ODSTUPANJE  SRPSKE VOJSKE PREKO ČAKORA(DRUGI DIO)

 

 

PRIPREME ZA NASTAVAK ODSTUPANJA PREMA CRNOJ GORI

 

 

 Piše:Marko Jokić

Utvrđivanje pravca odstupanja od Peći,dalje kroz Crnu Goru je donijela srpska Vrhovna komanda 23.novembra 1915.godine,kada je uputila obavještenje O.Br.54512 Prvoj,Drugoj,Trećoj armiji i Odbrani Beograda,kojom se naređuje:

„Da se evakuacija kolonskih vozova (od Peći-prim.M.J) produži na Crnu Goru,pošto je sa njome o tome pitanju postignut sporazum.

Povlačenje izvršiti ovako:

     1.Prva armija i Odbrana Beograda pravcem Peć-Rožaj-Berane-Andrijevica;

     2.Druga armija pravcem Peć-Plav-Andrijevica (uz Rugovu,do dna Bjeluhe prema Rupicama i Dijelu i dalje prema Plavu.Tada se II i III armija srpske vojske nalaze dijelom u Peći,a dijeom su pokretu prema ovoj varoši-prim.M.J);

     3)Treća armija pravcem:Peć-Rugova-Andrijevica (preko Čakora i Velike-prim.M.J);

     4) Itd….

     Neka komandanti rekognosciranjem (izviđanjem,premjerom,osmatranjem-prim.M.J) utvrde mogućnost prevoženja  vozova (misle na automobile,konjske i volujske zaprege i dvokolice-prim.M.J) na naređenim pravcima i neka preduzmu sve potrebne mjere.

Ako povlačenje cijelih vozova bude nemoguće,tada za svaki način koristiti dvokolice.U krajnjem slučaju preformirati voznu komoru u tovarnu,a sve vozove skloniti,zakopati ili uništiti“(Izvor:Veliki rat,knj.13,str.40-41).

U prethodnom tekstu (Prvi dio) o odstupanju izbjeglica i vojske je uočljivo nekoliko činjenica:

a) Srpska vojska je planirano trebala da odstupi za Solun preko Makedonije;

b) Iz dnevnika prote Tadije Kostića (prethodni tekst-prvi dio) se jasno zapaža da je polovinom novembra pao veliki snijeg,na putu od Prizrena prema Peći;

c)U svim pisanim dokumentima se evidentira veliko dezerterstvo,glad,bolest,iznurenost,..

d) Prema pisanju Ogista Bopa,Gerharda Gezemana, Tadije Kostića,Dokumenata srpske voske,Milana Stojadinovića i drugih autora je uočljivo da je na putu prema Kosovskoj Mitrovici i dalje,prema Prištini,Prizrenu,Đakovici i Peći uočen veliki broj napuštenih zaprega,automobila („zbog kvara ili nedostatka goriva“),leševa uginulih životinja,i manje ljudskih leševa.Potpuno identično stanje će biti zabilježeno i na pravcu odstupanja Mitrovica –Peć;

 e)Zapaža se,prema pisanim dokumentima,da je narod u varošima i selima  bio izuzetno neljubazan prema izbjeglicama i vojsci na gotovo čitavom putu odstupanja do Peći,ne prezajući da cijene prehrambenih proizvoda povećaju višestruko;

f) Sveštenik Kostić i mitropolit Dožić će nam dati odgovore na pisanje Marka Kneževića i njegovog učitelja Steva Bogdanovića,o negativnom propagandističkom pisanju o Crnoj Gori i njenom suverenu tokom 2015.godine.Steva,istina nije više živ,ali zluradost je ostala kod „njegovog đaka“(vidjeti prvi dio ovoga teksta,izjavu Dožića).

g) Čudno je,da hroničari toga vremena bilježe da su „svinjčad,baš u Kosovskoj Mitrovici,vojsci i izbjegkicama prodavali po petostruko većoj cijeni“(vidjeti prvi dio ovoga teksta).S druge strane prota Kostić bileži ljubaznost vlasnice hotela-Crnogorke sa Cetinja,predusretljivost crnogorskih vlasti,ali istovremeno registruje negativnu priču jednoga Srbina o Albancima.No prota se već ujutro uvjerio „u suštu suprotnost i ljubaznost“ u odnosu na ono što je čuo prethodni dan o Albancima.Hroničari i svjedoci toga vremana bilježe i druge Arbanase koji pokazuju ljubaznost prema stradalnicima (slučaj Ali Šalje kod Vučitrna,slučaj Arbanasa kod Štimlja-vidjeti prethodni tekst na ovu temu).

     Radi objektivnog sagledavanja najbitnijih detalja o odstupanju srpske vojske preko Čakora,potrebno je na osnovu pisanih izvora dati hronologiju svih bitnih činjenica o ovom pitanju.Najprije,Glas Crnogorca će u svom broju od 4.oktobra 1915.godine,nakon  zvaničnoga obavještenja od strane srpskoga poslanstva na Cetinju,da je Bugarska otpočela neprijateljstva protivu Srbije,vlada Crne Gore i njen Kralj će notom iznijeti stav zvaničnoga Cetinja:„ Da je napad na Srbiju učinjen i na Crnu Goru“,te da se od 2.oktobra 1915.g. i  Crna Gora nalazi u ratu sa Bugarskom (Glas Crnogorca,br.48,4.okt.1915.g.).

Iako srpska Vrhovna komanda još uvijek nije izdala zvanično naređenje o odstupanju preko Čakora,bilježimo da je crnogorskom Ministarstvu inostranih djela 6.novembra 1915.god. stigao dopis srpskoga poslanika na Cetinju,da će u Crnu Goru stići veći broj  srpske vojske i izbjeglica,pri tome tražeći od zvaničnoga Cetinja „razne ustupke“ pri njihovom prolasku kroz Crnu Goru.Naročito je traženo da se pomoć i olakšice pruže narodnim poslanicima,ženama i djeci (DACG,MUD 1915,f-128,usmena nota srpskoga poslanika  na Cetinju Ministarstvu unutrašnjih djela,7.nov.1915.g.)

     Istoga dana  je traženo da se uputi za Peć 60 tovarnih konja,radi prenosa državne blagajne Srbije.Crnogorska vlast je pozitivno odgovorila na ovu notu i uputila pomoć  radi transporta blagajne.Zlato i novac državne blagajne su tovarnim konjima transportovani preko Čakora i Velike(DACG,MID-1915,f-128,br.2134,usmena nota srpskoga poslanstva na Cetinju,Ministarstvu inostranih djela,6.novembra 1915.g.).Interesantno  je da Stevo Bogdanović u svojem pamfletu govori o stotinama hiljada konja koji su stradali zbog puta preko Čakora,a srpska diplomatija moli da Crna Gora uputi u Peć 60 tovarnih konja radi prenosa srpske blagajne.Konačno,da su Stevovi konji stigle iz Srbije do Peći,bilo bi bespotrebno da srpsko poslanstvo na Cetinju šalje notu Minstarstvu unutrašnjih djela Crne Gore za ovu pomoć.

Vrijedno je zabilježiti,da su crnogorske vlasti pozitivno odgovorile i na  notu srpskih vlasti od 7.novembra 2015.godine,kojom je traženo od zvaničnoga Cetinja da omogući „liječenje srpskih oficira u crnogorskim bolnicama u Đakovici i Peći,o srpskom trošku“.Crnogorska vlada je pokazala veliku humanost i izdašnost na ovo traženje,te je ponudila liječenje,ne samo oficira,već i srpskoj vojsci“ (DACG,MID-1915,f-128,dokument br.2143,koji se odnosi na usmenu notu srpskoga poslanstva na Cetinju Ministarstvu unutrašnjih djela).

Ovih nekoliko napomena nam ilustruju raspoloženje zvaničnih crnogorskih vlasti prema srpskoj vojsci i izbjeglicama.Da ne govorimo o velikom učešću i stradanju crnogorskih vojnika na raznim frontovima,štiteći odstupnicu srpske vojske.

Dok se ostvaruje komunikacija srpskih i crnogorski vlasti razmjenom nota,jedinice srpske armije koje će odstupati preko Crne Gore su još uvijek značajno udaljene od Peći,iako je već pao veliki snijeg,što će znatno otežati dalje odstupanje.Vrhovna komanda srpske vojske će iz Elbasana 24.novembra uputiti obavještenje u kojim će potvrditi prethodni plan povlačenja i upoznati vojne komande Prve,Druge i Treće armije „ da je brojno stanje svih jedinica ispod četvrtine,a naređeno je i da se komora reducira s obzirom na faktičko brojno stanje“(Veliki rat.knj.13,str.26).Istog dana u 18:10 h Vrhovna komanda će  uputiti ovim armijama još jedno naređenje,u kojem stoji.“S obzirom na teren sadašnjih i budućih operacija svu artiljeriju,koja se ne može upotrijebiti,uputiti prema Peći.Ostalu artiljeriju koja se ne može iskoristite do krajnjih granica,zakopati …ili uništiti..“(Veliki rat,str.27).

Ova  saopštenja nam definitivno daju odgovor i na pisanje Steva Bogdanovića o kolonskim vozovima,stoci,naoružanju,ljudstvu,..koje će odstupati prema Crnoj Gori.Očigledno je prema obavještenjima Vrhovne komande bilo veliko dezerterstvo,te je“smanjen broj vojnika na četvrtinu (?)“,prije dolaska u Peć.

     Treba napomenuti da je dezerterstvo bilo prisutno i kod crnogorske vojske,posebno od početka velike ofanzive  neprijatelja 1915.godine.Događalo se da dezertira i cileli bataljon,npr.kod mjesta Tiješanj,odbijajući naredbu komande Sandžačke vojske da se krene najkraćim putem za Priboj.Ipak su vojne starješine brzo reagovale i uspjele da onemoguće dezerterstvo,izuzev 60 vojnika i oficira koji su se početkom novembra bili „van domašaja“ crnogorskih vlasti.Od njih 60 iz Pećkog bataljona  je bilo ukupno 28.Iz  dokumenata državnoga arhiva Crne Gore je uočljivo da je tu bilo Veličana,Gornjepolimljana i Šekularaca.Iz prve čete navedenoga bataljona registrujemo između ostalih i vojnike dezertere:Milisava Živaljevića,Marka Živaljevića,Veljka Živaljevića,Nikolu Gojkovića,Leka Gojkovića,Iliju Gojkovića,Leka Zogovića,Krsta Zogovića,Milovana Jočića,Stevana Radulovića,Iliju Jankovića,Miloša Ralevića,Milisava Dašića,itd. (Državni arhiv Crne Gore,Ministarstvo vojno 1915-1916,Vojni sud,fascikla 14/a,108.Spisi predmeta za vojnike dezertere Pećkog bataljona).

Zbog napuštanja jedinica,posebno iz novooslobođenih  i pograničnih krajeva,česte su bile žalbe njihovih komandanata.Biljžimo da  su iz trepčansko-šekularskoga bataljona dezertirali:učitelj Miličko Vasković i Jovan Perišin Drekalović;iz Andrijevičkog:Milovan Fatić (rezervni oficir) i vojnici:Miloš Miketić,izvjesni Burdžanović (ime nečitko),Đoko Vuksanović,Diko Dragojević,Jovan Kastratović,Simo Đerković,Janko Đerković,Rade Lekić,Novica Jevrić i Obren Radunović;iz Kraljskog bataljona su pobjegli:učitelji:Milivoje Dragović,Novica Dragović,Stevan Bojović i Milovan Bradić (DACG,Ministarstvo vojno 1914,Vojni sud,f-11,br.58.Spisi predmeta za dezertere)

Biljžimo još jednoga dezertera iz trepčansko-šekularskoga bataljona Novaka Raičevića (DACG,Vojni sud,predmeti,f-11,br.37).

Sasvim je izvjesno,da je ovo samo jedan izuzetno mali dio dezertera tokom 1914-1915 godine.Dio imena su navedena kao ilustracija ponašanja vojnika i njihovog raspoloženja za nova ratovanja koja su izvjesno rezltat jedne pogrešne politike  kojoj Crna Gora nije doprinijela.

Iz dokumenata se da primijetiti da je bila prisutna velika konfuzija u srpskoj vojsci,koja je izazivala nezadovoljstvo i stvarala probleme kod komandi Armija koje su čekale odstupanje od Peći prema Crnoj Gori.

    Vrhovna komanda će novim obavještenjem 24.novembra,kasno noću u 22:30h, kojim  naređuje komandama Prve,Druge,Treće armije,Trupama Timočke krajine,Trupama novooslobođenih krajeva i Odbrane Beograda da se poboljša disciplina kod vojske,jer „ima osnova da se vjeruje,da će pljačkom,otimanjem i nasiljem,koje naši vojnici i izbjeglice vrše nad Arnautskim stanovništvom izazvati protivu nas ogorčenje,koje sa sobom povlači otvoreno neprijateljstvo“.Ovom naredbom se traži“da se ovom zlu pljačke“ u odstupanju mora stati na kraj,inače srpski vojnici i izbjeglice očekuju veliki problemi u odstupanju (Veliki rat,knj.13,str.27).

Nakon naređenja o povlačenju od 23.novembra,Vrhovna komanda je 24.novembra uputlai obavještenje br.24823,a u vezi sa O.br.24512,kojim naređuje novi raspored u povlačenju.Prema ovom obavještenju „povlačenje vozova treba izvršiti,ovako :

  1. Prva armija i  Odbrana Beograda pravcem Peć-Rožaje-Berane Andrijevica i dalje;
  2. Treća armija pravcem Peć-Rugova-Andrijevica;
  3. Druga armija pravcem Peć-Plav-Andaniijevica.
  4. Ostale jedinice  armije ostaju  istim pravcima (Veliki rat,knj.13,str.41).

Istovremeno,Vrhovna komanda će komandama  ovih Armija narediti:„…obzirom na  znatano smanjen broj boraca,da se izvrši preformiranje trupa“ (Veliki rat,knj.13,str.41-42)

Iako je već 25.novembar,odstupanje vojske (i izbjeglica koje su odstupale sa njom) iz Peći prema Crnoj Gori,još uvijek nije počelo,obzirom da su neke jedinice Druge i Treće armije još uvijek na položajima između Kosovske Mitrovice i Peći i značajno udaljene od sabirnog centra Peć (Veliki rat,str.58).

Iz dokumenata srpske vojske se ne može jasno zaključiti iz kojih je razloga Vrhovna komanda izdala novo naređenje O.Br.24942,od 25.novembra,naređujući nanovo izmijenjen raspored povlačenja,u kojem stoji:

„ Obzirom na sadašnju situaciju,naše povlačenje se može izvršiti kroz Crnu Goru i sjevernu Albaniju.Za izvršenje ovoga naređujem:

1.Druga i Treća armija i Odbrana Beograda povlače se pravcem Peć-Andrijevica-Podgorica-Skadar i dalje,i to:

a)Druga armija putem:Peć-Rugova-Velika-Andrijevica i dalje;

b)Treća armija i Odbrana Beograda putem:Peć-Rožaje-Berane-Andrijevica i dalje.

Ako pravac preko Rožaja bude ugrožen i onemogućen,onda povlačenje sviju trupa izvršiti putem:

-Peć-Rugova-Velika-Andrijevica, i dalje;

-Peć-Plav-Gusinje-Cijevna-Skadar,..

Red povlačenja neka utvrde komandanti tih Armija“(Veliki rat,knj.13,str.72).

Istovremeno je izdato naređenje da se sav višak opreme i naoružanja uništi i zakopa.Uništavanje zaprega,dvokolica,topova,automobila (kojih gotovo više i njie bilo),je izvršeno iznad Patrijaršije u Peći.Ovom naredbom se ponovo traži „ da se pri prolasku kroz Crnu Goru i Albaniju po svaku cijenu spriječe pljačke i nered,te time otkloni neprijatnost savezničkoj Crnoj Gori i spriječi moguća pobuna Arbanasa“(Veliki rat,knj.13,str.74).

Nadalje,Vrhovna komanda obavještenjem br.24971 u 23h, od 25.novembra upoznaje komandante ovih Armija sa stanjem u vojci,u kojem stoji „da je nastao trenutak,kada se sticajem prilika moramo povlačiti kroz Crnu Goru i Albaniju.Kod naše vojske su disciplina i moral popustili,a vjera u spas Otadžbine izgubljena.Bojati se da će nastati još veća klonulost  kroz Crnu Goru i Albaniju i rasulo kod trupa kao i rasturanje(bježanje) i predaje neprijatelju u većim razmjerama“ (Veliki rat,knj.13,str.75).

U međuvtremenu u Peći komandanti Armija pokušavaju naći sigurno mjesto na kojem bi izvršili zakopavanje arhiva „po kućama i imanjima viđenijih Srba koji bi je vjerno sačuvali“.

Jedna od srećnih okolnosti za komandante armija stacioniranih u Peći je svakako bila mogućnost telefonskog komuniciranja sa svojom Vrhovnom komandom i slanje depeša preko već ranije izgrađene telefonske linije kojom je Crna Gora povezana sa Metohijom.Telefonski  liniju koja išla iz Murine,uz Veliku i dalje preko Čakora je uspostavila Crnogorska vlada 1913.godine.Na Anovima je bila od tada  i telefonska centrala,kada su Veličani imali „direktnu komunikaciju sa svijetom“.

    Nakon ranije izdatog naređenja o pravcima povlačenja kroz Crnu Goru,koje je izdala srpska Vrhovna komanda,komandanti Prve,Druge,Treće armije i Odbrane Beograda (redom:vojvoda Živojin Mišić,vojvoda Stepan Stepanović,đeneral Pavle Jurišić Šturm i đeneral Mihailo Živković) će u Peći održati nekoliko sastanaka na kojima će analizirati  stanje u Armijama i u odnosu na te okolnosti donijeti određene odluke.Na sastanku održanom  29.novembra je konstatovano:“Da se registruje bjekstvo vojnika u masama,oskudica hrane i furaži (stočna hrana-prim.M.J) i nemogućnost da se išta nabavi i doturi trupama;teške komunikacije;velika hladnoća,pocijepana odjeća i obuća,krajnja iznurenost ljudstva i stoke usljed neprestanih borbi i pokreta;nemanje nikakve hrane na pravcima određenim za povlačenje“,što potvrđuje u izvještaj pov.br.1908 od 29.novembra,srpskom delegatu na Cetinju,pukovniku Pešiću.Na istom sastanku se konstatuje i nedostatak komunikacije sa Vrhovnom komandom,što onemogućava da se ista upozna sa ogromnim problemima sa kojima se suočava vojska zajedno sa velikim brojem izbjeglica u Peći.Istovremeno,pred početak odstupanja od Peći preko Čakora mimo leda,snijega,velikih mrazeva,nedostatka hrane komandanti Armija u Peći će izdati naredbu „da se sposobni volovi i konji upotrijebe za ishranu,a dio tovarnih konja za  nošenje tereta (Veliki rat,knj.13,str.116).

Dakle,očigledno je da su Stevo Bogdanović,a time i Marko Knežević (možda ovaj prepisivač i nenamjerno) iznijeli niz neistina o odstupanju srpske vojske preko Čakora. U njihovim,eksplicitno,navedenim tvrdnjama se očigledno radi o namjerno plasiranim „podacima“ sačinjenim u Njujorku daleko van prostora realnog događanja,sa ciljem diskreditovanja Crne Gore i njenoga Kralja,a sve očigledno u cilju „novih postupanja Srbije“ nakon donošenja Niške deklaracije,gdje su jasno saopšteni ratni ciljevi Srbije i njene teritorijalne pretenzije.Da li se plasiranim neistinama Marka Kneževića priželjkuje vraćanje toga vremena,ili se radi o njegovom neznanju i nedostatku istraživačkog  manira,skoro i da nije teško odgonetnuti.

     Užurbano se nastavljaju priprema na realizaciji plana povlačenja,te će komandanti Armija  koje su u Peći,opet održati drugi po redu sastanak 29.novembra od 15-16:45 časova,na kojem će dati naredbu „da se ostaci ovih armija polako prikupljaju prema Peći“.Na ovom sastanku će doći do nesaglasja u donošenju odluka o daljem postupanju,jer će komandant Prve armije insistirati da se odustane od povlačenja,te da se vojska pripremi za kontraofanzivu prema neprijatelju.Naravno,ostala trojica komandanata su odbila takvu ideju Mišića,a donijeta je odluka da se nešto koriguje ranije usvojeni plan povlačenja.Korekcija se sastojala u toma „ da se Treća armija uputi jedan dio preko Rožaja,a jedan dio preko Rugove“ (Veliki rat.knj.13,str.128).Iz izvještaja o ratnim operacijama vidimo da je Timočka divizija II poziva tokom povlačenja prema Peći,napadnuta od „strane pobunjenih Arnauta,koji su većinom naoružani  oružjem i municijom naših bjegunaca“(Veliki rat,knj.13,str.129).

  Posebna stručna komisija koja je imala zadatak da obiđe put na relaciji Peć-Čakor-Andrijevica će na sastanku komandanata Armija (29.novembra,od 15-16:45 h)  podnijeti svoj izvještaj o stanju puta i broju hanova na tom pravcu odstupanja.Navodimo integralni tekst Izvještaja:

„Put od Peći do Kućišta hana vodi sve uz rijeku Bistricu,dobar je i može se ići svim vozovima.Odatle put se sužava i vodi uzbrdicom,može se ići tovarnim konjima,a moglo bi se ići i dvokolicom.Put prolazi kroz selo Rugovo,selo ostaje sjevero-zapadno od puta.Tek od hanova Bjeluhe se odvaja put Plav (stari karavanski put preko Dijela,Meteha i dalje za Plav-prim.M.J.)Put od Bjeluhe hanova vodi preko planine Čakor,napravljen u vidu serpentina,sa jakim usponima,mjestimično širok,a mjestimično se pretvara u stazu koja se usljed smetova gubi zbog velikog snijega.Ovaj put je teško prolazan i za tovarne konje.Put od samoga grebena planine Čakor,do sela Velika vodi padinom u selo Velika,spušta se u vidu serpentina u dolinu rijeke Lim.Ovaj put je dobar i upotrebljiv je za tovarne konje,a mjestimično je širok gdje se mogu kretati i dvokolice.Od sela Velika,pa do sela Polimlja put vodi desnom obalom Lima.Ovaj put je mjestimično širok,a ponegdje uzan,skoro da se pretvara u stazu.Kod sela Polimlja put prolazi  na lijevu obalu Lima,preko drvenoga mosta sa kamenim stubovima,pa sve lijevom obalom  do Andrijevice.Ovaj put je mjestimično uzan,a od prilike 7-8 km od Andrijevice  put je dobar,a mjestimično da nije odronjen,mogao bi se upotrijebiti i za kretanje svih vozova.Drugim riječima,put je svuda počet,ali nije dovršen,te ovakav kakav je  sada (po snijegu) upotrebljiv je samo za tovarne konje,no i oni ne smiju biti mnogo natovareni“.Ova komisija je istovremeno komandantima Armija ukazala na moguće intervencije na putu,kako bi se izvršile određene popravke,tako da bi na cijeloj trasi nesmetano mogli koristiti dvokolice.Predočeno je da  „Poslovi oko popravke puta zahtijevaju da se odmah  organizuje cijeli pionerski polubataljon,koji bi na 15 najtežih dionica izvršio popravku puta,a na tri mjesta izmijeniti trasu“ (Veliki rat,knj.13,str.124).

Svakodnevnim sastancima i analizama će nastaviti komandanti Armija,što se vidi u obavještenju br.5256 koje je stiglo od komandanta Šumadijske divizije prvoga poziva.U navedenom obavještenju stoji:“U vezi mojih ranijih raporta,da i poslednji put učinim komandantu najozbiljniju predstavku,da su moral i disciplina kod vojske i podoficira u tolikoj mjeri opali,da se ne može na njih više računati.Bjekstvo iz komande i odricanje poslušnosti svojim starješinama uzelo je toliko maha,da su oficiri nemoćni da to spriječe.Trupe njesu ni sposobne za bilo kakvu borbu,a najmanje za ofanzive,jer su brojno slabe,bose,gole i gladne;stoka sasvim iznurena i nesposobna za vuču.Ništa se više ne može kupiti za ishranu ljudi i stoke.Zbog naše pljačke narod je razdražen i sa oružjem u ruci napada naše vojnike“ (Veliki rat.knj.13,str.131).

