbiljnih istraživanja na ovu temu:

1.Toponimija jugoslovenskog dela Prokletije(I deo), Onomatološki prilozi, IV, SANU, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1983, 225–344 (1-120).

2.Onomastika Dečana i  okolnih sela ,Onomatološki prilozi, VI, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1985, 439–507 (1-69).

3.Onomastika sjeveroistočnih ogranaka Prokletija (planinski predeli severno od Metohije i srednje Poibarje), Onomatološki prilozi, VII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1986, 247-436 (1-190).

4.Onomastika Đakovice za onomastiku, Beograd, 1987, 221–304 (1-84).

5.Onomastika Gore,Onomatološki prilozi, XII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1996,  33/396 (1-334). 

7.Onomastka Župe i prizrenskog Podgora,Udruženje bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama, Malmö, 2006, 1-459.

8.Onomastika Plavsko-gusinjske dijalekatske oblasti,Almanah,Podgorica, 2011, 1-546.

[6a]  M.Deanović,J.Jernej-Italijansko-hrvatski ili srpski rječnik,Zagreb 1989.,str.140

 

 

 

One thought on “KAKO JE NASTAO TOPONIM MURINA

  1. Ново читање етничке прошлости Горњег Полимља на примјеру топонима Мурина, на основу докумената из страних архива ( који до сада нијесу били познати, или није било намјере да исти буду доступни) ?

Leave a Reply to Раде Бракочевић Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *