NESTAJANJE VELIČKIH NASELJA

 

Piše:Marko Jokić

U periodu nakon 1918.godine, do Drugoga svjetskoga rata,a zatim nakon njega,obavljeno je ukupno 10 popisa stanovništva,prema kojima se mogu sagledati razne promjene na terenu Velike kao opštine,a kasnije sela Velika,kako u kretanju broja stanovnika,tako i u izjašnjavanju stanovništva po nacionalnoj osnovi i drugim parametrima od značaja za istraživanja o stanovništvu ovoga kraja.Istraživanje koje sam obavio,pokazuje nam  da se u Velici bilježi velika depopulacija stanovništva,a posebno nakon 1961.godine.Isti trend u odlivu stanovništva je zabilježen i u selu Novšiće,a sa nešto manjom depopulacijom u Gornjoj Ržanici.

U ovom istraživanju sam stavio akcenat na promjene broja stanovnika i njihovo nacionalno izjašnjavanje,smatrajući da treba dati tačne odgovore na pitanje „kako su se izjašnjavali naši očevi,đedovi,..“ na pomenutim popisima.

     Smatrao sam da je korisno dati podatke na popisima za stanovništvo Riječke nahije,obzirom da je dio veličkih bratstava upravo porijeklom sa ovih prostora.Stoga sam učinio dostupnim podatke o nacionalnom izjašnjavanju stanovništva Riječke nahije(Ceklinjani i okruženje),od kojih  je velička „Crnogorija“ (Paunovići ,Tomovići ,Vučetići,Steševići ,Stamataovići, Radevići,Boškovići).

Ovo istraživanje bi bilo nepotpuno bez razmatranja odnosa stanovništva Njeguša prema nacionalnom izjašnjavanju,obzirom da se često za taj prostor upotrebljava naziv „srpsko“ Njeguši.

S toga sam ovo istraživanje podijelio u nekoliko cjelina:

  1. Uvodni dio (O porijeklu stanovništva Velike);
  2. Popisi stanovništva u Velici od 1879-2011.godine;
  3. Opšta zapažanja;
  4. Kako su se na popisima nacionalno izjašnjavali u najbližem okruženju Velike;
  5. Nacionalno izjašnjavanje Ceklinjana i bližeg okruženja u posmatranom periodu;
  6. Kako se nacionalno izjašnjavalo „srpsko“ Njeguši
  7. Umjesto zaključka

UVODNI DIO (O porijeklu stanovništva Velike)

     Nakon naseljavanja sadašnjih bratstava na prostor Velike početkom XVIII vijeka zatečeno je veoma malo stanovništva ranijih naseljenika.Prva naseljavanja  sadašnjih rodova je počela nekih dvadestak godina nakon Velike seobe 1689.godine.Tadašnjim zauzimanjem prostora Velike su zatečene nekoliko kuća starinačkog stanovništva (ukupno pet kuća):Živaljevići,možda i Petrovići.U Dečanskom prvencu se pominju  i Mađupci ili„Cigani“ Dragovići na Ivanpolju,kako je zabilježio jedan od prvih hroničara Velike Jevto Popović,dajući podatke popu Bogdanu Laleviću i Ivanu Protiću[1],za knjigu Vasojevići u Turskoj granici.Isti autori u svojoj studiji Vasojevići u crnogorskoj granici [2] će o Velici zapisati:“Veličani su kao i Polimljani,na vječitoj straži,jer se nalaze između Rugovaca,Novšićana i Ržaničana,sa kojima su skoro uvijek u zađevici….U Velici nema Vasojevića,nego su stanovnici drugih plemena:Šaljani,Crnogorci,Šekularci (Popovići) i mnogi drugi Ustaši,kojih se dosta nalazi i u Polimlju,iz plavske i gusinjske okoline.Velika ima 282 kuće sa 1743 stanovnika i čini kao i Polimlje,zasebnu kapetaniju“.

I pored nastojanja istraživača veličke prošlosti,još uvijek je ostala nepoznanica kada je tačno izvršeno naseljavanje Velike Crnogorcima,stanovništvom iz stare Crne Gore (Rijeke Crnojevića),iako se pretpostavlja da su doseljeni nakon doseljavanja veličkih Šaljana iz Sjeverne Albanije.Autor ovog članka je došao do podatka Katoličke crkve u Zborniku radova Hylli e Dritës,po pisanju katoličkih misionara Bernardina Palaja i Roka Djurashija  da se predak današnjih Šaljana doslio iz Šalje u Veliku 1711.godine.Izvjesno je,prema pedantnom praćenju rodoslova veličkih Šaljana od naseljavanja Velike, da se njihova konstatacija može uzeti kao pouzdana.Inače,u vrijeme  kada se Čera (ili Čela,Čelja) doselio u Veliku,a i znatno prije je bio veoma jak uticaj katoličke crkve u Sjevernoj Albaniji,te su ostali pedantno bilježeni podaci o novorođenoj đeci,još iz toga vremena.Prema istraživanjima kojima se bavio autor ovog članka,mimo crnogorskih istoričara i etnologa (Andrija Jovićević:Plavsko-gusinjska oblast,Polimlje,Velika i Šekular;Srpski etnografski zbornik,knj.XXI,Beograd 1921.g,dr Jagoš Vešović:Pleme Vasojevići,Sarajevo,1935.g.,dr Mirko Barjaktarović:Etnički razvitak Gornjeg Polimlja[3],Ivan Protić i pop Bogdan Lalević:1.Vasojevići u turskoj granici,Beograd 1907.godine i 2.Vasojevići u crnogorskoj granici,Beograd 1903.godine,itd.) koji su se bavili i porijeklom veličkih Šaljana,postoji značajan broj albanskih istoričara i katoličkih misionara koji u svojim radovima potvrđuju dosadašnja saznanja o ovoj etničkoj cjelini.

Pop Bogdan Lalević i Ivan Protić prije  skoro 115 godina,pozivajući se na svog saradnika iz Velike Jevta Popovića,u knjizi Vasojevići u turskoj granici prenose predanje veličkih Šaljana,što će prije 100 godina učiniti i A.Jovićević koje je zapisao u svoj studiji Plavsko-Gusinjska oblast,Polimlje,Velika i Šekular.Ko zna iz kojih razloga su neki savremenici iz tog Šaljanskog plemenskog korpusa naknadno pokrenuli „nova predanja“,smatrajući da naši preci nijesu znali upamtiti ili umjeli reći odakle su doselili,tj.koje je njihovo porijeklo.Teško je zamisliti da 1907.godine (kada je Jevto Popović pisao o veličkim Šaljanima),kazivanja ljudi koji su tada imali 70-90 godina nijesu autentična,a rođeni su negdje oko 1820-1840 godine,tek stotinak godina nakon doseljenja njihovih predaka u Veliku.Jedan od savremenika Jevta Popovića je bio i oficir Crnogorske vojske Martin Veka (Jokić),Šaljanin,koji je rođen 1792.godine u Velici i živio do 1895.godine.Upravo taj Jokić je ostavio predanje kod bratstva Jokića,a rođen je tek 80 godina nakon doseljenja i imao živoga oca Miletu (sina Bogoja Jokinog),te je njegovo pamćenje o doseljenju bilo sasvim svježe.Tada je i  Čera sigurno ispričao svom sinu Joki  i unuku Bogoju odakle su doselili Šaljani,a izvjesno i od kojeg su fisa Šaljana.O porijeklu veličkih Šaljana,inače ima veliki broj pisanih tragova,tako da je nemoguće stvarati „novu teoriju“ sa novim  izmišljenim predanjima,koja nemaju apsolutno nikakvog utemeljenja.

     U pisanju novijih hroničara o Velici dolazimo i do nebuloznih tvrdnji o Kadićkom porijeklu,što se vremenski nije moglo uklopiti,a sem toga zahvaljujući Pavlu Pavloviću,poznatom beogradskom arhitekti,autor ovih redaka je prije nekih desetak godina došao do autentičnog svjedočenja da su Kadići,poslije ubistva knjaza Danila emigrirali u Tursku (u teritorije pod Turskom vlašću) u okolinu Berana i na druge teritorije.Odatle će dva brata Mirko i Pavle preseliti u Veliku uz potok Ramšića prema Prijedolskoj ćafi[4].Kod naslednika Pavla Kadića je ostalo zabilježeno da je dolaskom u Veliku sa sobom doveo dva sina Todora i Jovana,a treći sin Simo je rođen  u kući ispod  Prijedola.U Velici će ostati od 1862.(ili  nešto kasnije) do 1892.g,odakle su odselili prema Pešterskoj visoravni.Tamo će Pavlovi naslednici uzeti sadašnje prezime Pavlovići.Dugo su se u razgovoru lokalnog stanovništva pominjale Pavlove prline,kada su neki doskora  živi Jokići iz Volujaka išli na partijske sastanke u kuću Voja Gojkovića,a zatim se vraćali cestom do Kukavice i preko Zakrša  u kasne sate u Volujak.Narednih dana su „pretresali diskusije“ sa partijskog sastanka i poslijeponoćnog vraćanja podno Radevića „u sitne sate“  podsjećali se na bliski  susret sa mečkom ispod Pavlovih prlina.

     Interesantno je pomenuti da su među prvima ovo predanje o Kadićkom porijeklu počeli plasirati Šaljići,preseljenjem u Metohuiju (inače Šaljići su od veličkih Šaljana Kneževića,preseljenjem u Mašnicu  od Toma Kneževića njihovog rodonačelnika.Prezime je nastalo oko 1845.godine.Milan Šaljić,tast Ali Šukrije,visokog kosovskog političara je iz Mašnice preselio u Istinić kod Dečana. U podacima haplogrupa nalazimo da je testirano njegovo porijeklo,gdje je ubilježeno da ima haplogrupu N,što odudara od haplogrupe drugih testiranih veličkih Šaljana,koja je I2a).[5]

I pored notorne činjenice da Šaljići imaju haplogrupu N koja nije pristutna kod ostalih Šaljana sa jedinstvenom haplogrupom I2a,izvjesni publicisti pokušavaju iz halpogrupe Šaljića “utvrditi” da su svi Šaljani porijeklom od Kneževića,a ovi doseljenici iz Banjana[5a].Manje je poznato dobrom dijelu Veličana ko je zapravo rodonačelnik Šaljića Tomo Knežević i zašto  njegova haplogrupa odudara od haplogrupe ostalih Kneževića.

Ovom prilikom neću saoštavati sjećanja nekih starijih Šaljana šta se zapravo dogodilo,te su nastale različite haplogrupe kod bratstva Šaljića i ostalih veličkih Šaljana.Vjerujem da to zna makar neko iz bratstva Kneževića,ali izvjesno i Šaljići.

     Potpuno nesuvislo predanje nam saopštava i dr Marko Knežević o veličkim Šaljanima.Čovjek dovoljno bistrog uma,svakako ne može prihvatiti neosnovanu izmišljotinu ove vrste koju saopštava Knežević.Naime,kako piše Knežević „Prema Bovanskom predanju o porijeklu veličkih Šaljana,Kadići su se razbježali iz Bovana (u Bjelopavlićima-prim.M.J) počev od 1860 godine,plašeći se osvete zbog ubistva knjaza Danila u Kotoru od strane Todora Kadića.Tada je nekoliko Kadića pobjeglo u Vraku kod Skadra.Iz Skadra su dobježali u Šalju.U Veliku je iz Šalje došao neki Đuro Kadić,navodno učesnik u Kadijskom ratu 1645-1669.godine…“ [6].Prvo je potrebno nešto razjasniti,ako je taj Đuro učesnik Kandijskog rata,onda je morao biti rođen najkasnije 1645.godine kada je rat počeo ili ranije,da bi učestvovao u njemu.“Malom matematikom“ dolazimo do činjenice da je 1860.godine (kada je ubijen knjaz Danilo) Đuro morao imati najmanje 215 godina.Što znači,kada je stigao,neku godinu poslije ubistva knjaza Danila u Veliku,profesore Kneževiću,Đuro je morao imati oko 220  ili više godina i tamo zatekao živog i zdravog čukununuka Martina Jokića,koji je tada imao preko 70 godina!?Kako je ovo što pišem notorna istina,ispade da se Đuro morao roditi znatno ranije,da bi mu Martin bio čukununuk,a izvjesno se zna da je bio Čerin(Čeljin) čukununuk (ili po tvom pisanju Kneževiću  Đurov!?).Konačno,da zaključimo:Đuro je morao imati oko 240 godina kada je stigao u Veliku i tamo prvi put sreo,tj.pronašao “izgubljenoga” čukununuka.No,poznato je da je Čera(Čelja)stigao u Veliku kao mlado momče,što odbacuje ovu tvoju teoriju Kneževiću.Preporučujem:Što prije brisati ovu nesuvislost iz tvoje knjige.Drugo,još jednom da ponovim,profesore Kneževiću,Šaljani su prema podacima Katoličke crkve doselili u Veliku 1711.godine,a Đuro stigao poslije 1860.godine.Jeste li ova vaša „pretpostavka“ profesore „logičan zaključak“?Još nešto profesore Kneževiću,čukunđed autora ovog teksta,Martin Veka se rodio 1792.godine (Podaci sa nadgrobnog spomenika u Volujaku-prim.M.J.),a umro 1895.godine.Zar je logično da se čukununuk  Čerin(Čeljin),tj.Martin Veka doselio  oko 70 godina prije svojeg čukunđeda Čere (ili kako ga ti prekrsti Đura),te ga čukunđed nađe u Velici!?Nevjerovatno je,da se ovakve,kako Knežević kaže „pretpostavke“ nalaze u knjizi,ipak naučnog radnika.Profesore,da ti nešto pomognem.Istina je,da se izvjesni Đuro iz Kuča 1705.godine odselio u Vraku (ne poslije ubistva knjaza Danila) i tamo se nastanio.U knjizi Lazara Roganovića piše:“Iz utvrđenih podataka pouzdano se zna da je 1705.godine prva porodica iz sela Momča u Kučima došla u Vraku.Ona je dobila prezime  po pretku Đuru,te su je nazvali Đurčevići“.Od toga bratstva su se 1934.godine odselili svi Đurčevići i nastanali u okolinu Orahovca  u sela Kramovik i Bobovac,od njih je nekoliko porodica pred Drugi svjetski rat odselilo u Peć[7].Ovo „predanje“(Kadićko) ili kako kaže Knežević pretpostavku su prvi počeli,ovako falsifikovano širiti Šaljići,pokušavajući da „zatru“ trag o porijeklu Šaljana i prezimena Šaljić. Ima Knežević još neutemeljenih tvrdnji u svojoj knjizi,o kojima ću pisati naknadno.Profesor Knežević će i rodonačelnika Jokića nazvati Jovan (to je u srpskom maniru,“prilagođavanje“imena nekim novim potrebama!?),a zna dobro da se zvao Joka.Među imenima boraca Klimenćana 1838-1839.godine,kako piše Theodor Ippen”zajedno sa srpskom vojskom se pominju Albanci:Vatë,Deda,Nikë i  Joka,čiji su očevi:Gjokë,Gjon,Dika,… Autor dalje objašnjava “da se imena očeva kod Albanaca dodaju uz vlastita.U matičnim knjgama u sjevernoj Albaniji je inače ovo ime često.Podsjetiću,da je veliki Tit Livije rekao:“Istina previše trpi,ali se nikada ne može zatrijeti“.No,nije ovo sve što je istraživač Knežević uspio istražiti.Naime,ovaj “vrsni” istraživač veličke prošlosti ide korak dalje u svojim “istraživanjima” samo njemu znanim pretpostavkama.Tako će stići i do pretpostavke “da su velički Šaljani možda od Mrnjačevića”,te da su “pod najezdom osmanskih osvajača pobjegli iz Skadra u Altin gdje je živjelo srpsko stanovništvo”.Ovom prilikom samo dvije sugestije.Prvo,profesor bi trebao da zna da su Altin 675.godine naselili vlasi Đuraši,doselivši se iz Srema (O ovome sa precizno navedenim izvorima drugom prilikom).[7a]Drugo,istina je da su preci današnjih Šaljana pod torturom napustili periferiju tadanašnjeg Skadra,oko 1435.godine (postoji istorijski dokument),ali ne od torture Osmanalija već Srba.Istina,teško je ovo povjerovati,ali to je zapisao Ivan Jastrbov.Najprije,Jastrebov navodi da su sve planine Gornje Albanije (ispod Prokletija-prim.M.J) bile naseljene Dardanima i Besima,jer su morali izbjeći nakon najezde Slovena.Preciznije,kako navodi ovaj ruski konzul “Dolaskom Srba u Ilirik,Dardani,Besi,Dačani i druga Ilirsaka plemena su morala tražiti druga staništa,bježeći u planine proganjani od strane srpskih kraljevih bezbožnika“.U svojoj studiji će primijetiti da su tada prognana pet različitih tipova stanovnika  (iz okoline Skadra-mjesto Shiroka).U istoj studiji na stranici 169 Jastrebov pominje i Pietrovich selo u Kastratima (danas u Kastratima Pjetraj),sa istoimenim stanovništvom.[7b]

 Iz navedene knjige Ivana Jastrebova,str.166

Veliki ruski etnolog,slavista i novinar Pavle Rovinski je  napisao više studija o Crnoj Gori,proučavajući njeno stanovništvo,etnologiju,istoriju,itd.U svojoj studiji o Crnoj Gori objavljenoj 1897.godine u Sankt Peterburgu,između ostalog piše:”U Velici  najveće bratstvo Rada Mikića je iz Šalje (arnautsko pleme nastanjeno u planinama Prokletija) i slave sv.Nikolu (6.dec.)”.[7c]

     U mojim traganjima za prikupljanjem podataka sam koristio djela autora na njihovom izvornom jeziku,kako bi moja kazivanja bila što je moguće više autentična.Zapazio sam da u nekim prevodima nije izvorno saopšten po neki podatak.

Evo,dijela tog teksta sa stranice br.116 pomentog autrora:

 

 

   Radi kvalitetnijeg sagledavanja porijrkla veličkih Šaljana važno je dati i pisanje katoličkih sveštenika,na osnovu arhivskih podataka koji su katolički misionari  pisali svojoj centrali u Vatikanu.Naime,u Zborniku radova Hylli i Dritës [8],katolički sveštenici Pali Bernardin i Gjuraši Rok su zpisali da su velički Šaljani “braća sa Šaljanima iz Puke,Mile,dalje sa Čeljajima iz Mate i Bicajima u Ljumi”.Bratstvo Čeljaja (Qelaj) se odselilo sa neplodnih krševitih planinskih predjela u dolinu rijeke Mat.Ovi podaci nam osvjetljavajui ime našeg pretka Čera,Čela ili Čelja.Odnosno,ako je zaista Čera  bio Čelja,tj. od bratstva Čeljaja,pitanje je kako je predanjem upamćeno njegovo izvorno kazivanje “imena” pri doseljenju u Veliku ili smo ga u kasnijem vremenu preimenovali?Tvrdnju katoličkih misionara nalazimo još kod nekih italijanskih i 10-tak albanskih istoričara.Vrlo je interesantno da njihova istraživanja ne odudaraju od jedinog naslijeđenog predanja naših predaka,koje su zapisali A.Jovićević,dr Mirko Barjaktarović,pop Bogdan Lalević i Ivan Protić,te drugi ozbiljni hroničari ovoga kraja.

Stranica iz zbornika radova Hylli i Dritës,katoličke crkve u Skadru.Podcrtani dio bilježi da su “braća Šaljani iz Velike sa Bicajima u Ljumi i Čeljajima(Qelaj) u dolini rijeke Mat.

     Autor ovog teksta obilazeći sela u Šalji prilikom svojih putovanja u te predjele zabilježio je da nizvodno od Thetha,prolazeći kroz najstarije naselje u tom kraju,selo Ndriljesaj,od kojeg se nizvodno  na neki 6-7 kilometara stiže u zaseok sela Vuksanaj sa nazivom Bicaj.Zaseok je na kosoj,skoro kamenitoj padini sa lijeve strane Breg Ljume (breg (alb.)-obala;ljumi(alb.)-rijeka),ispod sela Abat na udaljenosti oko jedan kilometar i ispod sela Pecaj na udaljenosti oko 2-3 km.Naselje Breg Ljuma je na obalama Šaljske rijeke (Ljumë Shalës).Zaseok Bicaj nosi ime po šaljskom brastvu Bicaj.S druge strane Šaljske rijeke,naspram sela Pecaj na vrhu kamenite planine na jednoj visoravni se nalazi selo Qelaj (Čeljaj),koje je većim dijelom na teritoriji plemena Šoši,te se stanovnici ovog sela lokalno  nazivaju Šalj-Šoši.Selo je dobilo ime po Šaljanskom bratstvu Čeljaja.Prema kazivanjima tamošnjih Šaljana selo Čeljaj je vrlo nepristupačno,bez vode i sa veoma malo obradive zemlje  u vrtačama koje opkoljava goli kamen.Istina je,kako tvrdi italijanski profesor univerziteta Đuzepe Valentini i katolički misionari Bernardin Paljaj i Rok Đuraši da su ova dva brastva (Bicaj i Čeljaj) od istog pretka.Prema narativu tamošnjih Šaljana,koji je vrlo uvjerljiv,dio “njihove porodice se odselio prema Plavu i nastanili su se u selu Velika”.U razgovoru sam saznao i detalje oko puta za Skadar,koji se potpuno podudaraju sa pisanjem Theodora A.Ippena,gdje je ovaj profesor univerziteta iz Beča i austrijski diplomata u Skadru zabilježio u svojoj knjizi:Die Gebirge des nordwestlichen Albaniens.Naime,Ippen bilježi da se iz Gusinja u Skadar putovalo preko Prokletija,pored Liqeni (neko malo jezero),a zatim preko visoravni Rudnicë,pa dalje preko Qafë e Pejes (prevoj),te se dalje silazilo u Šaljsko selo Okoli,nadomak Thetha.Dalje je put vodio desnom stranom niz tok Thetske  rijeke,prolazeći kroz kanjon Grunas.Izlaskom iz kanjona Grunas se stiže u dolinu sa malo plodne zemlje i širokim platoom sa puno pjeskovitih nanosa koje je ova plahovita rijeka ostavila vremenom.U tom ravnom dijelu je prastaro šaljsko selo Ndriljesaj,koja je bilo nastanjeno starobalkanskim narodima.Selo je od Thetha udaljeno nekih 7-8 km.Od Ndriljesaja su se odvajala tri puta kojim se moglo stići u Skadar.Najkraći od njih je išao prema selu Prekalu (selo u Šoši),koji je išao skoro granicom Šalje(a između Šalje i Škrelja).Sa lijeve strane nedaleko od tog puta je planinsko mjesto Čeljaj.Put preko Prekala “je bio veoma loš,jer je konjima prijetila opasnost da skliznu niz kamenite padine.Mazge i pješaci su ga lakše savladavali.Od Prekala se put spuštao u dolinu rijeke Kir,koju je presijecao negdje na polovini njenog toka i dalje nastavljao prema Skadru.Ovim putem se moglo,prema Ippenu stići od Skadra do Šalje za 12 sati.Izvjesno je da je ovo put koji je prota Miloš Velimirović opisao putujući iz Dečana,preko Gusinja za Skadar.Opis Velimirovića je ipak nepotpun i ne sadrži detalje koje nalazimo u opisu Theodora Ippena.Autor ovog teksta je imao prilike da prođe ovim putem od sela Okoli,preko Thetha,dalje kroz kanjon Grunas,do Ndriljesaja,gdje se našto duže zadržao,a zatim izuzetno lošim putem,lijevom stranom toka Šaljske rijeke prošao kroz sela Lekaj,Abat i Pecaj.Vrlo je vjerovatno da su velički Šaljani u polasku (i povratku) za Skadar noćivali kod “rođaka” Čeljaja,jer putovanje od Gusinja do Thetha je trajalo oko četiri i po sata,pa dalje do Ndriljesaja oko (7-8 km) još nekih  1h i 30 minuta [8a].Put od Ndriljesaja do Čeljaja je po kazivanju tamošnjih Šaljana mogao da se pređe za nešto manje od dva sata.Očigledno je da se put od centara Velike do Čeljaja mogao preći za nekih 13 sati.

Interesantno je,da o porijeklu veličkih Šaljana i bratstveničkom srodstvu sa Čeljajima imamo  zabilježeno-izvorno i kod profesora Mirka Barjaktarovića u njegovoj studiji o Rugovi.Naime,Barjaktarović istražujući porijeklo stanovnika Rugove pominje bratstvo Dašića,koji se u Rugovi prezivaju Dašaj (Dashë je izvorno albansko ime,i danas vrlo frekvaentno u sjevernoj Albaniji),navodeći da se to šekularsko bratstvo poarbanašilo.No,vrlo je vjerovatno da se vratilo u svoju staru etničku zajednicu,makar sudeći po istom Barjaktaroviću koji je pisao studiju o Šekularu,ali i po nekim drugim autorima.Tako će Barjaktarović navesti sličan slučaj,da se u Velici dogodio suprotan slučaj od ovog u šekularskom bratstvu Dašića,naime.”...Slično ovome je i slučaj sa četiri kuće Šaljana Maljevićima (alb.-Malaju) i jednom kućom Čeljića (alb.Qelaj),takođe Šaljana u Malom Štupelju,a koji su ustvari poarbanašeni Veličani od tamo posrbljenog roda Šaljana“,navodi Barjaktarović.Čitajući studiju o Rugovi profesora Barjaktarovića zapažam da nije koristio nazive mjesta  i prezimena kako su izvorno bili prisutni kod tamošnjeg stanovništva,već ih je “prevodio” na srpski jezik.Tako će umjesto Maljaj(alb.Malaj) zapisivati Maljevići,a umjesto Čeljaj (alb.Qelaj) zapisivati Čeljevići.Dakle,izvođenje naziva mjesta i prezimena potpuno neprofesionalno,pa sa aspekta nauke i nedozvoljeno.U pomenutoj studiji o Rugovi,Barjaktarović će iznijeti još jednu neutemeljenu tvrdnju o naseljenosti Bjeluhe u vrijeme  kada je Jovan Cvijić pominje i opisuje kao selo sa 10 kuća,1900.godine [8b].Naime,Cvijić konstatuje da je Bjeluha selo koje pripada Rugovi,što Barjaktarović negira,,te konstatuje “da Bjeluha ima tek po neki stan”,zamjerajući Cvijiću na neprofesionalnosti za izrečene tvrdnje.Radi profesionalne i ljudske korektnosti neću posebno polemisati sa iznijetim stavovima Barjaktarovića,ali je vrijedno navesti nekoliko činjenica koje ukazuju na tačnost u Cvijićevom pisanju,ali isto tako i netačne konstatacije Barjaktarovića koji je Rugovu  posjetio u drugoj polovini pedesetih godina XX vijeka.Postoji nekoliko pisanih izvora koji potvrđuju naseljenost Bjeluhe početkom XX vijeka,kada se to područje nalazilo administrativno “u Turskoj”,te je sasvim sigurno da nije bilo tamo naseljenih Veličana.No,jeste bilo nastanjenih Albanaca,što potvrđuje Ratni dnevnik,knj.13 o odstupanju srpske vojske preko Čakora (Vidjeti tekst na ovom portalu:Odstupanje srpske vojske…treći dio),gdje je dat podatak da je u Bjeluhi bilo 5-6 hanova,od kojih je samo jedan bio Zaka Jokića,a ostali Albanaca.Takođe,Milić Jokić u neobjavljenom autobiografskom rukopisu navodi da je u vrijeme Prvog svjetskog rata han imao i Mica Drešaj iz Rugove,pobratim njegovog oca Zaka.Ipak,nijesu ovo jedina svjedočenja koje navodim,jer je početkom XX vijeka iz Skadra za Peć,preko Gusinja,Plava,Meteha i prevoja Dio proputovao Theodor Ippen.Prenoćivši u Bjeluhi,Ippen zapisuje da je noćio u dvospratnoj kamenoj kući Albanca i da je imao udoban smještaj  [8c].

Konačno,ako hoćemo istinu o naseljenosti Bjeluhe u vrijeme kada je Barjaktarović posjetio Rugovu oko 1953.godine,moramo ispraviti netačno pisanje profesora Barjaktarovića,koji konstatuje da u to vrijeme Bjeluha”nije bila naseljena,već je imala samo nekoliko stanova”.Stanje je bilo sasvim drugačije,te se postavlja pitanje da li je Barjaktarović uopšte posjetio tada Bjeluhu?Naime,u Bjeluhi je stanje tada bilo sasvim drugačije,jer je bila naseljena veličkim porodicama koje se u donjem dijelu(nedaleko od planinarskog doma) nalazilo desetak porodičnih kuća.Sem toga,pored kuće Vuksana Jokića je bilo i područno odjeljenje četvororazredne osnovne škole iz Velike,u kojoj su radili naizmjenično učitelji Ivan Dedović i Milenko Babović,nakon Drugog svjetskog rata,sve do 1951.godine.U knjizi Velička škola autora Branka i Marka Jokića (str.79) se navode i imena učenika u Bjeluhi (osam učenika u školskoj 1948/1949.g).Prema popisnom katastru od 1953.godine bilježimo na prostoru Bjeluhe kuće Veličana:Vuksana Nikodinova Jokića,Ilinke Jokić,udovice sa djecom,porodice Arsenija-Sena Jokića,porodice Velizara Jokića,po jedna porodica Živaljevića i jedna porodica Gojkovića,itd.

Pisani trag o postojanju sela Bjeluha 1915.godine nalazimo i u feljtonu oficira srpske vojske Vlastimira Petrovića.Naime,Petrović zapisuje odstupanje srpske vojske krajem jeseni 1915.godine i bilježi niz interesantnih detalja na putu odstupanja.Tako će o ovom selu zapisati:”Bjeluha,bedno crnogorsko selo na stazi za Čakor.Kuće rasute.Kraj puta nekoliko baraka i jedna velika zidana pekara…”.[8d]

Isječak iz feljtona Politike,gdje autor 1915.god. zapisuje selo Bjeluha

Nadalje,autoru ovog teksta je poznato od starijih Jokića i često pominjanog pamtiše Milutina Vukovića,zvanog Baka,da je ispod Babine kanice u Bjeluhi,a naspram planinarskog doma bila kuća porodice Čeljaj (koju pominje Barjaktarović),koja je kasnije odselila u veliki Štupelj u Rugovi(najvjerovatnije poslije 1926.godine kada je granica konačno utvrđena u Kotlovima.Iza Drugoga svjetskoga rata porodica Bake Vukovića je zimovala u Jasičima,naspram Jokića.Kao dječak od 10-12 godina se sjećam njegovih čestih dolazaka kod ćerke Savke (majke autora ovog teksta) i dugih priča koje su trajale i nekoliko sati.Pretka Šaljana nikada nije nazivao Čera već Čelja.

Upoređujući podatke o kojima piše Barjaktarović i bratstvu Čeljaj,sa podacima koje je zapisao italijanski univerzitetski profesor Đuzepe Valentini i iste konsatacije katoličkih misionara Bernardina Paljaja i Roka Đurašaja,izvjesno je predak veličkih Šaljana bio Čelja a ne Čera.

    U obimnoj studiji o plemenu Vasojevića dr Jagoš Vešović se dotakao i porijekla veličkih bratstava,gdje bilježi  da su Šaljani grupa od 10 bratstava,koji vode porijeklo iz Šalje…Šaljska bratstva su se razrodila od tri sina nekog Čere katolika…”,nabrajajući da se radi o bratstvima “Jokića,Gojkovića,Simonovića,Boškovića (ovo je netačan podatak za Boškoviće-prim.M.J),Golubovića,Kneževića,Radulovića,Kasumovića,   Mikića i Brkovića”.Očigledno je Vešović dao nepotpun spisak Šaljanskih bratsava,jer nedostaju bratstva Šaljića,Rakuša,Jankovića,ali je pridodao Boškoviće koji nijesu Šaljanskog porijekla.Nadalje,Vešović posebno ukazuje na karakter i hrabrost koju su velički Šaljani pokazali u sukobima sa Turcima.Vešović zapisuje,da su oni “sačuvali arnautsku narav ubojica i hajduka,a sjedinjeni s Vasojevićima su se pokazali kao najbolji junaci”.Poslije 1854.godine Veličani su počeli organizovano nastupati sa Vasojevićima u borbi protivu plavsko-gusinjskih aga i begova.Nakon toga su preko vasojevičkih glavara počeli uspostavljati kontakte sa zvaničnim Cetinjem [8e].

Isječak iz knjige Vešovića,str.240

Putujući po Crnoj Gori Mari Edith Durham je dio svoje knjige posvetila i Vasojevićima.Preko Kolašina i Andrijevice,put prema Peći je nastavila preko Berana.Durham je zabilježila da Piperi i Vasojevići potiču “od istog pretka,kao i Arbanasi Krasnići i Hoti.Piperi i Vasojevići su bili albanofili katolici,do kasno u XVIII vijeku”.Navodeći izvještaj austrijskog izaslanika Jozefa Krmpotiča iz 1788.godine iz  kojem je zapisano da su plemena Piperi,Vasojevići i Bjelopavlići tada još uvijek bili katolici .Sve do 1913.godine Vasojevići su bili turski podanici.”U posjeti Vasojevićima sam saznala da su žene do poslednje generacije nosile albansku nošnju sa ukrasima,kao što nose Albanke u Velikoj Malesiji..”.Inače,Vasojevići su se počeli širiti iz Lijeve Rijeke prema dolini Lima tek početkom XVIII vijeka,što bi značilo da su u dolinu Lima stigli kao katolici[8f].

U svojoj studiji o Albaniji,navode Bernardina Paljaja i Roka Gjurashija je potvrdio i univerzitetski profesor u Palermu Giuzepe Valentini[9],konstatujući da su se Albanci iz Šalje selili prema Jakovi kod Peći,mjestu Milla u Puki,selu Velika u Crnoj Gori,Bicaju u Ljumi i Čeljaji u Matu.

   Dio sadržaja iz knjige  profesora Valentinija  u kojem  pominje  veličke Šaljane

     Poznati etnolog dr Mirko Barjaktarović će zapisati i sljedeće o porijeklu veličkih Šaljana:“U Velici,kod Plava,prema narodnom tvrđenju,skoro polovina stanovnika (rodovi:Simonovići;Jokići,Gojkovići,Kneževići,Radulovići,Mikići,Brkovići,Kasumovići, Lakićevići i Golubovići) dovode svoje porijeklo i starinu od Albanca Čere,koji je ovamo pobjegao iz Šalje,plemena u Sjevernoj Albaniji…Zato,za razliku od ostalih rodova u Velici,koje zovu “Crnogorcima”,sve one koji su potekli od Čere,u lokalnim okvirima nazivaju Šaljanima[10]”.

O veliičkim Šaljanima je u obimnoj studiji nekoliko rečenica zapisao i Fljori Bruqi,koji navodi:”U selu Velika opština Plav žive pravi  Šaljani,koje je nasilno asimilirala srpska crkva.Srodnici su im najblži Šaljani iz sela Istinić kod Dečana.Kod veličkih Šaljana postoji  batstvo Šaljić koje je žvjelo i u  okolini Peći i Dečana”[10a].        

Albanski istoričar  Pal Doçi u svojoj studiji posvećenoj Šaljskom barjaktaru,junaku Mehmetu Shpendiju navodi “…da pored mjesne Šalje u Dukađinu,postoje  još  Šalja u  Epiru,Bajgorska Šalja i Velička Šalja (u opštini Plav),koje su nastajale seobom albanskog stanovništva iz Šalje”[10b].

Postoji još niz istaživača koju potvrđuju narativ veličkih Šaljana,ali i  navedene istorijske izvore.Tako i istoričar Redžep Maksutaj (Rexhep Maksutaj) u svojoj studiji Istinić kroz vjekove govori o genezi  Šaljana.Njegova kazivanja se podudaraju  sa već navedenim izvorima.

    Za veličke Šaljane  je posebno interesantno kazivanje Gvozdimira Radomirovog Jokića,čiji je đed iz Volujaka odselio u okolinu Đakovice još 1860.godine.Radomirova kazivanja su zabilježena u knjizi Veličani u Aranđelovcu autora Stanka Dimitrijevoga Paunovića,gdje se potvrđuje rodbinska veza veličkih Šaljana sa Šaljanima  iz Istinića kod Dečana.Supruga Radomira Jokića,kao udovica sa djecom je neko vrijeme živjela u Prištini i tamo započela gradnju porodične kuće.Kako je bilo uobičajeno,na čestitku temelja kuće su stigli komšije,rodbina,prijatelji,…Među njima je sa “bocom” stigao i rođak Abdul Rahman Šalja,poznati kosovski glumac i režiser.Gvozdimir je pedantno zabilježio obraćanje njegovoj majci Stani ovog poznatog pozorišnog i filmskog glumca.Kada je Stana postavila mezu i piće,da goste dočeka na tradicionalan način,njoj će se obratiti Rahman:”Stano,svi mi,a i ja sa njima,došao sam da čestita temelje kuće tebi i djeci.Mi smo strina od dva brata đeca”.Stana je potvrdila Rahmanove navode,kazujući da je”tu priču već čula od svog pokojnog supruga Radomira”.   Nastavljajući svoju besjedu:”Mi smo svi porijeklom iz Istinića (Jokići iz Velike i Šaljani iz Istinića).Moj predak je primio islam,a njegov brat je odselio za Veliku i tamo se nastanio”.U pomenutoj knjizi Redžepa Maksutaja zaista nalazimo zabilježen sličan narativ.Naime Maksutaj je zapisao da se nakon seobe Šaljana iz Šalje Istinić jedan od dvojice braće sa dva sina i unukom se vratio ponovo u Šalju,ali kako navodi ovaj autor zbog nostalgije koju je osjećao za starim zavičajem.Upravo,od pomenutog unuka (Čelje) su se izrodili velički Šaljani.

Inače,kako dalje saopštava svoja saznanja Gvozdimir,nakon njegovog nastanjenja u Aranđelovac i kupovine placa od tamošnjih Jokića (rođaka Karađorđevog buljubaše Petra Jokića) u selu Krčevac,pri  kopanju bunara će angažovati nekog  radnika Albanca iz Istinića.Gvozdimir će ga upoznati da su njih dvojica “istog porijekla”,zamolivši ga da pri odlasku u Istinić sazna od starih rođaka šta znaju o tome.Pri povratku iz Istinića u Aranđelovac ovaj istinićki Šaljanin će sa “darovima rođaka iz Istinića” prvo svratiti kod Gvozdimira u Aranđelovac i potvrditi njegova saznanja.[10c].

Kazivanje Gvozdimira Rodomirovoga Jokića o porijeklu Jokića iz Knjige Veličani u Aranđelovcu,str.294

Pored navedenih autora o veličkim Šaljanima je nešto zapisao i velički učitelj Vukman Tomović u kraćem neobjavljenom rukopisu[10d].Evo i dijela tog rukopisa:

Isječak iz rukopisa učitelja Vukmana Tomovića

Interesantno je i kazivanje o Velici i njenom  stanovništvu koje su zapisali engleski humanitarci,bračni par Jan i Jozefin Gordon ,koji su početkom novembra 1915.godine iz pravca Andrijevice prošli kroz Veliku,zadržavajući se jednu noć.Ovaj bračni par je bio dio engleske volonterske medicinske  misije koja je pratila odstupanje srpske vojske i civila prema Albaniji krajem 1915.godine.Odmah nakon polaska iz Andrijevice,kako zapisuju,su naišli na  radnike koji su radili na putu koji se pravio prema Peći.”Muškarci i žene, skoro svi u Albanskoj nošnji”.Dolaskom u Veliku će u jednoj veličkoj kući dio noći voditi  razgovore “sa Albancem koji je govorio srpski”.Autoru ovih redova je poznato da su razni humanitarci i putopisci pripremajući se za svoja putovanja prethodno pribavljali podatke o stanovništvu za krajeve koje će proputovati.Inače,u ovoj knjizi sam naišao i na podatke o gradnji puta uz Veliku i dalje niz Rugovu iz perioda kada su Gordonovi posjetili Veliku.Ovaj bračni par od Andrijevice,pa kroz Veliku i u Rugovi bilježi ogroman broj radnika na gradnji puta,iako se sve to događalo pred sam početak Prvog svjetskog rata[10e].

O starom (zatečenom) stanovništvu Živaljevićima,autor ovog teksta je došao (do određenih materijalnih dokaza koji bi mogli osvijetliti taj starinački rod.

     Kada je riječ o Petrovićima,koji bi prema pisanju Ibrahima Maljaja[11],mogli biti iz graničnog dijela Kastrata prema Šoši (Krajina Šoša i pleme Šoši su južno od Šalje).U svojoj knjizi  autor navodi da se jedna porodica iz graničnog dijela Šoše naselila u dolinu Lima u selo Velika.U Kastratima postoji bratstvo Petraj i istoimeno selo,koje je nedaleko od Šoše.Inače iz Šoše su se doselili i Šoškići,najprije na Pelev Brijeg,a zatim u Ulotinu.O Petrajima će ostaviti svoja svjedočenja i hrvatski akademik dr Branimir Gušić u svom radu Pećki put-Najviši prijelaz u Prokletijama[12].Gušić bilježi:“Po predanju Škrelji i Kastrati su došli iz predjela Plava prije mnogo koljena,a sadašnju svoju postojbinu su zauzeli borbom,istjeravši starosjedioce zvane Džani[13],na koje i danas podsjećaju lokaliteti,pa čak i jedno vrelo…Od tih starosjedioca nema danas potomaka[14].Jedino među Kastratima živi nekoliko porodica Petraj,za koje se tvrdi da su nekada živjeli u tom kraju zajedno sa Džanima,i prije dolaska sadašnjeg stanovništva (Ovo staro stanovništvo Džani i Petraji nijesu u srodničkim odnosima sa Kastratima i Škreljima,koji su međusobno srodnički bliski).Inače se Petraji žene sa Kastratima i Škreljima. Narodno predanje (u Albaniji) Petraje dovodi u vezu sa bratstvom Petrovića sa Njeguša [15].I velički Petrovići drže do srodničke veze sa njeguškim Petrovićima.O postojanju ovog bratstva u Kastratima ostavio je svjedočanstvo i čuveni francuski geolog Ami Boue,navodeći imena naselja u plemenu Kastrati [15a].Boue je zabilježio dva sela  sa nazivima istoimenog bratstva:Pietrovich koje naseljavaju hrišćani-katolici i Pietroshinaj gdje žive albanizirani Pietrovichi muhamedanske vjere.Alabanizirani starobalkanski narod Pietroviche u Kastratima bilježi i Jovan Tomić,gdje nam na osnovu  originalnih dokumenata iz italijanskih arhiva daje podatak o popisu iz 1703.godine.Prema tim podacima u eparhiji Kastrati,u selu Pietrovich živi 12 katoličkih porodica ovog bratstva sa  sa 208 stanovnika i jedna muhamedanska familija sa 15 stanovnika[15b].

Pisanje akademika Branimira Gušića i albanskog istoričara Ibrahima Maljaja,koji su iznijeli tvrdnju da su upravo iz Kastrata porijeklom velički Petrovići potvrđuje još nekoliko istoričara.Ovakvo tvrđenje  ima i uitalijanski istoričar P.Fulvijo Cordignano,koji je sa tri obimne knjige na italijanskom jeziku dao veliki doprinos osvjetljavanju prošlosti albanskoga naroda.Gvoreći o plemenu Kastrati i njihovom porijeklu,autor  zapisuje dau su se preci ovog plemana selili   ispod planine Veliček,prema jugu,gdje su zatekli stanovništvo anas (anas:starobalkanski narod-prim.M.J).Tamo su zatekli i Pietrovich starinački rod u današnjim Kastratima,koji tvrde da su u srodstvu sa njeguškim Petrovićima”.Izvjesno je da su sasvim sigurno velički Petrovići ostaci starobalkanskih naroda,što tvrde i eminentni istoričari koje sam naveo u ovom radu..[15c].O  Petrovićima je ostavio pisane tragove i Spiridon Gopčević,koji navodi:”Kastrati su podijeljeni u devet bratstava i to.Anas(Petrovići),Pagi,Ivani,Ali-Ndoka,Jero,Gori,Leka i Kfaja.Petroviće (stari narod-starobalkance) povezuju  da su porijeklom od nekog Dede ili Dedlija.Izvjesno je da se radi o imenu vlaškog ili albanskog porijekla,kako piše Gopčević.Po nekim izvorima stanovništvo Anas je najvjerovatnije došlo sa Bugarima u vrijeme kada je tim prostorima vladao 350 godina car Samuilo.Bugarska istoriografija ih “svojata” kao Bugare,ali je vjerovatnije da se radi o rumunskim (ili bugarskim) Vlasima..[15d]

U svojoj  knjizi Albanske studije Johaann Georg Hann bilježi da se stanovništvo Kastrata u Albaniji doselilo iz Kuča u podružja koje se zvalo Detali Biadosi po izvjesnom Detaliu koji se tu naselio sa sedam sinova:Gjin Detali,Pal Detali,Nor Detali,Gor Detali,Jer Detali,Gjon Detali i Ali Detali.Kako zapisuje Hann Detali su se naselili ” neku pećinu ispod planine Veličik,koja je bila na sat hoda od mjesta gdje su živjeli starosjedioci Pietrovich.Pored Pietrovicha su živjela još dva starobalkanska bratstva Talovihi i Pelai”.Prema pisanju Hanna je posve izvjesno da je stanovništvo koje su Kastrati zatekli pri preseljenju iz Kuča starobalkansko,tj.neslovensko [15e].

Poznati francuski geolog Ami Boue je početkom jula mjesca 1838.godine proputovao iz pravca Srbije na Rožaje,a dalje preko Smiljevice i Mokre stigao na prostor Velike.Opisuje spuštanje niz Veliku do rijeke Lim,nastavljajući svoj put prema Plavu,Gusinju i dalje preko Prokletija(Prokletia,kako ovaj istraživač naziva ovaj planinski vienac 1838.g.,Ami Boue,Recueil d’itinerairies dans Turquie d’ Europe,wien,1854,str.149).Autor nam ostavlja pisani trag i o bratstvu Pietrovitch u Kastratima,koje je zatekao u planinskom dijelu plemena Kastrata.U ravničarskom dijelu Kastrata je zabilježio Pietroshane,koji su popisani i u knjizi:Popis stanovništva u Skadarskom sandžakatu 1485.godine.Očito je veliki broj evropskih istraživača koji su Petroviće locirali u Kastratima,a neki od njih i seobu ovog bratstva u doliu Lima.Posebno je interesantno  kako ovaj autorobjašnjava etimologiju naziva mjesta Rudnicë,koji je poznat kao ljetnji katun dijela Šaljana na prokletijskom prostoru u blizini danaçnje granice sa Crnom Gorom.Naime,autor zapisuje da rijeë Rudinc,Rudine,itd.su ukorjenjene(nastale) u albanskom jeziku po nazivu ovce ruda.Autor dalje primjećuje da se i u srpskom jeziku koristi pozajmica za ovcu čija je vuna gusta i kratka (Isto,str.157).Pojašnjavajući dalje,Boue navodi,da rud (crvenkaste rude) ne može biti osnova za toponime Rudina,Rudince,…itd,jer ove denominacije nema  npr.u ruskom jeziku.

Ananomni autor,koji se u katoličkom zborniku radova Hylli i Dritës potpisuje Gelasius je zabilježio predanje koje mu je saopštio Cur Ulja rodom iz sela Pjetraj u Kastratima.Prema ovom pouzdanom predanju “crnogorski knjaz Nikola je porijeklom iz Kastrata.Sam knjaz je objasnio istorijsku bliskost sa Albancima iz Kastrata.Knjaz je ovo predanje saopštio Albancima koji su tada živjeli na Cetinju.Posebno je isticao u svojoj priči svog frizera Albanca (iz Kastrata,sela Pjetraj),kojega je zvao Crni,pominjući njegovu blisku vezu sa Crnojevićima”(Izvor:Fjalor toponomastik,Hilli i Dritës 1943,No 6-8, str.253).

Interesantno je napomenuti da  jednom ovakvom zborniku iz 1941.godine nailazimo na toponim Kočanaj (Koçanaj-alb.;Izvor:Fjalor toponomastik,Hilli i Dritës 1941,No 9-10, str.410),a u Skadarskom zemljišniku iz 1416.godine srijećemo ime Koja Kočani,ali i poreskog obveznika po imenu Piperi.

      Ono što do sada nije posebno istraženo je kuća Buzića,za koje neki velički hroničari kažu da su se po predanju doselili iz Bjelopavlića.Ne sporeći jednu takvu pretpostavku i predanje,smatram da je korisno ukazati na korijene takvog prezimena.U Onomastičkom rječniku rumunskog jezika,autor A.N.Constantinescu analizira patronim buza.Riječ buza u rumunskom jeziku ima značenje „usna;ušće“.Isto značenje ima ova riječ i na albanskom i aromunskom (vlaškom) jeziku.

U navedenom rječniku A.N.Constantinescu bilježi više imena i prezimena izvedenih od riječi buza:Buza,Buzea,Buzan,Buzau,Buzaeni,Buzik,…što njihovom slovenizacijom izvjesno asocira na patronimik Buzić.Slično viđenje imamao kod Sadika Aljabaka u knjizi Ranobalkanska toponimija i antroponimija Gore,koje  su kao većinsko stanovništvo naseljavali Vlasi.Inače,po pisanju katoličkih sveštenika Bernardina Paljaja i Roka Gjurašija,Sjeverna Albanija,a posebno Šalja je bila „klica“ vlaškog naroda,koji je preko Prokletija od davnina prodirao (zajedno sa Arbanasima) u plavsko-gusinjsku kotlinu,naseljavajući te prostore,i kasnije nastavljajući dalje prema Rožajama i Pešteru.

     U knjizi moldavskog istoičara dr Veaceslava Stavile,profesora univerziteta,nailazimo na par interesantnih prezimena:Laban,Labans,a zatim i u različitim oblicima se pominje Buzic,Buzias,Buzov,Buzica,Buza,Buzata,Buzan,Busanu,Busichi,itd.(dr.Vaecaslav Stavila- Arbore Genealogic din ultimi 300 de ani,Bukurešt).U Bukureštu su evidentirane porodice Buzic,ali Laban.Labani su popisani,navodno u Vasojeviće,iako je poznato da ne pripadaju tom plemenskom rodu.Sava Laban,oficir i slikar,koji je živio u Podgorici,je polovinom sdamdesetih godina prošlog vijeka ispričao interesantnu priču u svojoj kući u Sutomoru.Naime,prema predanju Labani su Jermeni,koji su sa tih prostora naselili današnja svoja prebivališta.

     Po antropološkim karakteristikama crte muškaraca u bratstvu veličkih Buzića odudaraju od spoljašnjih fizičkih karakteristika ostalog stanovništva Velike.Sem toga,u Bjelopavlićima i Crnoj Gori je ovo prezime nepoznato.Po antropološkim crtama koje daje Ivan Jastrebov(u pomenutoj knjizi)  taj tip ljudi se može naći u okolini Kopljika i Bajze,na desetak kilometara od graničnoga prelaza Božaj prema Skadru.Selo Buza se nalazi u blizini sela Pjetraj u Kastratima,i bilo  je nastanjeno starobalkanskim tračko-vlaškim stanovništvom.Taj narod pominje italijanski istoričar P.Fulvio Cordignano,zapisujući da su naseljeni u selu Buza e Ujit kod Bajze(P.Fulvijo Cordignano,navedena knjiga,str.124 i str.174), .I dr Konsantin Jireček,koji je istraživao Albaniju i njeno stanovništvo pominje prezime Busich i Bussa na istom terenu”...[15f]

    Isječak iz navedene knjige Konstantina Jirečeka,str.11,gdje navodi prezime Busich i u gradovima Dalmacije

Ime Bussa ili prezime Busic sam pronašao i u knjizi Daniela Farlatia (naslov:Illyrici sacri,Tomus quintus,str.345).Autor prati kretanja romanizovanih Vlaha duž obale Jadranskog mora,sve do Istre.

Istražujući italijanske arhive Jovan Tomić je došao do popisa stvanovništvtva  za sjevernu Albaniju,koje je objavio u navedenoj studiji na engleskom jeziku,gdje taj popis evidentira u Parohiji (Parocchie) Buscassi kuće  i stanovništvo.Na tom popisu je evidentirano 24 domaćinstva sa 312 duša Bussia (Buza).Istraživanjem sam došao i do tri dokumena u Dračkom okrugu od 1274.godine u  kojima se  pominje Johann Bussi.U jednom od dokumenata piše:(Carolux I:rex) narco de Tuziace capitanus Joh(anni) de Bussi olim     capitan(co) Duracos (dokument br.324,od 3.septembra 1274.godine).Ostala dva dokumenta pominju istu ličnost  i odnose se na datume 19.jun 1274 i 12.april iste godine u Draču.”.[15g]

      U Skadarskom zemljišniku za 1416-1417.godinu je dat registar katastra i koncesija (poreza) sa svim obveznicima za okrug Skadra.U tom zemljišniku nalazimo interesantna imena i prezimena:Piperi (Andrea),Kočani Koja,Zuani (vjerovatno Džani vlaški rod) i Petrushit,itd.U selu Prekalu,kuda vodi najkraći karavanski put Skadar-Gusinje (kojim su velički Šaljani putovali u Skadar),pominje se Buzeshi  Gjergj (Đerđ),dok u selu Kukëlu Buzeshi Jon,starješina tamošnjih Vlaha.Takođe,Buzeshe nalazimo i u selu Baks,gdje se pominje izvjesni Petër.Obzirom da je dio Vlaha i Arbanasa selio od skadarske oblasti prema Crnoj Gori i obrnuto  prema skadarskom prostoru tokom XV i XVI vijeka,izvjesno je da ime Piperi se može dovesti u blisku vezu sa današnjim plemenom Pipera,ali zbog njihovih srodničkih veza i sa Vasojevićima i Zatrijepačkim Bonkećima.Svakako,postavlja se i pitanje porijekla  braće Ozro,Pipo,Vaso,….Ime ili prezime Buzeshi je izvjesno jako prisutno na niz lokacija u Skadarskoj oblasti.15h]

U knjizi o prezimenima u Crnoj Gori autora Gorana Đurića je evidentirano prezime Buzaj u okolini gradića Tuzi,u selu Selca,nadomak Podgorice.Porijeklo im je iz  Trijesha (Zatrijepča) u Kučima.Iz ovog sela su albanski doseljenici u Gornjoj Ržanici,koji su u ovom selu  prvi put popisani 1703.godine.[15i]

     U Velici živi i manje bratstvo Vukovića (Vušovića),o čijem porijeklu je ostavio pisani trag prota Miloš Velimirović,koji kaže”… da se drže kao jedno plema Beriše sa Vušovićima iz Velike”.[15j].Inače pleme (fis) Beriša je jedno od najstarijih albanskih plemena,koje se pominje u istorijskim dokumentima još polovinom XIII vijeka.Raseljavali su se najviše prema Metohiji,gdje i danas živi veliki dio toga plemenaa.Poznati velički pamtiša Milutin-Baka Vuković (Vušović) je iznoseći svoj narativ o porijeklu veličkih bratstava,upravo potvrđivao navode prote Velimirovića.Njegov narativ po ovom pitanju sam lično,veoma dobro upamtio,kao njegov unuk,imajući česte kontakte u ranoj mladosti.No,kako i biva (kao kod veličkih Šaljana),nastala su nova predanja,po kojim su Vukovići,ni manje ni više,no od čuvenih Mrnjavčevića(!).Inače,i danas u Klimentima,malom opštinskom centru u koritu rijeke Cijevne i Vrmoši postoji bratstvo Mrnjačaj (ima ih i u Šoši) i Vušaj (od Vuše-prim.M.J).Vušaj drže da imaju isto porijeklo kao što je dugogodišnji narativ Vukovića (Vušovića).Iako u potonje vrijeme neki velički Vukovići prenose “predanje” da su porijeklom od Skadarskih Mrnjačevića,teško može imati osnovanosti takva tvrdnja,obzirom da se u zemljišnim knjigama Skadra   za 1416.godinu  ne pojavljuje ime Mrnja ili Mrnjač ili Mrnjavč,…niti pomenuto prezime.Tvrdnja prote M.Velimirovića o Berišanskom porijeklu ima osnovanost,obzirom da u Skadarskom okrugu ima stanovnika ovoga fisa,čak i imena koja mogu  asocirati na Vušoviće,kao npr.u Skadarskom zemljišniku često ime poreskog obveznika Vuša(Vusha,alb.).Konačno,velički Vukovići su tek u XX vijeku zamijenili prezime Vušović (po Vuši) a uzeli prezime Vuković.U austrougarskim logorima 1916-1918 se pominje logoraš iz Velike po prezimenu Vušović.Interesantno je,da u Vrmoši i danas imamao prezime Vušaj(po Vuši),ali se pojavljuje i prezime Vukaj.Očito,puno podudarnsoti sa veličkim Vušovćima ili Vukovićima.

Jagoš Vešović u knjizi Pleme Vasojevići navodi:” Vušovići su došli iz Skadra,od prije 120.godina” (str.242).Ako je ova konstatacija dr Vešovića tačna,onda se ovo bratstvo u Veliku naselilo negdje oko 1796.godine,tj.pri samom početku 19.vijeka.Interesantno je,da u vrijeme kada je Vešović prikupljao podatke za svoju knjigu,koja je objavljena 1935.godine Vušovići (Vukovići) su brojali oko 130 godina života u Velici,te je čudno da su nabrojali vrlo malo pasova svojih predaka.Sličan slučaj je još sa nekim bratstvima koja su doselila na područje Gornjeg Polimlja.Da li se radi “o slabom pamćenju” ili prikrivanju porijekla nije namjera ovog autora da presuđuje.

U istoj knjizi,Velimirović će zapisati da “Šaljani,oni na Drimu i oni na Limu se i danas drže za jedno pleme iako su vjerom i jezikom podijeljeni”(Velimirović,str.127).Poznato mi je iz priče starijih Jokića,da su velički Šaljani išli do polovine XIX u obilazak kod rodbine u “dolinu Drima”,tačnije u Istinić kod Dečana,ali da su i oni otuda dolazili da pomažu veličkim Šaljanima,posebno u ljetnjim radovima.

   Isječak iz knjige prote M.Velimirovića,str.127

   Imajući u vidu da je skoro čitavo stanovništvo Velike doseljavalo iz Albanije (Šaljani iz Šalje,Petrovići iz Kastrata,velička “Crnogorija” sa Ceklina,kod Rijeke Crnojevića,ali je njihov predak Leka Klimenta na Ceklin stigao iz Klimenta,preko Pipera,zatim Vušovići (Vukovići) koji su doselili “od Skadra” prema pisanju A.Jovićeviću,potom Buzići iz Bjelopavlića(?!),ali se očigledno tragovi njihovog porijekla nalaze na području od Drača do današnje crnogorske granice,Bjelanovići su navodno iz Vasojevića,a dalje iz Crne Gore.Za Bjelanoviće je Jovićeviću oko 1920.godine podatke dao  Mile Bjelanović star 80 godina,što znači da je rođen oko 1840.godine.Nabraja samo oca Jova,đeda Iliju i prađeda Bjelana.Čudno je da Mile “niije znao” ime čukunđeda.Imajući u vidu da su Arbanasi i Crnogorci u tradiciji veoma dobro pamtili imena svojih predaka i potanko znali svoje porijeklo,te je čudno kazivanje ovog Bjelanovića.Da li su od Vojinovića i od kojih? Čije je ime Bjelan (ili prezime)?

     Prema pisanim tragovima koje su ostavili Konstantin  Jireček,Franz Nopcsa,Johan Georg von Hahn,Mari Edith Durham,Branislav Đurđev,Tatomir Vukanović,Milan Šuflaj,Arthur J.Evans,Johann Langer,Karl Steinmetz,Kurt Hassert,Norbert Jokl,Ludwig Thalozy,Theodor Ippen,Ivan Jastrebov,…nakon najezde Slovena,a zatim Turaka u Albaniji su se dogodila velika pomjeranja stanovništva.Ta seljenja su se odvijala rimskim (karavanskim) putevima,od kojih je više bilo koji su skadarsku oblast povezivali sa dolinom Lima.Kako se predak Bjelanovića zvao Bjelan (Belan) moguće je porijeklo ovog bratstva tražiti takođe na prostoru skadarske regije.Istina,toponim Belan u Crnoj Gori postoji u okolini Tivta,ali i na Ulotini zaseok Bjelan,koji zahvata prostor od Mehova krša do Suljine bare,na istoku.Zaseok broji 10 kuća,kako je zabilježio dr Jagoš Vešović u knjizi Pleme Vasojevići (str.146).Izvjesno je da taj toponim u  Ulotini može imati blisku vezu sa ovim bratstvom.Vešović ukazuje da je prilikom  nasaljavanja sadašnjeg stanovništva zatečen mali broj  kuća starinaca.Na tom prostoru je sačuvano dosta tragova koji podsjećaju na arbanaške Klimente,sa kojima se sukobljavalo današnje stanovništvo Ulotine pri naseljavanju.Staro stanovništvo “se odselilo prema Srijemu”,kako ističe Vešović.Najvjerovatnije  su Klimenti potisli tadašnje starinačko stanovništvo,među kojima su i Bjelanovići.Interesantno je da ih Vešović vidi kao starinačke rodove (starobalkansko stanovnišštvo),kako ih tretiraju razni istoričari koji su se bavili proučavanjem starobalkanskih naroda u Crnoj Gori,Albaniji i Dalmaciji.

Međutim,iz Skadarskog zemljišnika  za 1416-1417.godinu se  primjećuje da  je u njemu  evidentirano selo Belani sa svojim stanovništvom i njihovim poreskim obavezama.Naime,selo se nalazi u posjedu Jona Bestolija,čije su granice između “gradskog puta s jedne strane,i ide do rijeke Ljumë e Bunes”.U dokumentu su taksativno nabrojane i obaveze “Belanovčana” prema vlasniku sela Jonu Bestoliju.Obveznici su:Ljulj Veli,Faikola Bratislavi,zatim Vuša,udovica Đerđa Jura,Mark Reči,Đerđ Komani i Dobesej Mazeraku.S razlogom se može postaviti pitanje:da li su i Bjelanovići (odnosno predak Belan ili Bjelan)   uradili kao velički  Šaljani dajući prezime Šaljić jednom rodonačelniku svoga bratstva,radi podsejćanja na porijeklo?Inače,prezime Bjelanović je priisutno i u Hrvatatskoj,na području Dalmacije (poznati hrvatski Lingvista dr Živko Bjelanović).[15h]

Još neki toponimi u sjevernoj Albaniji sugerišu da su Bjelanovići mogli stići u dolinu Lima sa tih prostora.Na prostoru Klimenta u Vukljima (Velika Malesija) je zabilježen toponim Bjellanët (ili na našem jeziku Bjelani),što apsolutno asocira na zaseok Bjelan na Ulotini,što je zabilježio Jagoš Vešović u svojoj knjizi Pleme Vasojevići (Podaci o toponimu Bjellanët se nalaze u Zborniku radova katoličke crkve Hylli i Dritës,1943,No 3-4,str.140).U istom zborniku radova nailazimo i na podatak da u okolini Berana živi veliki broj katoličkih Klimenta koji su slavenizirani.Autor Gelasius ih naziva “Lekini Srbi”,zbog njihovog posrbljavanja.Prema dokumentima moguće je da autor misli na dio stanovništva Šekulara,okoline Andrijevice,ali i na veličku Crnogoriju.

U raznim istorijskim izvorima nalzimo selo Bjelane u Hercegovini kod  Mostara,dalje Bjelanovo selo u podžupaniji koprivničkoj u Hrvatskoj,selo Bjelanović u planinama kod Zvornika,Bjelanovac selo u Slavonskoj krajini kod Gradiške,Bjelanović kao prezime u Uskocima,itd.

     Nakon Velike seobe 1689.godine u okolini Rožaja se pominje i bratstvo Pantelići,koji prema tvrdnji dr Milisava Lutovca,“kažu da su se doselili iz Velike (Gornje Polimlje) i slave sv.Alempija“.Takođe,Lutovac na istom prostoru nailazi i na prezimena Šaljić i Nestorović.Navodno,Šaljići su se na područje Rožaja doselili iz okoline Istoka kod Peći,a Nestorovići su po predanju doselili iz Albanije iz Šalje“,te da su porijeklom od veličkih Šaljića[16]“.Vjerovatnije je,da su Nestorovići u srodničkim odnosima sa Živaljevićima (a ne Šaljićima),za koje takođe postoji i jedno od predanja da su doselili iz Šalje veoma davno.O ovim tvrdnjama postoje realne pretpostavke,obzirom na dokumenta o etničkom sastavu stanovništva u Šalji prije doseljavanja Arbanasa Šaljana na područje Sjeverne Albanije polovinom XV vijeka,gdje su zatekli dosta vlaškog stanovništva.Interesantno je i porijeklo imena Nestor,koje Constatinesku u etimološkom rječniku drži da je Rumunskog porijekla.

Tokom veličkih seoba,istoričari pominju i seobe u XVIII i tokom prve polovine XIX vijeka(prema nekima početkom XIX vijeka).Sveštenik Jevstatije Karamatijević,bilježi da su od Nestora  Lapčevića Nestorovići iz Pribojske Banje,navodeći “da je pouzdano utvrđeno da su došli iz Velike početkom XVIII vijeka.”(Izvor:Jevstatije Karamatijević-Kroz Stari Vlah.Stari Vlah je na području opštine Nova Varoš-prim.M.J.)

Među predanjima o porijeklu današnjeg stanovništva,koje je do prije više od stotinu godina poznato kao Crnogorci ili Crnogorija,a koji su doseljeni iz Rijeke Crnojevića u Veliku imamo više zapisa[16a]“..Sačuvana su predanja da su „rođaci“ arbanaški Klimenti i crnogorski Ceklinjani (kod Rijeke Crnojevića).Marko Miljanov je zapisao da je predak Ceklinjana doselio iz Arbanije i dodaje da sada „rođaci“ (misli na Arbanase Klimente i potomke jednog davno odseljenog Klimente,koji se posrbio) ne mogu da se međusobno sporazumijevaju,jer više ne govore istim jezikom[17].Predanje,koje saopštava Andrija Jovićević govore da je neki Leka iz Klimenta došao u Ceklin preko Pipera,gdje se oženio nekom udovicom.Od tog Leke,porijeklom Klimente,su ceklinski Gornjani,a od sina iz prvoga braka one Piperke,koga je ona sa sobom dovela kao dovotka Leki,su ceklinski Donjani[18].Nijesu ostali podaci da su se“rođakali“ Piperi i ceklinjani Donjani (čiji je“ predak iz Pipera“).Inače,sa gornjeg Ceklina je i bratstvo Đuraškovići,od kojih su neki  velički doseljenici nazvani Crnogorija.O porijeklu Ceklinjana  su ostavili pisane tragove i drugi autori.Tako naprimjer Blažo A.Strugar,pozivajući se na knjigu Slike iz prošlosti Ceklina,autora A.Jovićevića i Mihaila Strugara,navodi da je predak Ceklinjana Liješ iz Drobnjaka preselio u Pipere,gdje je dospio sa grupom srodnika iz Bosne…To je bilo u vrijeme pomjeranja stanovništva iz pravca Hercegovine krajem XIV vijeka..Najprije su se doselili u Banjane,današnje Rudine,a kasnije se raseljavali prema Durmitoru tražeći novo prebivalište.Od ukupno šest porodica koje su stigle u Banjane,pet je pošlo prema Durmitoru,a jedan od njih Punoš se oko 1420.godine preselio u Njeguše,gdje je poslije dvadesetak godina doveo dva bratučeda Eraka i Radiča.Jedan od njih se zadrži u Drobnjake po imenu Liješ.Liješ je imao dva sina,od kojih se jedan orodio i takođe imao dva sina.Od njih je ostala ćerka Tijana i sinčić Vukosav.U to vrijeme je u Pipere izbjegao Leka Klimenta,bježeći iz svog zavičaja Klimenata.Ovdje se ponovo oženi Tijanom.Brzo se odselio prema Rijeci Crnojevića,tražeći pomoć od Ivana Crnojevića,koji je baš tada boravio na Obodu.Ivan mu pruži utočište i kao uglednom čovjeku mu da veći dio crkovine na Gornjem Ceklinu i naseli ga na bogatom posjedu.Sa Tijanom dobije sina,a nakon toga dovede i pastorka iz Pipera.Leka će Gornji Ceklin dodijeliti sinu kojeg je imao sa Tijanom,a Donji Ceklin pastorku Vukosavu.Gornji Ceklin ili Gornjaci su bratstva Đuraškovići,Kostići,Jankovići,Ražnatovići,Jovićevići,Pejovići,Šofranci i Tatari [19].Učitelj Bogdan A. Radević je zapisao da su velički Radevići uravo porijeklom od Đuraškovića iz Rijeke Crnojevića,tj..od Ceklinjana Gornjana,koji vode porijeklo od sina Leke Klimente [19a].

    Isječak iz brošure učitelja Bogdana Radevića,str.4

Poznato je kod Veličana da je porijeklo Radevića u Velici neistraženo,iako se pominje po predanju da su navodno od istog roda kao velička Crnogorija sa Rijeke Crnojevića.  Čini se da su antropološke crte veličke Crnogorije i veličkih Radevića ne podudaraju, što može biti od značaja da se može potvrditi sumnja starih Veličana o njihovom porijeklu.Autoru ovih radova su potvrdili  Vreljakovići i Radovići da su njihovi preci početkom XIX vijeka odselili prema Priboju,te da su od veličkih Radevića.Nakon naseljenja u blizini  Pribojske Banje,kod  Vrela od njih su nastala  početkom XX vijeka dva bratstva:Vreljakovići i Radovići.Vreljakovići su uzeli prezime po nazivu nove naseobene Vrela.Kasnije su se odselili,Radovići oko pet kilometara od Pribojske Banje prema Novoj Varoši i formirali selo Radovići,dok su se Vreljakovići naselili u Trnovo,selo udaljeno od Banje oko deset kilometara u pravcu Nove Varoši.Čitav prostor je bio naseljen stanovništvom iz crnogorskih Brda.Njihovo predanje potkrepljuje i pisanje dr Milisava Lutovca.Naime,kako Lutovac piše,početkom XIX vijeka su tri brata doselili iz Bjelopavlića,od kojih su današnji Bubanje,Radevići,jedan brat se odselio niz dolinu Lima.Imajući u vidu značaj antropologije,može biti izvjesnija srodnička veza Bubanja,Vreljakovića i pomenutih Radovića sa veličkom Radevićima.Po jednom izvoru,braća koju pominje Lutovac su doselili iz Bjelopavlića i pripadaju vlaškom rodu Bobana.

Janko K.Lopičić u knjizi Lopičići,Bratstvo na Ceklinu je zapisao da da je Gornji i Donji Ceklin nastao naseljavanjem Leke Klimenćanina,koji je bježeći “iz svog zavičaja Klimenata,jedno vrijeme se zadržao u Stijenu pipersku i zagleda se u Tijanu,koju i pored toga što je ostavio porodicu u Klimentima,uzme je za ženu i pođe sa njom u potrazi za novim i sigurnijim utočištem.Leka dolazi kod zetskog gospodara Ivana Crnojevića,koji je baš u to vrijeme boravio na gradu Obodu (od 1482-1485.g) i kod njega zatraži utočište…Ivan mu kao poznatom i uglednom čovjeku dade veći dio crkovine na Gornjem Ceklinu i naseli ga na bogati posjed”.Autor,dalje navodi da je Tijana imala sina iz prvog braka,po imenu Vukosav koji je neko vrijeme ostao da živi u Stijeni piperskoj,ali će ga brzo majka Tijana preseliti na Ceklin.U braku sa Tijanom,Leka Klimenta će dobiti sina Krista (ili kako su govorili Kristića),od koga će se razmnožiti gornjačka bratstva (Bratstva na Gornjem Ceklinu-prim.M.J).Donji Ceklin će Leka dodijeliti pastorku Vukosavu.Od Leke Klimente su nastala klimentaška (arbanaška) bratstva na Gornjem Ceklinu:Đuraškovići,Kostići,Jankovići,Ražnatovići,Jovićevići,Pejovići,Šofranci i Tatari.Svi su,neki potpuno a neki djelimično sačuvali rodoslov,kao i zidine,tj.kućišta u Gornjem kraju odakle im rodonačelnici potiču,osim Tatari.Kako autor dalje navodi “od Lekina sina Usena živi i danas potomstvo,koje se preziva Vrata i Đonaj (Đonovići po pretku Đonu) u Klimentima-Sjeverna Albanija [19b].Pisanje Janka Krcunova Lopičića nedvosmisleno ukazuje da je velička Crnogorija,koja je od Đuraškovića,arbanaškog porijekla,imajući u vidu da se “đeca po ocu kažuju”.

 U knjizi Milana Gazivode[20] bilježimo i nekoliko rečenica o veličkim Ognjanovićima.Pišući o porijeklu bratstva Gazivoda,autor navodi da im je porijeklo „ iz sela Veljih Zalaza,koje je od centralnog dijela Njeguša udaljeno sat i po hoda“.Autor navodi izvore Kotorskog arhiva s kraja XIV vijeka,đe nam daje podatak da selo Velji Zalazi još tada pominjano u navedenom arhivu,na osnovu pisanja o tri brata po imenu Hrs,Drug i Gač koji su tada evidetirani kao stanovnici u ovom selu (Autor nam inače ne daje nikakve podatke o stanovništvu tog područja za navedeno vrijeme,izuzev što konstatuje da je staro stanovništvo,iako je obilje istorijske građe u kojoj se tvrdi da je taj kraj u to vrijeme bio naseljen Vlasima).Krajem XVI vijeka su navodno zbog krvne osvete prebjegli na Ceklin,zamijenivši svoju slavu Spasovdan i uzevši slavu sv.Nikola od Ceklinskih Klimenćana.Dalje,autor zapisuje da su dvojica braće Gazivoda,opet zbog krvne osvete napuštili Ceklin 1700 godine i jedan od njih se nastani u Veliku ispod Čakora, a drugi uteče u Vraku,a potom se naseli u Reč i Kodre kod rijeke Bojane u Štojsko polje,gdje i danas ima desetak kuća“.

U Velici postoji i jedna kuća Gogića.Prema kazivanjima prvog doseljenika Sava Gogića,oni su doselili iz Lijeve Rijeke,pred Drugi svjetski rat.U Crnoj Gori prezime Gogić postoji još u okolini Pljevalja.Obzirom na velika pomjeranja starinačkog stanovništva prema dolini Lima nakon XV-XVI vijeka,potrebno je ukazati na krajeve iz kojih su se raseljavali,ali i na njihovo staro porijeklo.

Prema pisanju Spiridona Gopčevića[21] Vlasi Cincari su živjeli u Makedoniji,sjevernoj Grčkoj,Kosovu,Albaniji,….Autor bilježi da je krajem XIX vijeka bilo 50 Cincarskih porodica u Peći,ali i oko 700 kuća Srba hrišćana,itd.Cincare  u Metohiji je zabilježio i Ivan Jastrebov tokom svoje diplomatske misije u Prizrenu.Prema pisanju I.Ivanića [21a](I.Ivanić,Na Kosovu,str.32) “Cincari su se krili i pod srpskim imenom,iako sa Srbima osim religije nijesu ništa zajedničko  imali”.U obimnom radu prof.dr D.J.Popovića(dr D.J.Popović,O Cincarima,bg.1937),autor zapisuje da Cincare u južnoj Srbiji nazivaju Arbanasima,a u Beogradu i Srbiji Bugarima i Gogama [21b](Ovo je krajem XIX vijeka,str.24).Cincari su u Srbiji u XIX vijeku bili izloženi asimilaciji,koja je privremeno zaustavljena naredbom Miloša Obrenovića 1827.godine.”Strogo se zabranjuje da se bilo ko silom Grči,ili Cincarin da se pod Grke poturuje;svakao svoj rod treba da ljubi i svaki ime svog roda ima da čuva” (M.Gavrilović,Miloš Obrenović II,str.698)[21c].Popović ukazuje da su Cincari porijeklom Iliri ili Tračani,po jeziku Romani,po vjeri pravoslavan,a po kulturi bar u varošima Grk,…Autor dalje bilježi “da jezik i nacionalno osjećanje su nedovoljni radi utvrđivanja nacionalnosti,jer do XIX vijeka sve ovo nije bilo od značaja ko kome pripada”.(strana 29)[21d].Dalje,autor nastavlja:”Ime ili prezime je nepouzdano za utvrđivanje porijekla,jer se manje ili više spretno posrbe”.Dolaskom u nove sredine,”Cincari su u novoj sredini napuštali svoje prezime i uzimali novo podešeno prezimenu u novoj grupi” (str.30)[21e].Zabilježeno je da su Cincari uzimali prezimena i prema svojem zanimanju.Tako npr.Cincari koji su bili zidari,nazivani su Gogama,što će biti ponegdje i njihovo prezime.Vjerovatno su i crnogosrski Gogići dobili prezime po zanatu,jer su bili goge-zidari.Kasnijim preseljenjima će nastati slovenizirana forma njihovog današnjeg  prezimena Gogić.Upravo,sa sigurnošću se može reći da su velički Gogići cincarskog (vlaškog) porijekla.Danas je znatno jednostavnije utvrditi njihovo etničko porijeklo,jer pored pisanih izvora od velike koristi su i DNK istraživanjia,ali i proučene “Tjelesne osobine Cincara”.Radi toga,vrijedno je zabiležiti pisanje I.Weiganda  (kojeg citira prof,D.J.Popović),a koji je u istraživanjima zaključio:”Cincari su po fizionomiji najviše bliski Rumunima”.Autor ih dijeli u dvije grupe.Za nas je,čini se značajnija prva ili južna cincarska grupa,obzirom da opis uveliko podsjeća na naše komšije Gogiće.”Prva,južna grupa,Makedonija,Kosovo,Albanija i Grčka je tip tamnog tena,,koji često prelaze u crnomanjkast;nižeg rasta,širokih pleća;jakih prsiju;ćoškaste glave;niskog čela,pretežno crne ili tamno plave kose,koja je često kobrdžava,…obrve su im dosta čupave…”[21f].Autor ovih redova,slagajući pisane tragove,nema dilemu da su Goge-Cincari ili Gogići Cincarskog porijekla.Uostalom,i opis njihovih antropoloških karakteristika potvrđuje ovu tezu.

Ovim uvodnikom sam htio podsjetiti na podatke o naseljavanju Velike,koja je u prvim pisanim dokumentima o  stanovništvu bila veoma gusto naseljena,počev od najranijih naseljenja do 60-tih godina XX vijeka.O naseljenosti Velike krajem XIII i početkom XIV vijeka Kosta N.Kostić[21a] piše da je dolima Lima bila gusto naseljena Vlasima.

Popisi stanovništva u Velici od 1879-2011.godine

Od prvih pomena sela Velika u Banjskim i Dečanskim hrisovuljama nailazimo na neku vrstu popisivanja stanovništva.Istina,u tim dokumentima se pominju samo Vlasi koji se pojavljuju kao stanovnici određenog sela i „dali su prilog crkvi“.Na osnovu tih pisanih dokumenata nije moguće govoriti o broju stanovnika u Velici.

     Pisane tragove o popisivanju stanovništva Velike u pravom smislu nije bilo sve do 1921.godine,iako je radi poreskih obaveza prema turskim vlastima izvršen popis stanovništva 1485.godine.O ovo popisu se nije nešto posebno znalo sve do objavljivanja knjige Popis stanovništva u Skadarskom sandžakatu 1485.godine,koju je objavio albanski istoričar Seljami Puljaha 1973.godine u Tirani.U tom popisu se pominje i selo Noshiq,što je interesantno,obzirom na tadašnju strukturu stanovništva i pisanje nekih hroničara da je selo dobilo ime po Noki,novšićkom odži,koji je živio u Novšiću znatno kasnije od ovog popisivanja?!U to vrijeme se ne bilježi prisustvo muslimanskog življa na ovom prostoru.Kako je Velika pripadala tom sandžakatu,to su podaci u navedenoj knjizi dragocjeni radi osvjetljavanja dijela njene prošlosti.U knjizi nalazimo podatak da je Velika imala 75 kuća i 81.domaćinstvo. Pored toga zapisane su i sve obaveze koje imaju domaćinstva prema turskim vlastima u davanjima od poljoprivrednih proizvoda do drugih propisanih dažbina.Ovaj autor je pročitao veliki broj istorijskih podataka o tom vremenu,ne samo za Veliku,već dolinu Lima i prostora Sjeverne Albanije,ali nije stekao uvjerenje da je taj prostor bio naseljen Srbima,već Vlasima sa nešto Arbanasa (možda i Lužana,sudeći po nekim toponimima).Vasojevići  će  početi naseljavanje doline Lima  najranije krajem XVII stoleća,jer su na početku ovog stoleća prema pisanju Bolice u svojoj matici brojali svega 90 domova,te je bilo nemoguće sa malim brojem vojnika istjerati stanovništvo koje je tada naseljavalo Gornje Polimlje[22].Ozbiljni istorijski autoriteti kao stanovništvo Gornjeg Polimlja pominju i Grke,Ilire (Autrijate),Bugare(u manjem broju),Lužane,itd.Da bi se mogla izvesti,koliko je moguće pouzdana tvrdnja o stanovništvu Velike u tom vremenu moraju se ponuditi i materijalni dokazi .Istina,to jeste teško,ali ima dovoljno tragova u ostacima materijalne i druge kulture koji ukazuju koji su starinački rodovi živjeli na prostoru Velike.Ti tragovi su sačuvani i u toponimiji ovog područja,ali i u dosta riječi koje su i danas prisutne u govoru Veličana[23].

     Nakon navedenih popisivanja,nema pisanih tragova da je stanovništvo Velike popisivao Marin Bolica,iako neki gornjepolimski „istraživači“ navode i njegovo popisivanje ovoga sela.I ne pominju samo Marina Bolicu,već i putopisca Evliju Čelebiju,koji u svojim putopisima nije ništa zapisao o ovom kraju,čak nije ni pomenuo Veliku,Ržanicu,Murinu,itd.Pedantnim uvidom u knjigu putopisa Evlije Čelebije nalazimo da se pominje samo rijeka Lim (str.262,272,333,378,385,387-389,392 i 405)[24].U Pominjanju ove rijeke se kaže“…rijeka Lim dolazi od planina koje se dižu iznad Plava,što je u blizini planine Bihora u Albaniji (str.385).(Priređivač rukopisa je ispravio Čelebiju,da Bihor nije u Albaniji-prim.M.J).Još na stranici 362 kaže da „Velika rijeka Lim dolazi u ovu kasabu (radi  se o Priboju-prim.M.J) iz Albanije,iz grada Plava.O drugim naseljima nema pomena,čak i Plav se pominje u kontekstu objašnjenja izvorišta toka rijeke Lim.

Jedan pisani trag o broju stanovnika Velike je u kraćem tekstu O Vasojevićima ostavio srpski akademik,književnik i publicista Milan Đ.Milićević 1865.godine.Milićević u podnaslovu Sela pod Turcima,pominje Veliku,saopštvši podatak da  selo broji “preko 1500 duša”[24a].Autor ne saopštava da je posjetio ovo selo,te je izvjesno da u ovaj podatak je teško vjerovati,obzirom da je selo 22 godine kasnije brojalo nešto (malo) preko 200 domaćinstava po popisnom katastru iz 1877.godine.

     Isječak sa stranice teksta O Vasojevićima,gdje Milićević pominje Veliku 1865.godine

Nakon Berlinskog kongresa je 1879.godine je izvršen Popis stanovništva koji je imao sve karakteristike savremenih popisa.Rezultati popisa su sačuvani u Državnom arhivu Crne Gore,ali nedostaju podaci za Gornje Polimlje.Najvjerovatnije ovaj prostor nije popisivan radi tadašnjeg stanja u ovim oblastima,kada su turske vlasti pokušavale da izigraju pripajanje Plava i Gusinja Crnoj Gori.

      Polovinom osamdesetih godina XIX vijeka je bilo popisivanja domaćinstava,radi utvrđivanja tačnog broja poreskih obveznika.

Prvo naredno popisivanje je izvršeno 1909.godine,ali nedostaju podaci o Velici,vjerovatno iz istih razloga kao i 1879.godine.Inače u ovom popisu je stanovništvo popisano samo po vjeroispovijesti i jeziku,ali ne i po nacionalnosti (Dokumenta o ovom popisu dostupna u DACG).

      Formiranjem Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca izvršen je Popis stanovništva 31.januara1921.godine.Definitivni rezultati popisa su štampani tek  1932.godine[25].Iz objavljene knjige,na samom početku piše da će se „prisutno stanovništvo popisati po vjeroispovijesti i maternjem jeziku“.Uvidom u navedenu knjigu,popis je upravo tako i izvršen.Knjiga je štampana na srpskohrvatskom i francuskom jeziku.Dakle,stanovništvo tadašnje Kraljevine se 1921.godine isključivo izjašnjavalo po dva navedena pitanja.Sve kasnije što se saopštava o etničkoj pripadnosti tog stanovništva je izvedena konstatacija savremenih manipulanata ili potreba tadašnjih vlasti.Konačno,ako su se Makedonci izjašnjavali da su pravoslavci,a jezik im je srpski-hrvatski,pitanje je kako ih naknadno obrađivači upisaše kao nacionalne Srbe?Da li je osnovna premisa za zaključivanje nastala iz njegovog opredjeljenja da je pravoslavne vjere,tj.Pravoslavlje=Srpstvo,a zaključak je Makedonac=Srbin!?

   Po popisu iz 1921.godine Velika je bila opština u čijem su sastavu bila još dva sela:Novšiće i Gornja Ržanica. Velička opština je brojala ukupno 1955 stanovnika,od čega je pravoslavnih bilo 1833 i muslimana 122.Popis broja domaćinstava i kuća nije izvršen.Obzirom da se 116 stanovnika izjasnilo da im je maternji jezik albanski,možemo zaključiti da je tada na području ove opštine bilo popisanih 116 Albanaca (Novšiće i Ržanica) i 6 muslimana,koji su vjerovatno islamizirani pravoslavci[26].

Tabela 1.Popisano stanovništvo po vjeroispovijesti 1921.godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 *Pregled popisanog stanovništva opštine Velika po vjeroispovijesti.(Iz knjige popisa stanovništva 1921.godine,str.122)

Na osnovu vjeroispovijesti i jezika,obrađivači su izvršili kasnije klasifikaciju sljedećih etničkih grupa:

-Narodi:Srbi ili Hrvati,Slovenci,Česi,Rusini/Ruteni,Malorusi/,Poljaci,Rusi,

Mađari,Njemci,Arnauti,Turci,Rumuni,Italijani,Englezi i Francuzi;

-Ostali;

-Nepoznato.

Tako će se dogoditi da nema Crnogoraca i Makedonaca,što se može jedino tumačiti kao nečiji politički projekat.Konačno,ako je trebalo demokratično pristupiti popisu,logično je bilo da stanovništvo samo upisuje-saopštava svoju nacionalnu pripadnost.Kako navodi Svetlana Radovanović ovakva jezičko-konfesionalno-nacionalna  struktura je uslovno prihvatljiva,pogotovu kada se ima na umu činjenica da,iako su se nalazili u dugačijoj poziciji Crnogorcima i makedonskim Slovenima tadašnja jugoslovenska nacionalna politika nije priznavala nacionalnu samosvijest”.[27]

       U popisu 10 godina kasnije (31.marta 1931.godine) pored pitanja vjeroispovijesti i jezika,prvi put je postavljeno pitanje narodnost sa objašnjenjem:„upisuje se narodnost kojoj dotično lice pripada (jugoslovenska ili druga);ako narodnost nije jugoslovenska,trebalo tačno naznačiti onu narodnost kojoj to lice pripada,npr.njemačka,mađarska,turska,itd“.U upustvima o popisu je bilo predviđeno da se Srbi,Hrvati,Slovenci,Makedonci,Crnogorci i neopredijeljeni muslimani upisuju kao Jugosloveni po narodnosti.Očigledno je to bio rezultat nove politike toga vremena,budući da je Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca 1929.godine promijenila naziv u Kraljevina Jugoslavija,te su sve jugoslovenske narodnosti u objavljenim rezultatima bile grupisane pod nazivom jugoslovenske narodnosti,koje govore jugoslovenskim jezikom,a za one druge se preciziralo tačno kojoj narodnosti pripadaju,npr.njemačka,turska,mađarska,itd.[28].

Očigledno je,da Jugoslovene kao naciju nije izmislio Broz,kako tvrde mnogi politički manipulanti,jer konačno,tada on nije bio vlast.

U skladu sa ovim pravilima je izvršen i popis stanovništva u opštini Velika,u čijem su sastavu i dalje bila sela Novšiće i Gornja Ržanica.Istina,ovaj popis se razlikovao od onoga iz 1921.godine između ostaloga i po tome što je sada pored popisa stanovništva,popisan  i broj domaćinstava,kuća i stoke.Po ovom popisu Velička opština je brojala 2083 stanovnika,od čega je popisano 1845 pravoslavaca,4 rimokatolika i 234 muhamedovca.Muhamedovci i rimokatolici,njih 238 su vjerovatno naseljavali sela Novšiće i Gornju Ržanicu.Očigledno je tada bilo 238 ili približno toliko stanovnika albanske nacionalnosti u veličkoj opštini[29].Zapažamo da se znatno povećao broj muhamedovaca u odnosu na 1921.godinu,a pojavilo se i 4 rimokatolika kojih nije bilo na popisu 1921.godine.Tu činjenicu treba tumačiti kao odsustvo ove kategorije stanovništva na prethodnom popisu,zbog prilika koje su vladale nakon 1918.godine,kada se jedan dio albanskog stanovništva sklonio sa ovog područja zbog raspisivanja velikog broja potjernica i objava za predaju vlastima novog režima.Od popisanog stanovništva je bilo 1069 muških i 1014 ženskih čeljadi.

Tabela 2.Popisano stanovništvo po vjeroispovijesti 1931.godine

Popis broja kuća i domaćinstava je dat u knjizi broj jedan Popisa[30],koja je objavljena 1937.godine u Beogradu.Prema tom popisu velička opština je brojala 370 domaćinstava,koja su bila nastanjena u 360 kuća.

Za popise 1921. i 1931.godine Svetlana Radovanović će u časopisu Demografija[31]zapisati:“U multietničkoj i multikonfesionalnoj državnoj zajednici Kraljevine Jugoslavije popisi stanovništva su održavali ciljeve nacionalne politike u duhu jugoslovenstva prožetog idejom o tri plemena jednog naroda (Srbi,Hrvati i Slovenci) i njihovog slivanja u jedan narod i naciju.“Tada su bile aktuelne dvije koncepcije nacionalne politike,jedna na principu etničke homogenizacije i nacionalne politike,a druga koncepcija na principu državne nacije građana,naglašava Radovanović i nastavlja:“Zvanična nacionalna politika Kraljevine Jugoslavije kao unitarne države je sprovođena po principu nacionalne države koji je podrazumijevao izgrađivanje jugoslovenske nacije na osnovu etničkih srodnosti i pripadnosti jedinstvenoj državnoj zajednici.“Tako je prema Radovanovićevoj pitanje etničke pripadnosti svedeno na izjašnjavanje po maternjem jeziku,pri čemu je osnovno obilježje „maternji jezik,odnosno narodnost.“Na osnovu ovog kriterijuma će u uvodnom komentaru rezultata popisa 1921.godine[32] (Prethodni rezultati popisa1921,XXI) biti konstatovano:“da pretežnu većinu stanovništva  i to 82,9%  obuhvata srpsko-hrvatsko-slovenački maternji jezik,tako da se može tvrditi da je Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca narodno homogena država.

O popisivanju stanovništva 1921. i 1931.godine će u časopisu Nova politička misao Goran Nikolić  ostaviti svoja viđenja.[32a]Komentarišući ove popise Nikolić navodi:”Na osnovu popisa 1921.g. niije bilo moguće utvrdi preciznu nacionalnu strukturu stanovništva Kosova i Metohije.Popis nije sadržao pitanja o nacionalnoj pripadnosti stanovnika”.Nikolić dalje navodi da je na osnovu jezika evidentirano najviše Albanaca 65,08%,zatim onih koji su se izjasnili da govore srpskohrvatskim jezikom,kako ih Nikolić diferencira,to su:Srbi,Crnogorci,Hrvati,Muslimani i nešto manje Roma,što je iznosilo 26%.Isti autor se u istom radu bavio i popisom iz 1931.godine,zapažajući  da su na ovom popisu “evidentirani vjeroispovijest,maternji jezik i nacionalno osjećanje ispitanika.Prema upustvima za sprovođenje ovog popisa bilo je predviđeno da se Srbi,Hrvati,Slovenci,Makekednci,Crnogorci i Muslimani popisuju kao Jugosloveni po narodnosti…”.Rezltati ovog popisa,kako navodi pomenuti autor su publikovani 1938.godine samo po vjeroisvijesti,ali ne i po jeziku  i nacnalnom opredjeljenju ispitanika.”Zvanična jugoslovenska statistika nije do današnjeg dana (do 2006.g-prim.M.J.) publikovala ove popise po nacionalnoj pripadnosti i jeziku” naglašava Nikolić.

Značajno je istaći,da je popisom stanovništva za 1931.godinu,pored pitanja o vjeroispovijesti i maternjem jeziku bilo postavljeno i pitanje o narodnosti,budući da su Jugosloveni popisivani kao jedna narodnost,a ako ona nije jugoslovenska trebalo je naznačiti tačno onu narodnost kojoj lice pripada.Ovaj popis,nije mogao pružiti pravu sliku o narodonosnoj strukturi,naglašava Radovanovićeva.Ostalo je ipak kao nepoznanica,sa kojim su se problemima suočili tadašnji popisivači,a kasnije i obrađivači popisa,te podaci o nacionalnoj strukturi stanovništva„ nikada nijesu objavljeni,niti obrađivani“.[33]

     Naredni popis stanovništva je trebalo izvršiti u martu 1941.godine,no odložen je zbog ratnih zbivanja,ali će biti izvršen tek 1948.godine.Po administrativnoj podjeli u Crnoj Gori Velika je zadržala status opštine u čijem sastavu su i dalje bila sela Novšiće i Gornja Ržanica.

 Novi popis stanovništva je obavljen 15.marta 1948.godine.Na ovom popisu se na popisnom listu pod rednim brojem 6 pojavila i narodnost.U upustvima za popunjavanje popisnog lista je postojalo i dodatno objašnjenje:“Svako lice će upisati koje je narodnosti,npr.:Srbin, Hrvat, Slovenac, Makedonac, Crnogorac, Mađar, Šiptar,Rumun,itd.Muslimani će staviti:Srbin-musliman,Hrvat-musliman,musliman-neopredijeljen.“[34]Ovaj popis je urađen po metodologijama kako su tada rađeni u razvijenim evropskim državama.

Na ovom popisu opština Velika je brojala 2030 stanovnika,raspoređenih u 418 domaćinstava.Samo današnje selo Velika,kao opštinski „centar“ je popisano u četiri zasebne cjeline:

  • Velika (autoru nepoznato koji je to dio Velike popisan pod ovim imenom-prim.M.J.):249 stanovnika,od čega je muških 217,ženskih 132 i broj domaćinstava 54;
  • Ljeva rijeka:389 stanovnika,od kojih je 176 muških,163 ženskih i 73 domaćinstva;
  • Papratište:472 stanovnika,gdje je 228 muških,244 ženskih i 95 domaćinstava;
  • Potkraj:292 stanovnika,gdje je broj muških 134,ženskih 158 i broj domaćinstava 63.

Dakle,današnje selo Velika je brojalo 1352 stanovnika ili 66,6% stanovnika tadašnje opštine Velika.

Selo Novšiće (tada u sastavu opštine Velika):280 stanovnika,od čega je muških 147,ženskih 133 raspoređenih u 57 domaćinstava.

Selo Gornja Ržanica,takođe u sastavu Veličke opštine:398 stanovnika,od čega je 210 muških,188 ženskih i 76 domaćinstava.

Prosječan broj članova u domaćinstvu ili prosječan broj članova po porodici  je bio 4,86 stanovnika.Najbrojnije porodice su u Lijevoj rijeci,gdje je po porodici registrovano 5,33 članova domaćinstva,a zatim u Ržanici 5,23 člana po domaćinstvu.[35]

Popis 1948.godine je prvi popis u XX vijeku,prema kojem se stanovništvo moglo izjasniti  po nacionalnoj pripadnosti.Upoređujući ovaj popis sa onim iz 1931.godine,kada je opština Velika brojala 2083.stanovnika,vidljivo je da se broj stanovnika znatno smanjio,imajući u vidu projektovani rast u odnosu na prethodni popis.Veliki pokolj stanovništva u Velici i Gornjoj Ržanici su značajno uticali na smanjenje broja stanovnika ovoga kraja.Svakako na taj popis je u znatno manjoj mjeri uticala i seoba stanovnika u Metohiju tokom dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka.

U posebnoj knjizi su dati obrađeni podaci o nacionalnom sastavu stanovništva.Za opštinu Velika podaci su sledeći:Crnogoraca je 1928,Srba 37,Hrvata 1,Šiptara 60 i neopredijeljenih 4,što ukupno iznosi 2030 stanovnika.[36]

Tabela 3.Pregled popisanog stanovništva po narodnostima (Popis 15.03.1948.godine)

   U svim popisima (1948,1953,1961,1971,1981,1991,2003 i 2011) pitanje nacionalnosti/narodnosti je bilo postavljeno u smislu jednakosti i slobodnog izjašnjavanja koje je bilo zajemčeno ustavom,i to svim narodnostima i narodima koji žive na području Jugoslavije.Tako je narodnost bila subjektivni kriterijum,a odgovor se upisivao prema slobodno izraženoj nacionalnoj pripadnosti stanovnika,što je garantovao Ustav.[37]

Pomenimo ovdje i interesantan podatak,da je u Velici broj đece od 5-9 godina 98,a onih starijih od 10-14 je bilo 143 ili npr. mlađih od 40 godina ukupno 716 stanovnika,što je iznosilo 52,96% ukupne  populacije ove opštine.Iz navedenih podataka je uočljivo da je broj učeničke populacije bio oko 200 đaka( đece po uzrastu od prvoga do osmoga razreda osnovne škole).

     Prema popisu od 1953.godine,koji je obavljen 31.marta,postavljeno je isto pitanje narodnost (pitanje br.11),sa dodatnim objašnjenjima koja su navedena uz samo pitanje,a ne u upustvima kako je bilo 1948.godine.Dajemo tekst objašnjenja:”Svako lice upisuje koje je narodnosti,npr.Srbn, Hrvat, Slovenac, Makedonac, Crnogorac, Mađar,Šiptar,Njemac, Italijan, Čeh, Slovak, Turčin,itd.Lice jugoslovenskog porijekla,koje nije bilo nacionalno opredijeljeno,upisuje:Jugosloven-neopredijeljen,a drugo nacionalno neopredijeljeno lice upisuje:nacionalno-neopredijeljen.“[38]Nakon objavljivanja rezultata,vidljivo je da je data i klasifikacija koja je pored jugoslovenskih narodnosti sadržala i narodnosti zemalja koje se graniče sa Jugoslavijom,ali i sve narodnosti sa više od 1000 stanovnika koje žive u Jugoslaviji,tj.nastanjene su u njoj.

Novom administrativnom podjelom Velika je izgubila status opštine,pa je popisana kao selo Velika u sastavu nove opštine Murina,što je bio slučaj i sa susjednim selima Gornja Ržanica i Novšiće koje su do 1953.godine pripadala veličkoj opštini.Pored navedenih sela opštini Murina su pripadala i sljedeća sela:Gračanica,Luge,Mašnica  Ulotina.Naravno i naselje Murina sa selom Pepiće.

   Prema podacima ovog popisa Velika je imala 1368 stanovnika i 277 domaćinstava.Popis je urađen za tri velička područja:Potkraj,Papratište i Lijeva rijeka.Podaci su sljedeći:Potkraj broji 477 stanovnika i 97 domaćinstava,Papratište 552 stanovnika i 111 domaćinstava i Lijeva rijeka 339 stanovnika i 69 domaćinstava.Prosječan broj po domaćinstvu je 4,94 stanovnika.Broj domaćinstava se u odnosu na 1948.godinu smanjio za 8,ali je prosječan broj stanovnika po domaćinstvu ostao približno isti.[39]

     Prema podacima istog popisa u Novšiću je bilo 308 stanovnika i 63 domaćinstva,dok je Gornja Ržanica brojala 550 stanovnika i 108 domaćinstava.

    U nedostatku posebnih podataka o nacionalnoj strukturi ovih sela 1953.godine,dajem opšti pregled za opštinu Murina,kojoj su pripadala naselja Velika,Novšiće i Gornja Ržanica.Od ukupno 5003 stanovnika,koliko je popisano u Murinskoj opštini,imamo podatke da je:4719 Crnogoraca (94,32%),10 Srba (0,2%),250 Šiptara (5%),21 stanovnik  popisan kao nesloveni (0,42%),i po jedan Hrvat (0,02%) i Slovenac (0,02%).[40] Pregled stanovništva po etničkoj osnovi je dat u sledećoj tabeli (Tabela 4).

Tabela 4. Pregled stanovništva po nacionalnom sastavu u opštini Murina 1953.godine. (*Administrativnom podjelom iz 1953.godine je ukinuta opština Velika,koja je ušla u sastav nove opštine Murina,zajedno sa Ržanicom i Novšićem)

Intersantno je napomenuti,da je u Velici od ukupnog broja stanovnika bilo muških 663 i ženskih 705.Broj pismenih Veličana starijih od 10 godina je 679 ili 49,63%.

Naredni popis stanovništva je izvršen 31.marta 1961.godine,gdje će se u upustvima unijeti dodatne novine u odnosu na prethodne popise.Suštinska razlika u odnosu na popis iz 1953. godine je,što se muslimanska etnička grupa mogla u etničkom smislu izjasniti kao Musliman,za razliku od prethodnog popisa kada su se mogli izjasniti kao Jugosloveni-neopredijeljeni.U upustvima je ukazano da se radi o Muslimanima kao etničkoj kategoriji,a da se Muslimanima „ne upisuju Šiptari,Turci,kao ni Srbi,Hrvati,Crnogorci,Makedonci i drugi koji se smatraju pripadnicima islamske vjerske zajednice…S obzirom da odgovor Musliman označava etničku,a ne vjersku pripadnost“.[41]

Prema ovom popisu selo Velika je brojalo 1249 stanovnika,od čega 1234 Crnogorca ili 98,8%, 5 Srba ili 0,4% i 10 Albanaca ili 0,8%.U susjednom selu Gornja Ržanica je popisano 624 stanovnika,sa sljedećom etničkom strukturom:553 Crnogorca ili 88,6%,jedan Srbin ili 0,2% i 70 Albanaca ili 11,2%,dok je u Novšiću bilo 276 stanovnika,od kojih 263 Crnogorca ili 95,29%,jedan musliman ili 0,36%,12 Albanaca ili 4,35%,bez Srba[42].Broj domaćinstava je u Velici 234, Gornjoj Ržanici 120 i Novšiću 52.

U knjizi o popisu poljoprivrede nalazimo i još neke interesantne podatke.Velika je imala samo 50 zaposlenih „van gazdinstva“,24 pluga (znači dominantno se oralo ralom,prim.M.J),92 grla tzv.radne stoke,206 krava i steonih junica (dakle ni jednu po domaćinstvu),1181 ovcu za priplod,dvije krmače za priplod.Istovremeno se konstatuje da je samo 88 domaćinstava imalo struju.Sličnu situaciju bilježimo u Gornjoj Ržanici,gdje je iz ovog sela evidentirano 19 zaposlenih „van gazdinstva“,27 plugova,50 grla radne stoke,147 krava i steonih junica,ovaca za priplod 491,krmača za priplod 5,te da je 61 domaćinstvo imalo električnu energiju.U Novšiću  još uvijek nije bilo domaćinstava do kojih je stigla struja.Broj plugova je 13,radne stoke 24,priplodnih krava i junica 69,priplodnih ovaca 245.Prema podacima u Novšiću nije bilo priplodnih krmača.

Što se tiče zemljišta,velička gazdinstva su raspolagala sa 1480 hektara,kako je zapisano „korišćene zemlje“,od čega je na oranice i bašte otpadalo 98 hektara ili 6,62%,koliko je očigledno obrađivano.U Gornjoj Ržanici je 702 hektara korišćene zemlje,od čega 43 hektara oranica i bašti ,tj.obrađenog zemljišta ili 6,125%.Po podacima popisa Novšiće je raspolagalo sa 255 hektara,od čega je 24 hektara bilo u funkciji obrađivanja ili 9,41%.[43]

Tabela 5:Tabelarni prikaz popisanog stanovništva po nacionalnosti 1961.godine

Popis stanovništva  od 31.marta 1971.godine nam donosi ponovo novinu u smislu izjašnjavanja po etničkoj osnovi,gdje je pitanje br.10 glasilo narodnost ili etnička pripadnost.Pored ovog pitanja  je bilo dodatno objašnjenje,gdje stoji:“Upisuje se narodnost ili etnička pripadnost prema izjavi lica koje se popisuje.Za djecu mlađu od 15 godina izjavu daje roditelj.Prema članu 41 Ustava SFRJ građanin može da se ne izjasni po ovom pitanju,za sebe i za svoju đecu mlađu od 15 godina,ako to ne želi“.[44]Dakle,u ovom popisu se prvi put uz narodnost pojavljuje i termin etnička pripadnost.Najvjerovatnije se radi o jasnijoj diferencijaciji između narodnosti od etničkih grupa.U narednom popisu će se pojaviti umjesto narodnosti pojam narod.

Po ovom popisu je Velika brojala 1059 stanovnika,od kojih se njih 1016 (95,94%) izjasnilo kao Crnogorci,Srba 16 (1,51%) i 20 Jugoslovena ili 1,89%,neizjašnjeno 7 ili 0,66%.U Gornjoj Ržanici je popisano 509 stanovnika,od kojih se 441 izjasnilo kao Crnogorci ili 86,64%,zatim 31 kao Albanci ili 6,09%,28 Srba ili 5,5%,šest Muslimana ili 1,18% i tri stanovnika neizjašnjena ili 0,59%.Selo Novšiće je brojalo 266 stanovnika,od kojih Srba 6 ili 2,26%,245 Crnogorca ili 92,10%%,jedan Albanac ili 0,38%% i neizjašnjeno 14 ili 5,26%.[45]U knjizi popisa  u kojem su dati podaci stanovništva po polu i starosti,bilježimo za Veliku interesantan  podatak da je đece od 5-9 godina bilo 93,a uzrasta od 10-14 godina njih 143.Ovi podaci o ovoj starosnoj populaciji nam ukazuju na još uvijek veliki broj đece školskog uzrasta.Međutim,već se zapaža da je znatno manji broj onih koji su kasnije rođeni,čime se  nazire budućnost đece osnovnoškolskog uzrasta,a time i perspektive Velike.[46]Dalje,u posebnoj knjizi popisa primjećujemo da je broj aktivnog stanovništva 271,od čega u poljoprivredi 211,šumarstvu 7,građevinarstvu 2,saobraćaju 12, trgovini i ugostiteljstvu 2,zanatstvu 1,kulturi i soc.djelatnostima 7,djelatnost društvenih i državnih službi 3,lica sa privremenim radom u inostranstvu 4,itd.[47].Za Veliku bilježimo i podatak da je brojala 216 domaćinstava i 200 kuća.

Treba istaći da je ranija  kategorija Musliman u smislu etničke pripadnosti iz 1961 godine,na opisu iz 1971 godine zamijenjena sa Musliman u smislu narodnosti.

Tabela 6:Pregled popisanog stanovništva prema nacionalstima 1971.godine

U već vidno izraženoj depopulaciji stanovništva u odnosu na popis 1961 godine,izvršen je Popis stanovništva 1981.godine,gdje se po prvi put pojavljuje kao nacionalna odrednica narod, uz zadržane ranije odrednice narodnost ili etnička grupa.Nije bilo ni jednog upustva radi razjašnjenja šta koja od ovih odrednica znači.No,poznato je da su se ti pojmovi često izjednačavali,jer u svakodnevnom govoru se i nije pravila  neka razlika,već  su se pojmovi narod,narodnost,nacionalnost ili pojan etničke grupe  razumjeli  i koristili kao sinonimi.Radi stručnog razjašnjenja  tih pojmova u Klaićevom  Rječniku stranih riječi (izdanje 1985.godine) vidimo da on nacionalnost izjednačava sa narodnost,objašnjavajući i jedno i drugo kao pripadnost jednoj naciji,dok za etničku grupu  kaže da je to skupina naroda  u jednoj zemlji  drugačijeg porijekla od većine njenog stanovništva.No,bitno se ništa nije izmijenilo u nacionalnom izjašnjavanju.

Na ovom popisu Velika je imala 717 stanovnika,194 domaćinstva i 207 kuća,od kojih je za stalno nastanjenje korišćeno 200.Prema nacionalnoj strukturi stanovnici Velike su 712  Crnogoraca ili 99,3%,dva Srbina ili 0,28% i tri Jugoslovena ili 0,42%.U zasebnoj publikaciji ovog popisa nalazimo i podatke,da je u Velici popisano konja 91,goveda 509,ovaca 2730,svinja 717 i živine 823.

U Gornjoj Ržanici je popisano 370 stanovnika,od čega je bilo 347 Crnogoraca ili 93,78%,18 Albanaca ili 4,86%,dva Muslimana ili 0,54%,jedan Jugosloven ili 0,27% i dva stanovnika su iskoristila ustavno pravo da se ne izjasne 0,54%.Na ovom popisu nije bilo nacionalnih Srba u Gornjoj Ržanici.U selu Novšiće je takođe zabilježen pad u broju stanovnika,tako da ovaj prostor po ovom popisu naseljava samo 195 građana,koji su se nacionalno izjasnili kao Crnogorci 190 ili 97,44%,Makedonac jedan ili 0,51%,tri Srbina ili 1,54% i jedan Albanac ili 0,51%.[48]

Tabela 7:Nacionalna pripadnost stanovništva prema popisu 1981.godine

Popis 1991.godine će se obaviti u vrlo specifičnim okolnostima,kada je period nestabilnosti i raspada SFRJ,sa pojavom velikog broja izbjeglica i žestoke nacionalne mržnje,gdje je bilo i aktera porijeklom iz Gornjeg Polimlja,pa se to specifično stanje izuzetno odrazilo i na ovaj prostor i u jednom trenutku su nacionalisti ozbiljno narušili dugo građeni multietnički sklad i toleranciju.Prisjećamo se prijetnji o direktnom međunacionalnom sukobu na ovom prostoru.Jedni će biti naoružavani od strane JNA (dijeljene dva puta puške kod škole u Velici),a vjerovatno i ostali su se na razno-razne načine obezbjeđivali u slučaju eventualnih sukoba.U tom ambijentu se stvaralo i posebno psihološko stanje kod stanovništva na ovom terenu.Stanovništvo je bilo pod stalnom agenturom,birali vođe,kojih su se znatno kasnije odricali,mijenjajući dojučerašnju „miroljubivu politiku“ u onu koja stvara prijetnje svima i vraćanje na ne tako davnu krvavu prošlost.Takvo jedno stanje,produkovano izvana,sa pogodnim poklonicima te ideje koji su je disperzovali u ovo područje,nastaće velike podjele,posebno kada je u pitanju vjera i jezik.Vjeru,jezik i etnička pitanja odjednom razumiju i oni koji nijesu nikada mogli maknuti iz drugoga razreda osnovne škole.Ali,oni to znaju iako „nijesmo učili školu“ kako će reći.Od jednom se javlja čudna stvar,oni ne priznaju izjašnjavanje (defacto i de jure),već pominju predanja,ne obazirući se na činjenice (evo tih činjenica iz dokumenata koje su  date u ovom članku-prim.M.J.) koje su ostale zapisane o izjašnjavanju kako kažu„njihovih očeva,đedova,prađedova…“.

Krajem osamdesetih imamo i pojačane aktivnosti Srpske pravoslavne crkve,zatim i emisara koji „kao poznavaoci prilika“ pristižu u Veliku sa raznih strana da „objasne sva nejasna pitanja“.Neki će čak dovesti i Vojislava Šešelja,na polaganje kamena temeljca veličke crkve,a bili su komunisti (autor ovo teksta je prikupio podatke iz arhiva o članovima Saveza komunista sa ovog terena),no kasnije žestoki protivnici komunizma,što će iskazivati i verbalnom i pisanom obliku.No,i u takvim okolnostima je obavljen popis i ostala svjedočanstva i iskazanoj volji građana ovih sela.

Velika će na ovom popisu zabilježiti pad za 212 stanovnika u odnosu na prethodni popis.Sada po objavljenim dokumentima Saveznog zavoda za statistiku Velika broji 505 stanovnika,od čega još uvijek ogromnu većinu čine Crnogorci,njih 493 ili 97,62% ,Srba ima 6 ili 1,19%, dva Albanca ili 0,4% i četiri  u kategoriji ostali ili 0,8%.Očigledno,još uvijek se ne mijenja nacionalno izjašnjavanje Veličana,jer navedeni faktori koji će uticati na  promjenu nacionalnog izjašnjavanja još uvijek nijesu uspjeli da kontanimiraju ovdašnje stanovništvo.Slična situacija je zabilježena i u Gornjoj Ržanici gdje je popisano 291 stanovnik,od kojih  je 261 Crnogorac ili 89,69%,25 Albanaca ili 8,59% ,dva Muslimana ili 0,69% jedan Srbin 0,35%ili i u kategoriji ostali dva stanovnika ili 0,69%.

Broj stanovnika sela Novšića će se skoro prepoloviti u odnosu na popis 1981. godine.Bilježimo da ovo selo sada broji samo 118 stanovnika,ali isto tako da na popisu više nema Albanaca.Broj Crnogoraca je 113 ili 95,76% i Srba 5 ili 4,24%.[49]

Zabiljžimo još i podatak da je u Velici bilo 250 kuća i 159 domaćinstava,sa 15 poljoprivrednih gazdinstva.Evidentirano je i 64 konja,340 goveda,1810 ovaca,139 svinja i 657 komada živine.[50]

Tabela 8:Pregled popisanog stanovništva po nacionalnostima  1991.godine

Nakon svih ovih popisa će rezultati popisa u 2003 godine biti najkontraverzniji popis od nastanka ovih naselja.U slučajnim razgovorima sa nekim Veličanima,ovi će pokušati da ubijede autora ovo teksa da su izjašnjavanje nastavili u duhu nacionalnih osjećanja i izjašnjavanja njihovih roditelja,đedova i baba,itd.Dakle,navedeni podaci u ovom istraživanju ih potpuno demantuju da su to razlozi njihovih odluka o prelasku u drugu nacionalnu zajednicu ili kako istoričari znaju reći „izvršeno je posrbljavanje“ nacionalnih Crnogoraca.No,bez obzira na ovakvu nacionalnu „sliku“ u 2003 godini, svakodnevno čujemo od tvoraca ovakve politike da se vrši asimilacija Srba u Crnoj Gori,pa i na prostoru ovih sela.Jedan rođak-radnik,nastanjen u Murini,kao „dobar poznavalac vjere i nacije“  će autoru ovih redova u zadnjih 20-tak godina stalno iznositi  svoje vjersko i nacionalno osjećanje,govoreći:“Ja sem srpske vjere,pa sem Srbin,ali sem i Crnogorec“.No nastaviće da mi to pojasni novom nesuvislom konstatacijom „ali nijesem Srbijanec“.Ovoga ljeta svratih kod brata od tetke u Murini,kad eto on (rođak) ponovo „puče od nekuda“ ka s neba.Znajući da on ne razumije naučne stavove o vjeri naciji,ne iskazah želju da sa njime polemišem,ali on će „Ja sem bre prvo hrišćanin,pa pravoslavec (tog dana ne pomenu srpstvo),pa sem Srbin,ka moji što su bili“.Ja ga ipak upitah,znači nijesi Crnogorac.On će nato reći „Jesem,a no šta sem no Crnogorec.Nikome ga ne priznajem da je viši Crnogorec od mene“.Ne bih više,ali sam ipak reagovao,a reče li sada da si Srbin?Ne.To su moj sin R. i unuk B.,oni srbuju,a ne ja.Na te njegove konstatacije pokazah mu sliku crkve svetog Abata,njegovih i mojih predaka,gdje su odlazili u davna vremena neđeljom da se mole Bogu.Sa mojih istraživačkih putovanja po Albaniji  sačuvah sliku gdje se slikah ispred nje,poštujući svoje pretke koji su tamo vjekovima iskazivali poštovanje prema svojoj hrišćanskoj vjeri,sve do polovine XIX vijeka kada ih Vasojevići nasilno prevedoše u pravoslavlje[51] (Izvor:Pored sjećanja naših predaka,kao vjerodostojan  izvor može koristiti i knjiga Miloša Dragovića,Sjećanje na ratove,priredili dr Krsto Pižurica i Vuk Radović).

Prema popisu 2003.godine u Velici  je bilo 417 stanovnika,od čega je zabilježeno 103 Crnogorca ili 24,7%,312 Srba ili 74,82%,u rubrici ostali jedan stanovnik ili 0,24% i jedan građanin se nije nacionalno izjašnjavao ili 0,24%.

Broj žitelja sela Gornja Ržanica bio je 269,od čega Crnogoraca 15 ili 5,58%,Srba 243 ili 90,33%,Albanaca 10 ili 3,72% i jedan Musliman ili 0,37%.

Slična situacija promjene nacionalne strukture se dogodila u selu Novšiće,gdje je popisano 82 stanovnika,od čega je bilo Crnogoraca 6 ili 7,32%,Srba 75 ili 91,46% i jedno neizjašnjeno lice ili 1,22%.[52]

Tabela 9:Struktura popisanog stanovništva prema nacionalnostima 2003.godine

Upoređujući ove podatke iz 2003.godine sa onim ranijim popisima teško je pronaći argumente koji mogu na logičan način objasniti ovaj fenomenološki poremećaj u etničkom iskazivanju.Tako,npr. u 1991.godini  u Velici je živjelo samo 0,4% Srba,da bi taj procenat narastao u 2003.godini na 74,8%.S druge strane,Crnogoraca je 1991.godine bilo 98,8%,a deset godina kasnije tek 27,7%.Teško je razumjeti da se ljudska svijest može u tom smislu toliko promijeniti bez nekih“tektonskuh“ eksternih uticaja.

U Gornjoj Ržanici i Novšiću je evidentirana slična promjena.No,posmatrajući popise stanovništva u nekim drugim sredinama u Crnoj Gori,da se zaključiti da ovakvi „tektonski“ poremećaji nijesu skoro nigdje zabilježeni.Nažalost,Velika nestaje iz godine u godinu,te nije daleko vrijeme kada neće biti na popisu ni stotina građana,što će s aspketa njihove nacionalne svijesti biti apsolutno nebitno „čiji su“.

Za popisno stanovništvo prema maternjem jeziku imamo dostupne samo podatke na nivou  opštine Plav.Ovi podaci mogu dati samo jednu opštu sliku oprediljenosti stanovništva tri posmatrana sela o izboru maternjeg jezika.Na ovom popisu opština Plav je brojala 13805 stanovnika,od kojih se 3522 građanina izjasnilo da im je maternji jezik srpski,810 crnogorski,2693 albanski,192 bosanski,6500 bošnjački,dva hrvatski,jedan mađarski,četiri makedonski,ostalih ima 26 i 55 građana nije željelo da se izjasni po ovom pitanju.[53]

Popisani broj kuća u Velici je 232,od kojih je nastanjeno malo više od pola ili 128,dok je zabilježeno 12 napuštenih kuća,privremeno nastanjenih 45 (kuće u koje za kratko dolazi potomstvo),kuća za odmor i rekreaciju 46 i jedna kuća u koju se dolazi u  sezoni (vjerovatno se radi o vikendicama-prim.M.J.).Ovi podaci su alarmantni i zabrinjavajući,jer Velika polako nestaje.

U Gornjoj Ržanici je popisano 118 kuća,od kojih je nastanjenih 85,privremeno 7,za odmor i rekreaciju 22,kuća koje se koriste u „vrijeme sezone“ 3 i samo jedna napuštena kuća.

U Novšiću je od 59 kuća,stalno nastanjenih 31,privremeno 4,napušteno 4,a za odmor i rekreaciju je registrovano 19 kuća.[54]

Uočavamo,da je po ovom popisu poboljšan standard stanovanja u Velici,jer se bilježi da sve kuće koje se koriste za stanovanje imaju električnu energiju,103 vodovod,68 ih ima kupatila,a 61 samo toalet (nužnik).Kuća u klasi  stanova sa 5 i više soba  je 5,sa 4 sobe 21,trosobnih 54,dvosobnih 80,itd.

Takođe je vrijedno zabilježiti da je bilo 22 porodice bez đece,22 sa jednim đetetom,23 sa dvoje đece,17 sa troje đece,8 sa četvoro đece,sa petoro i više đece je evidentirano 6 porodica.Prema uzrastu,podaci su dati posebnom tabelom u kojoj je zabilježeno da je do četiri godine starosti bilo 27 đece,od  5-9 godina 31 dijete,od 10-14 ukupno 42 đece,itd[55].Populacija koja je na ovom popisu evidentirana kao đeca od 0-4 godine,će već 2020.godine završiti srednje obrazovanje ili je pri kraju tog obrazovnog ciklusa.Popis 2021.godine će u populacionom smislu dati jasne odgovore na dalje opstajanje sela Velika i njenoj daljoj perspektivi.

Prema popisu iz 2011.godine u Velici živi 308 stanovnika,od kojih se 65 izjasnilo kao nacionalni Crnogorci ili 21,1%,228 Srbi ili 74% i 14 građana se nije izjašnjavalo po osnovu nacionalne pripadnosti ili 4,55%.

U Gornjoj Ržanici je evidetirano 248 stanovnika,od kojih je 24 Crnogorca ili 9,68%,Srba 203 ili 81,85%,Albanaca 18 ili 7,26%,neizjašnjeno 3 ili 1,21%.

Interesantan podatak bilježimo u selu Novšiće gdje je broj nacionalnih Crnogoraca  povećan sa 6 u 2003.godini na 16 u 2011.godini ili za 166,6%.Prema podacima MONSTATA o popisu stanovništva za 2011.godinu u Novšiću je bilo nastanjeno 54 stanovnika,od kojih  je 16 Crnogoraca ili 29,63%,Srba 36 ili 66,7% i dva neizjašnjena građanina ili 3,7%.U ovom selu se više ne bilježi ranije prisustvo drugih etničkih zajednica.[56]

Tabela 10:Struktura stanovništva po nacionalnostima 2011.godine

Značajna stopa depopulacije stanovništva se bilježi i na ovom popisu.Uočljivo je da posebno sela Velika i Novšiće bilježe isti trend pada broja stanovnika kao i na prethodnom popisu,  sa ekstremnom depopulacijom stanovništva,gdje će Velika i Novšiće u perodu 2003-2011.godine izgubiti oko 30% svog stanovništva,dok će proces depopulacije biti nešto manje izražen u Gornjoj Ržanici,sa nešto ispod 10%.

Na ovom popisu je izvršen i popis stanova (kuća),gdje se konstatuje postojanje 257 kuća u Velici,od kojih je 107 nastanjenih,jedna obavljanje djelatnosti,7 praznih (ili povremeno nastanjenih),18 napuštenih i čak 106 za sezonsko korišćenje.U Ržanici bilježimo 135 kuća,nastanjenih 72,jedna za obavljanje djelatnosti,25 privremeno nastanjenih,14 napištenih,21 za sezonsko korišćenje i dva objekta bez podataka o korišćenju.Najmanje od ovih sela Novšiće po ovom popisu ima 57 kuća,gdje je 26 ili manje od polovine nastanjenih,jedan objekat za obavljanje djelatnosti,14 praznih ili povremeno nastanjenih,jedna kuća je napuštena i 15 se koriste za sezonski boravak.

Iz ovog pregleda se očigledno zapaža veliki broj napuštenih kuća,33 u ova tri sela.[57]

Na ovom popisu je po drugi put popisano stanovništvo po maternjem jeziku,gdje po popisu iz 2011.godine bilježimo da se u Velici za crnogorski jezik (kao maternji) izjasnilo 19 građana,za srpski jezik 272 i nije se po ovom pitanju izjasnilo 17 stanovnika.U selu Gornja Ržanica se 235 stanovnika opredijelilo da odabere srpski jezik kao maternji,dok za crnogorski jezik je popisano 10 stanovnika.U knjizi obrađenog popisa nedostaju podaci o izjašnjavanju za još tri građanina ovog sela.Primjećujemo da je na popisu ovog sela evidentirano 18 etničkih Albanaca,ali nedostaju u popisu maternjeg albanskog jezika.Novšiće,selo na obali Lima,sa veoma plodnom zemljom je nažalost skoro ostalo bez stanovništva.Od ukupno 54 stanovnika njih 9 je odabralo crnogorski kao maternji jezik,dok 45 građana se oprdijelilo za srpski jezik.[58]

Na kraju,dajemo i evidenciju broja domaćinstava,prema kojoj Velika ima 115 domaćinstava,Gornja Ržanica 73 i Novšiće 28.[59]Iz podataka o broju stanovnika i broju domaćinstava konstatujemo da je prosječno domaćinstvo u Velici brojalo 2,68 članova,u Ržanici 3,40 i Novšiću 1,93 članova.

Pomenimo i to,da je nakon 2006 godine počela da se upotrebljava i sintagma Srbin-Crnogorac ili Crnogorac-Srbin koji će plasirati političari „prosrpskih“ stranaka u Crnoj Gori,a koje su njihove pristalice počele naglo prihvatati u svakodnevnom razgovoru,a posebno kada se nametnu nacionalno-političke teme.Toj novoj „naciji“ država je izašla u susret da se upravo mogu popisivati kao „Srbin-Crnogorac“ ili „Crnogorac-Srbin“ što je uvrstila u popisni list,dozvoljavajući izjašnjenje i o takvoj kombinaciji crnogorsko-srpskog i srpsko crnogorskog jezika.Rezultati popisa 2011.godine su najbolji odgovor tim tvorcima „nove bietničnosti “,jer se pokazalo da je popis donio čistu polarizaciju,opredeljujući  se isključivo za crnogorski nacionalni identitet,ili srpski nacionalni identitet.Rubrike za takve dvije novostvorene dvoetničke nacionalne tvorevine su ostale prazne,iako i poslije punih devet godina su te sintagme aktuelne.

Opšta zapažanja

U ovom istraživanju o popisivanju stanovništva tri sela-Velika,Gornja Ržanica i Novšiće su  posmatrana kao jedna geografska cjelina,obzirom da su sve do 1953.godine pripadala Veličkoj    opštini.Prvi popis 1921.godine je obavljen samo po jeziku i vjeroispovijesti,a nacionalna pripadnost je izvedena na osnovu provedenih izjašnjavanja o jeziku i vjeropispovijesti. Popis izvršen 1931.godine je pored izjašnjavanja po vjeroispovijesti imao i sugestiju u upustvu,kojim se stanovništvo slovenskog porijekla moralo izjasniti kao Jugosloveni.Ti popisi su istina imali značaja,jer je utvrđen broj stanovnika u opštini Velika po vjerskoj pripadnosti i jeziku kojim govore.Nacionalna pripadnost je očigledno bila politička odluka tadašnjih vlasti,koje su i pored svih dogovora,uskratile javnost da objave rezultate popisa 1931.godine po nacionalnoj pripadnosti.Taj dio rezultata nikada zvanučno nije objavljen,niti saopšten.

Kako bi se kvalitetnije sagledao sav period poslijeratnog popisivanja (1948-2011),dajem u ovom radu i tabelarni pregled o nacionalnom izjašnjavanju,sa parametrima rasta,odnosno pada stanovništva za sva tri posmatrana sela.Prema datim tabelama je broj stanovnika 1948.godine  manji za 50 od broja popisanih u 1931.godine,što se može najdirektnije dovesti u vezu sa ratnim zbivanjima u Drugome svjetskome ratu,kada je u Velici stradalo oko 500 građana ovog sela u velikom zločinu 28.jula 1944.godine.Istina,neznatno je na  promjene 1948.godine u odnosu na 1931.godinu imala i migracija stanovništva ovih sela prema Metohiji poslije 1925.godine.Poslijeratni period,u Velici,izuzev izuzetno malog rasta broja stanovnika zabilježenog 1953.godine u odnosu na 1948.godinu (uvećanje za 16 stanovnika) za 1,18%,Velika dalje bilježi stalnu depopulaciju stanovništva.Najveću depopulaciju u Velici bilježimo  od 1961 do 1981 godine,kada je broj stanovnika smanjen za 532 stanovnika u apsolutnom iznosu ili u relativnom iznosu za 42,59%.Posmatrane promjene stanovništva Velike 1981.g. u odnosu na 1953.godinu  bilježe smanjenje stanovnika u apsolutnom iznosu za 651  ili u relativnom iznosu broj stanovnika je smanjen za  52,41%.Istraživanje pokazuje drastičan pad broja stanovnika Velike,upoređivanjem popisa 1948.godine i zadnjeg popisa 2011.godine,kada je popisano 308 stanovnika u Velici.U apsolutnm iznosu,broj stanovnika u tom periodu je smanjen za 1044 stanovnika ili drugačije rečeno 2011.godine zabilježeni broj stanovnika iznosi samo 22,78% od broja stanovnika popisanih 1948.godine,što znači da je broj stanovnika u relativnom iznosu smanjen za 77,22%.Ovaj podatak i jasna dinamika depopulacije sela Velika ukazuje nam da će ovo selo veoma brzo zabilježiti  broj stanovnika ispod stotine.

U selu Gornja Ržanica bilježimo da je u godinama nakon Drugoga svjetskoga rata,sve  do 1961.godine zabilježen rast broja stanovnika.Na popisu od 1948.godine je evidentirano 398 stanovnika,1953.godine 550 i 1961.godine 624 stanovnika.Broj stanovnika 1961.godine u odnosu na 1948.godinu je povećan za 226 u apsolutnom iznosu ili 56,78% u relativnom iznosu,što govori o trendu rasta broja stanovnika u tom periodu.Međutim,na narednim popisima Gornja Ržanica bilježi značajnu depopulaciju stanovništva.Popisom od 2011.godine je bilo 248 stanovnika,te je taj broj u odnosu na 1961.godinu u apsolutnom iznosu smanjen za 376 stanovnika ili 60,25% u relativnom iznosu,tj. broj stanovnika 2011.godine iznosi svega 39,75% od broja popisanih stanovnika 1961.godine.

Selo Novšiće 1948.godine bilježi 280 stanovnika,a već 1953.godine 308 stanovnika,što je u apsolutnom iznosu rast za 28 stanovnika.Na narednim popisima će ovo selo stalno bilježiti pad broja stanovnika.Najveća depopulacija se bilježi nakon 1971.godine,gdje će ovo selo dočekati popis 2011.godine sa 54 stanovnika.Ako uzmemo popis od 1953.godine,kada je u ovom selu popisano 308 stanovnika i na popisu 2011.godine 54 stanovnika,bilježimo pad za 254 stanovnika u apsolutnom iznosu ili 82,47 % u relativnom iznosu.Trenutni broj stanovnika (po popisu 2011. godine) čini samo 17,53% od broja popisanog stanovništva 1953.godine.Ovo selo očigledno biološki nestaje,ukoliko se ne dogode neka nova naseljavanja.

Posmatrajući sva ti sela kao jednu cjelinu u statističkom smislu (jer su nekada  pripadala opštini Velika) uočavamo da je 1948.godine ovaj geografsko-statistički reon imao 2030 stanovnika,dok je popis 2011. godine dočekao sa samo 610 stanovnika.Smanjenje broja stanovnika od 1948. godine,do 2011.godine u apsolutnom iznosu je za 1420 ili u relativnom iznosu 69,95%.Drugim riječima,broj stanovnika u 2011.godini za ovaj geografski prostor iznosi 30,05% od broja stanovnika zabilježenih 1948.godine.U tabeli br.13 su dati indexi promjena broja stanovnika za posmatrani statistički reon.

Popis stanovništva po nacionalnoj pripadnosti će se prvi put obaviti 1948.godine.U vrijeme velikih nacionalnih tenzija,na području SFRJ početkom devedesetih godina prošlog vijeka će biti izuzetno izražen crkveno-politički pritisak koji će uticati na promjene nacionalne strukture stanovništva.Uz ovu vrstu pritiska,dodatno će biti uključeni razno-razni nacionalistički krugovi potpomognuti naučnim institucijama i „nezavisnim“ intelekualcima,raznim medijima koji će značajno uticati na promjenu etničke mape na mnogim prostorima Jugoslavije.Naravno,i Veliku sa susjednim selima treba posmatrati u tom kontekstu.U tabelama br.3 i 4.,kao i tabeli broj 11,dati su pregledno podaci koji prate promjenu etničke slike na geografskom prostoru posmatranih sela (Velika,Gornja Ržanica i Novšiće) u periodu od 1948-2011.godine.Inače,kompletan gornjepolimski prostor je na sličan način doživio tektonske  promjene u etničkom izjašnjavanju,kao navedena sela,sa sličnim numeričkim pokazateljima.Iako su i prostori stare Crne Gore bili suočeni sa istim problemom,gdje su nacionalne stranke,pojedinci,ali i crkva vršili pritisak ili „sugerisali“ kako se nacionalno treba izjasniti,ipak se ne može reći da je to imalo značajnih posljedica na izjašnjavanje tog stanovništva.Na taj način je popisivanje stanovništva očigledno sve više postajalo crkveno-političko pitanje,a ne građansko pravo,garantovano ustavom.I pored tvrdnji građana u Gornjem Polimlju,da je njihovo novije izjašnjavanje u “skladu sa izjašnjavanjima njihovih predaka”,dati statistički podaci ih u potpunosti demantuju.Naime,statistika koja je neumoljiva,ostavlja nam istorijska svjedočenja,da se njihovi“očevi,đedovi,…“ ipak nijesu tako izjašnjavali.Zapravo,dogodilo se suprotno.U dva popisa u XXI vijeku su potomci napuštali etničko iskazivanje svojih predaka i pošli sasvim drugim “nacionalnim putevima”.

Tako,npr 1948.godine u opštini Velika je brojala 2030 stanovnika,od čega je bilo nacionalnih Crnogoraca 1928 ili 94,28%,zatim najbrojnija etnička zajednica su Albanci,njih.60 ili 2,96%,nakon njih Srbi 37 ili 1,82%.Na popisu 1953 godine  na prostoru opštine Murina,kojima će pripasti i sela Velika,Gornja Ržanica i Novšiće od popisanih 5003 stanovnika,Crnogoraca je 4719 ili 94,32%,nakon njih slijede Albancisa 5% ili 250 nacionalnih Albanaca,zatim Srbi sa 0,2% ili 10 popisanih Srba (Murina,Pepiće,Mašnica,Luge,Gračanica,Ulotina,Gornja Ržanica,Novšiće  i Velika) ili 1,43 Srba po popisanom selu.

Neće se promijeniti etnička slika ovih naselja ni na popisu 1961.godine.Podaci popisa nam govore,da je u selu Velika od 1249 popisanih stanovnika bilo 1234 Crnogorca ili 98,8%,Albanaca 10 ili 0,8 i 5 Srba ili 0,4%.Slično stanje bilježimo i u Ržanici,gdje je broj Crnogoraca 88,6%,zatim su najbrojniji Albanci sa 4,35%,pa Srbi sa 0,2%.Na ovom popisu u Novšiću pored 95,39% nacionalnih Crnogoraca,bilježimo i 4,35% Albanaca,0,36% Muslimana i 0% Srba.

U popisu iz 1971.godine u Velici beznačajno je smanjen broj Crnogoraca (sada ih je 95,94%),ali se povećao broj Srba na 1,51%,a bilježimo i 16 Jugoslovena ili 1,89%.U selu Gornja Ržanica je značajno opao broj etničkih Albanaca na 31 ili 6,09% (na prethodnom popisu 70 ili 11,2%),ali je povećan broj Srba,kojih je sada 28 ili 5,5%.Procenat etničkih Crnogoraca je ostao gotovo isti,tj.sada ih registrujemo u procentu 86,64%.Selo Novšiće bilježi pad broja Albanaca sa 12 na samo jednog stanovnika albanske nacionalnosti ili 0,38% na nivou sela (prethodni popis 4,35%),Crnogorci su u ovom selu zabilježeni u procentu od 92,1%,ali se sada pojavljuju 6 Srba ili 2,26% (na prethodnom popisu je bilo 0% Srba).

I na popisu 1981.godine se pojavljuju blage oscilacije,te je u selu Velika nešto  porastao broj etničkih Crnogoraca,sada ih je 99,3%,ali se značajno smanjio broj Srba,koji su registrovani samo sa 0,28% (prethodni popis 1,51% ili je broj Srba smanjen osam puta),bilježimo tri Jugoslovena ili 0,42%.Intersantano je izjašnjavanje stanovništva Gornje Ržanice na ovom popisu,gdje je broj popisaih Srba 0% (na prethodnom popisu 28 Srba ili 5,5%),Crnogoraca 93,78%,Albanaca 4,86%,itd.U selu Novšiću se smanjio bro Srba na 1,54% (prethodni popis 2,26%) i Albanaca 0,51% (samo jedan Albanac,na prethodnom popisu 12).

Popis od 1991.godine uglavnom nastavlja trend nacionalnog izjašnjavanja kakav je bio nakon Drugoga svjetskoga rata.U Velici bilježimo 97,62% Crnogoraca,1,19% Srba,0,4% Albanaca (vjerovatno su popisivani tadašnji emigranti).U Gornjoj Ržanici se nešto povećao broj etničkih Crnogoraca,na 89,69%,pojavljuje se jedan popisani Srbin  ili 0,35%,25 Albanaca ili 8,595 i dva Muslimana ili 0,69%.Zapažamo da je broj Crnogoraca u Novšiću opao za približno dva procenta,tako da ih je sada popisano u procentu  sa učešćem od 95,76%,ali se broj Srba povećao sa tri na pet,te sada čine 4,24%.Ne bilježimo prisustvo drugih etničkih zajednica,čak ni nekada najmasovnije zajednice nacionalnih Albanaca.

     Popis iz 2003.godine će biti zabilježen kao istorijski kuriozitet,gdje će stanovništvo ovog područja očigledno (to govore navedeni podaci),“napuštajući“ nacionalne stavove svojih predaka,promijeniti svoju nacionalnu pripadnost.Podaci,koji su pedantno odslikali našu nacionalnu prošlost (kroz sačuvanu statistiku),ruše nam otrcanu tezu da  „sam se izjašnjavao ka moj otac,đed,itd…“.Statistika koju navodim se ne može ničim promijeniti,ona je autentična i istinski svjedok odluka naših predaka (Sokrat:“Neznanje je korijen i stablo zla“).Ovdje bih ipak rekao drugačije:“Crnogorci su se i turčili iz inata“ ili što bi rekao grčki filozoz Aristotel:“ Mi smo ono što neprestano činimo“.

Dakle,popis iz 2003 godine u statistički posmatranom prostoru nam ostavlja sljedeće podatke za Veliku:24,7% popisanih Crnogoraca (prethodni popis 97,62%),Srba 74,82% (prethoni 1,19%).Očigledno su nacionalni Crnogorci samovoljno ili na drugi način „konvertovani“ u Srbe,a sve u duhu odluka „svojih očeva,đedova,itd..“(Svaki komentar suvišan).U Gornjoj Ržanici će „još čvršće nastaviti da slijede tradiciju svojih predaka“.Tako u ovom selu bilježimo samo 5,85% Crnogoraca (prethodni popis 89,68%) i 90,33% Srba (prethodni popis 0,35%).Novšiće u „bratskom zagrljaju“sa komšijama bilježi samo 7,32% Crnogoraca (deset godina prije 95,76%) i Srba 91,46% (1991.godine je bilo 4,24%).Da li je ovo izjašnjavanje  konstanta  u duhu odluka  naših predaka?

No,i popis 2011.godine će nam biti u duhu Aristotelove poruke i mudrosti.Tek,koliko bi nam bili srećni preci što ih na „dostojanstven način slijedimo“?Broj nacionalnih Crnogoraca u Velici je sada nešto manji i iznosi 21,1% (u odnosu na prethodni popis smanjenje za 3,6%),broj Srba 74% (u odnosu na 2003.godinu manje za 0,82%),ali se 4,87% građana nije željelo izjasniti po ovom pitanju.Intersantno je da se u Gornjoj Ržanici bilježi 9,68%  Crnogoraca,nešto više u odnosu na prethodni popis,Srba 81,85% (ili  oko 8% manje nego u 2003.godini) i 7,26% Albanaca.U selu Novšiću je porastao broj Crnogoraca,sada ih registrujemo sa prisutnošću od 29,63% (prethodni popis 7,32%).Teško je naći racionalan razlog za ovkva nacionalna izjašnjavanja,a ne tragati za eksternim uticajima koji su doveli do ovako velikih poremećaja u nacionalnom izjašnjavanju.

U ovoj analizi želim skrenuti pažnju u na popise ove geografske cjeline,kao jednog (zajedničkog) statističkog subjekta,obzirom da su sva tri sela dugo bila cjelina opštine Velika.

Procenat Crnogoraca u opštini Velika je 1948.godine je 94,28%,Srba 1,82%,Bilježimo i 2,96% Albanaca (koji će 2011.biti evidentiri samo u Gornjoj Ržanicici,prisustvom  od 7,26%).Sledeći popis 1953.godine,nedostaju podaci o nacionalnoj strukturi za posmatrana sela,ali su navedeni za opštinu Murina kojoj su pripadali Velika,Novšiće i Gornja Ržanica i ostala navedena sela.U svakom slučaju,na prostoru ove opštine se bilježi 94,32% Crnogoraca i 0,2% Srba.

Popis ova tri sela iz 1961.godine,na ovom prostoru registruje 2149 stanovnika,od čega se 95,39% izjasnilo kao nacionalni Crnogorci,4,28% Albanci i samo 0,28% Srbi.Beznačajne promjene će se dogoditi na popisu ova tri sela kao cjeline u 1971.godini.Ukupan broj stanovnika je 1834,od kojih je 95,39% Crnogoraca,2,73% Srba,dalje 1,74% Albanaca,bilježimo i 1,1% Jugoslovena.Uočavamo povećanje broja Srba sa 0,2% u 1953.godini na 1,74% u ovom popisu.

Najveći broj Crnogoraca je zabilježen u popisu od 1981.godine,od ukupno 1282 stanovnika posmatranog područja,njih 1249 ili 97,43% su etnički Crnogorci,dok je broj Srba  tek 0,39% (ostatak su Albanci,Jugosloveni,Muslimani,Makedonci i ostali,njih 28,od kojih je 21 Albanac).

Popis 1991.godine je karakterističan po velikoj depopulaciji stanovništva.U sva tri sela je popisano svega 914 stanovnika,ili broj stanovnika u odnosu na 1961.godinu je  smanjen za 1235 u apsolutnom iznosu.Crnogorci su bili ubjedljivo najbrojnija nacionalna zajednica sa 94,86%,zatim Albanci  2,59%,slijede Srbi sa zastupljenošću od 1,31%,itd.

Prvi popis u XXI vijeku 2003.godine će od 768 stanovnika ovog područja registrovati 16,15% Crnogoraca,Srba 82,03%,Albanaca 1,30%,itd.Nevelike promjene bilježimo i 2011 godine na popisanih 610 stanovnika ovi sela.Crnogoraca 17,21%,Srba 76,58%,Albanaca 2,95%,neizjašnjenih građana 2,95% i ostali 0,33%.

Tabela 11:Pregled kretanja broja stanovnika po nacionalnostima u periodu 1961-2011. (Napomena:Pregled za prva dva poslijeratna popisa su dati tabelama br.3 i br.4.)

Iako je popisom 2011.godine bila ponuda o nacionalnom izjašnjavanju Crnogorac-Srbin i Srbin-Crnogorac,popis je najbolje demantovao  sve one koji su govorili „ali ja sem i Crnogorec,ali sem i Srbin“ jer ne bilježimo statistički tu političko-crkvenu tvorevinu nove nacionalne samosvijesti u ovim selima.Takođe je interesantno zabilježiti da su tvorci i podržavaoci političko-crkvenih krugova izbjegli da se izjasne i kao Jugosloveni,obzirom da su nakon devedesetih svoj politički kurs pravdali Jugoslovenstvom.Inače,nacionalno izjašnjene Jugosloven na ovom području prvi put  bilježimo samo u selu Velika 1971.godine,njih 20 ili na posmatranom području svega 1,1%.Jugosloveni će se pojaviti i na popisu 1981.godine,tri u Velici (neki od ranije su se pokajali) i jedan u Ržanici ili na nivou ove statističke cjeline 0,31%.Već 1991.godine i dalje na popisima ne bilježimo Jugoslovene,iako se očekivalo „da će borci za Jugoslaviju“ ostaviti i statistički podatak o iskrenosti vlastite deklarativne pripadnosti toj nacionalnosti.

Prema uporednim podacima o broju domaćinstava za period 1948-1991.godine[60],imamo statističke pokazatelje kako se mijenjao i ovaj značajni parametar na prostoru sela Velika,koja za navedena godine bilježi sljedeće promjene broja domaćinstava.1948.godine je popisano 285 domaćinstava,1953.godine 277 domaćinstva,na narednom popisu 1961.god. je zabilježeno 234 domaćinstva,a 1971.godine 216,te 1981.godine 194 i konačno 1991.godine 159 domaćinstava.Za posmatrani period je broj domaćinstava smanjen u apsolutnom iznosu za 126 ili u relativnom iznosu za 44,21%.U isto periodu se bilježi smanjenje broja stanovnika za 848 u apsolutnom iznosu ili 62,72% u relativnom iznosu.

U Gornjoj Ržanici je 1948 godine zabilježeno 76 domaćinstava,1953.godine 108 domaćinstava,dok je na popisu 1961.godine zabilježen značajan rast u odnosu na prvi poslijeratni popis,te je broj domaćinstava porastao na 120.Na narednom popisu 1971.godine će taj broj pasti na 102 domaćinstva.Trend pada broja stanovnika u ovom selu će pratiti dalji pad broja domaćinstava.Tako,bilježimo da na popisu od 1981.godine je 90 domaćinstava i na popisu 1991.godina 86 domaćinstava.U Gornjoj Ržanici,ipak primjećujemo rast broja domaćinstava u 1991.godini u odnosu na 1948.godinu u apsolutnom iznosu za 10 domaćinstava,ali istovremeno i značajan pad za 116 stanovnika.

U selu Novšiće je 1948.godine popisano 57 domaćinstava,a na narednom popisu 63 domaćinstva.Već sljedeći popis 1961.godine bilježi pad broja domaćinstava,te je sada njihov broj 52,ali već na popisu 1971 godine registrujemo  ponovo 57 domaćinstva.Na popisu iz 1981.godine   je popisano 54 domaćinstva i na narednom 1991.godine svega 42 domaćinstva.Smanjenje broja domaćinstava 1991.godine u odnosu na 1948 godinu je za 15  u apsolutnom iznosu ili 28,85%.U istom periodu je broj stanovnika manji za 163 u apsolutnom iznosu ili 58,81%.Ovu činjenicu objašnjavamo smanjenjem broja članova po domaćinstvu ili povećanjem broja staračkih domaćinstava,što će potvrditi naredni popisi.U narednoj tabeli je prikazana promjena broja stanovnika posmatranih sela:Velika,Gornja Ržanica i Novšiće.

Tabela 12:Podaci o kretanju broja stanovnika (1948-2011.godine)
Tabela 13:
Indexi promjena u stanovništvu (1948-2011.godine).

Napomena:U zadnjoj koloni je dat index promjene u Velici  koji iznosi 22,78%.Taj podatak nam ukazuje da je broj stanovnika u Velici na popisu 2011.g. čini tek 22,78% od broja stanovnika 1948.godine.

Kako su se nacionalno izjašnjavali u najbližem okruženju Velike

Interesantno je podsjetiti i na podatke o nacionalnoj strukturi stanovništva u susjedstvu opštine (kasnije sela) Velika.

Na popisu 1948.godine naselja Brezojevice,Murina,Mašnica,Pepiće,Gračanica,..su u sastavu Andrijevičkoga sreza.Prva četiri sela su bila u sastavni opštine Plav,te ću predočiti nacionalnu strukturu za tu opštinu,što će manje-više,kada su u pitanju nacionalni Srbi biti identično sa podacima o broju stanovnika te nacionalne zajednice i za navedena sela te opštine.Opština Plav je brojala 6461 stanovnika,od kojih je 6127 nacionalnih Crnogoraca i samo jedan Srbin (nebitno,gdje je popisan) ili 0,015%. Slično stanje bilježimo i na  popisu od 1961.godine.U Brezojevicama je popisano 1039 stanovnika,od kojih je svega tri nacionalna Srbina ili 0,29%,Crnogoraca 1023 ili 98,46%,Murina  od 784 stanovnika broji 704 Crnogorca ili 89,80%,Srba 6 ili 0,77%,Albanaca 63 ili 8,04%,itd.Na istom popisu u Gračanici od ukupno 787 stanovnika,bilježimo 784 Crnogorca ili 99,62%,Srba 3 ili 0,38%.Nepromijenjeno stanje je zabilježeno i na popisu 1971 godine,gdje je broj popisanih Srba u Brezojevicama tri ili 0,55%,dok je broj Crnogoraca 943 ili 86,91%,Muslimana 83 ili 7,65%, itd.U Brezojevicama je na ovom popisu registrovano 1085 stanovnika.Selo Mašnica će 1971.godine brojati ukupno 400 stanovnika,od kojih je 368 nacionalnih Crnogoraca ili 92%,dok je broj Srba 29 ili 7,25%,ostalih svega tri stanovnika.Na Murini,koja je brojala 724 stanovnika,etničkih Crnogoraca je bilo 602 ili 83,15%,Srba 44 ili 6,08%,Albanaca i Muslimana 72 ili 9,94%,itd.“Srpska“  Gračanica će na ovom popisu zabilježiti jednog Srbina na 736 popisanih građana ,tj.svega 0,14%,726 Crnogoraca ili 98,64%,šest Roma ili 0,82%,itd.Statistički podaci popisa za 1981.godinu nam daju sledeće podatke:Murina 609 stanovnika,od čega Crnogoraca 554 ili 90,97%,Srba 7 ili 1,15%,Muslimana i Albanaca 35 ili 5,83%,itd.Zatim,Mašnica sa 408 stanovnika bilježi 384 Crnogorca ili 94,18%,Srba  10 ili 2,45%,itd.U Gračanici, od 558 stanovnika je popisano 553 nacionalna Crnogorca ili 99,1%,jedan Srbin ili 0,18%,dok Brezojevice broje 881 Crnogorca ili 87,4%,četiri Srbina ili 0,4%,od 1008 popisanih Brezojevičana.

Komparacijom ovih podataka sa podacima za Veliku,Gornju Ržanicu i Novšiće,možemo izvjesno izvesti zaključak da se na svakom popisu od 1948-1991.pravoslavno stanovništvo u posmatranim selima  izjašnjavalo u procentu od   85%-99% kao Crnogorci,dok je broj Srba u procentima uglavnom bio ispod dva prosenta (izuzev u dva slučaja kada je bio neznatno više).

Dva izvršena popisa početkom XXI vijeka će tektonski promijeniti izjašnjavanje istih građana na ovom području (!?).Tako,npr.na popisu 2003.godine u Brezojevicama bilježimo 679 Srba ili 71,7% (od ukupno popisanih 947 stanovnika),Crnogoraca 141 ili 14,9%;Mašnica od popisanih 299 građana ima izjašnjenih Crnogoraca 80 ili 26,76%,Srba 212 ili 70,9%;Murina od 545 stanovnika bilježi 130 Crnogoraca ili 23,85%,Srba 386 ili 70,83%,itd.Gračanica 59 Crnogoraca  ili 19,22% i 230 Srba ili 74,92%, od popisanih 307 građana.

Na popisu 2011.godine će doći do određenog povećanja broja nacionalnih Crnogoraca i smanjenja broja Srba.Tako,naprimjer u Gračanici će se broj Crnogoraca povećati za 33 u odnosu na popis 2003.godinu,tj.evidentirano ih je 92 ili 33,82%,broj Srba je 176 ili 64,7% (u apsolutnom iznosu broj Srba je bio  manji za 54).Slično stanje promjena bilježimo i u Murini,gdje broj Crnogoraca povećan za 15,odnosno na ovom popisu ih je 145 ili 31,39%,dok je broj Srba smanjen za 93,tj. sada ih je popisanih 293 ili 63,42%.Povećanje broja Crnogoraca imamo i u Brezojevicama,tj.na popisu 2003 broj ove nacionalne zajednice je bio 141,dok je sada evidentirano 177 (povećanje u apsolutnom iznosu od 36),dok je broj Srba na ovom popisu u istom selu 596 ili 64,16% (smanjenje u apsolutnom iznosu za 83,u odnosu na prethodni popis).U selu Mašnica je na ovom popisu došlo do smanjenja broja Crnogoraca za 29,te ih sada bilježimo u prisustvu stanovništva sa brojem 51 ili 19,47%,ali je došlo i do smanjenja broja Srba za 12,te je ta etnička zajednica u Mašnici prisutna sa 200 popisanih građana ili 76,36%.

Nacionalno izjašnjavanje Ceklinjana u posmatranom periodu (1948.-2011.god.)

Značajan dio stanovnika Velike su doseljenici sa Gornjeg Ceklina kod Rijeke Crnojevića.Naime,od Gornjaka Ceklinjana su u Velici bratstva Paunovići,SteševićiTomovići (i njhov ogranak Stamatovići),Vučetići,a po nekim hroničarima  bliskost sa ovima imaju i velički  Radevići.Prema pisanim tragovima svi vode porijeklo od Đuraškovića sa Gornjeg Ceklina.Kako je naglašeno u ovom tekstu,Gornji Ceklin su naseljavali i bliski srodnici Đuraškovića,što znači da je velička „Crnogorija“ u direktnom srodničkom odnosu sa svim Gornjacima.Tragajući kako su tekle migracije navedenih  Ceklinjana u zadnjih 200 godina,došao sam do podataka da  ih  danas,mimo gradskih naselja (Podgorica,Cetinje,Budva,itd.) najviše ima u selima u blizini mjesnog centra Rijeke Crnojevića (sela:Prevlaka,Gornji Ceklin,mjesni centar Rijeka Crnojevića,Dodoši,Oćevići,Dujeva,Rvaši,Pejovići,Meterizi i u znatno malom broju još u nekoliko susjednih sela).Važno je napomenuti,da i velički Boškovići drže da su porijeklom od Rijeke Crnojevića,od tamošnjih Kaluđerovića.

Interesantno je naglasiti,da te prostore nijesu u zadnjih 200-300 godina naseljavali stanovnici iz drugih  daljih sredina,već se migracije mogu smatrati lokalnim,obzirom da su navedena sela u jednom užem geografskom prostoru.

Proučavajući popise stanovništva u navedenim selima oko Rijeke Crnojevića,dolazimo do direktnih saznanja da je izjašnjavanje predaka veličke „Crnogorije“ na svim popisima ostalo u duhu njihovih istorijskih shvatanja i čuvanja,ne samo jezika,tradicije i kulture,već i dugo njegovanih  i s ponosom čuvanih nacionalnih osjćanja i oprdjeljenja.S toga ću prenijeti nekoliko interesantnih statističkih podataka o nacionalnom izjašnjavanju predaka veličkih Ceklinjana i drugih bratstava, i danas nastanjenih u dijelu Riječke nahije.

Na popisu od 31.marta 1948.godine je Riječka nahija bila podijeljena na tri popisne cjeline:Rvaši,Dodoši i Rijeka Crnojevića(u njenom sastavu je tada bio Ceklin).U svakoj od ovih cjelina