     Upravo u tim okolnostima će se održati još jedan sastanak komandanata pomenutih armija u Peći,na kojem će vojvoda Živojin Mišić insistirati da se preduzme ofanziva prema neprijatelju,jer se u „ovom trenutku ne može organizovati povlačenje prema Primorju,sa čime se nijesu složili komandanti ostalih Armija,te je odlučeno da se hitno uspostavi veza sa Vrhovnom komandom  (preko Cetinja),jer komande u Peći nijesu više imale direktne komunikacije sa nadležnim donosiocima tako važnih odluka.Hitnost odgovora je bila izuzetno važna,jer su neprijateljske snage u tom trenutku bili od Đakovice,nadomak Dečana.Vrhovna komanda je ovim putem upoznata  da je „moralno i materijalno stanje trupa očajno“.Zbog dezerterstava „ trupe se naglo tope“…Bjekstva su u masi.Bjegunci prodaju oružje Arnautima (tim oružjem je izvršen masakr nad civilima u Đakovici-prim.M.J).Brojno stanje pukova broji samo  nekoliko stotina,hrane kod trupa ima maksimalno za 4-5 dana“ (Veliki rat,knj.13,str.137).

     Očigledno je,da nedostatak hrane će biti tragičan za ostatak vojske koje čeka početak pokreta za Andrijevicu preko Čakora ili Rožaja.Stoga,komande ovih armija su u dnevnoj komunikaciji sa svojim poslanstvom na Cetinju,kako bi eventualno saznali da li se i na koji način uključila njihova Vrhovna komanda u rješavanju ovih problema,a naročito oko nabavke hrane.Srpski delegat sa Cetinja obavještenjem strogo pov.1908 će im prenijeti naređenje „Molim saopštite svim komandantima naših Armija,da hranu za marš prema Primorju ponesu u svojim komorama iz Metohije,inače na putu kroz Crnu Goru neće biti hrane“(!?) (Veliki rat,knj.13,str.132).

Konačno,poslije svih ovih prepiski,jedina odluka koja je mogla biti razumna jeste  aktiviranje naređenja o nastavku odstupanja.Bili su to decembarski dani,sa ogromnim snijegom i ledom.Hroničari tih događanja opisuju velike hladnoće,vojnike i izbjeglice sa pocijepanom odjećom i obućom,koji su se kretali nekoliko dana u nepreglednim kolonama.Bez hrane,sa neizvjesnošću hoće li je i kada biti.Treba krenuti na put bez pomoći onih koji su ih tim putem poveli,sa izvjesnim epilogom smrti pred očima u planinama okovanim snijegom i ledom.Na putu odstupanja će ta ogromna masa prolaziti kroz Rugovu,koja ionako bliže puta nije bila gusto naseljena,kroz Veliku i dalje…U trenutku kada je glad vladala ovim prostorima,bilo je iluzorno očekivati da se moglo pomoći ovom nesrećnom svijetu.Prema svjedočenju,živih Veličana drugom polovinom prošloga vijeka „nikada nijesu zapamtili toliku glad“,kao tih godina.Hranili su se koprivom,bukovim lišćem,žirovima,…Ko je tada mogao pomoći ovim stradalnicima?Konačno,saznaće čitaoci ovoga portala kako su oni koji su imenom pomenuti od hroničara i stradalnika toga vremena iskazali odnos prema  nijma.  Izvorno,imamo priču o kapetanu Savu,a istovremeno i Josifu iz Velike.

 Komandant Druge armije (koja je odstupala preko Čakora) na dan 23/24 novembar izvještava Vrhovnu komandu da  „Brojno stanje ljudstva (njegove) armije približno iznosi 30 hiljada,a stoke 20 hiljada.Tačno brojno stanje dostaviće naknadno“ (Izvor:Veliki rat,knj.13,str.51,dokument O.Br.10396,otpremljen u 23 časa).Još jedan od dokaza da je Bogdanović iznosio laži u svojem pamfletu o stradanju 50 hiljada vojnika,na stotine grla stoke,… No,sudeći prema naknadnim vojnim izvještajima iz Peći,nakon 24.novembra se bilježe velika dezerterstva,naročito zadnjih dana pred početak odstupanja prema Crnoj Gori.Izvjesno je,da je broj vojnika koji su krenuli preko Čakora bio znatno manji od 20 hiljada,a iz podataka koje sam sopštio u ovom tekstu je jasno da i broj stoke je znatno redukovan.Jer,da je Druga armija imala toliki broj konja,kako tvrdi Stevo Bogdanović,da li je logično da im Crnogorska vlada pošalje 60 tovarnih konja koji će im prenijeti blagajnu iz Peći preko Čakora?Taj podatak nam ostavljaju komandanti ovih Armija u zvaničnim dokumentima srpske vojske (na koje ukazujem),ali  je očigledno da su podatke bolje znali Stevo Bogdanović iz Njujorka i još uvijek tada nerođeni profesor Knežević.Svakako,uočljiv je bio cilj i zadatak Steva Bogdanovića obilježenoga crnogorskoga izdajnika i bjegunca,ali pomalo iznenađuje profesor Knežević svojom neprofesionalnošću ( ili možda namjerom?).

     Zbog velikoga broja ljudstva u Peći komandanti armija upozoravaju da će u ovakvim uslovima odstupanje trajati 10-20 dana.U međuvremenu,srpski delegat sa Cetinja ih informiše da u Beranama neće moći da kupe ništa,jer stanovništvo Berana ne prima srpske novčanice (Dio armija je odstupao na liniji Peć-Rožaje-Berane-Andrijevica) (Veliki rat,knj.13,str.138).

Ipak,imajući u vidu sve probleme,komandant Treće armije izdaje 1.decembra  zapovijest br.8069,da Dinarska divizija  sa ljudstvom i raspoloživom stokom krene u pravcu Rugova-Čakor-Velika-Andrijevica i sa sobom povuče  jednu bateriju sa 4 topa i jednu karu za bateriju (Veliki rat,knj.13,str.141).Konačno je saopšten i redosljed povlačenja trupa.Po naređenju komandanta Treće armije,prvo će krenuti u povlačenje Šumadijska divizija prvoga poziva,za njom Timočka divizija prvoga poziva,Treće armije.“Povlačenje izvršiti po ešalonima,ne dužim od 10 km“ (Veliki rat,knj.13,str.143).

Planom povlačenja je određeno i vrijeme od 24 sata, potrebno za odstupanje jedne divizije.Na čelu kolone ispred ide posebno odjeljenje sa alatom,radi čišćenja snijega i evetualnih popravki na putu.Iz komande daju upustva da se „sa sobom ponese što više hrane (?!) i da se sa njom raspolaže najštedljivije“.Dalje,još jednom  se upozoravaju  vojnici  da se trupe drže u redu,naročito kroz naseljena mjesta,da se po svaku cijenu spriječi pljačkanje,otimanje i rušenje,kako se ne bi izazvalo ogorčenje i oružani napad stanovništva (Veliki rat,knj.13,str.144).

    Očigledno je,da su pripreme za početak povlačenja trajale poprilično dugo.Razloge treba tražiti u slaboj komunikaciji komandanata ovih armija u Peći i Vrhovne komande,ali i u drugim nevoljama sa kojima su se suočavali (glad,dezerterstvo,nemogućnost nabavke hrane na putu kroz Crnu Goru,…).

Možda je i neslaganje Živojina Mišića sa ostala tri komandanta Armija u Peći bio poslednji vapaj u traženju spasa,predlažući protivofanzivu protivu znatno jačeg neprijatelja,sa tvrdim stavom da se odustane od povlačenja.

Šta se dalje događalo od trenutka kada počinje povlačenje uz Rugovu,preko Velike,do Andrijevice  je za sledeći nastavak (TREĆI DIO OVE PRIČE).

(Nastaviće se)

NAPOMENA:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *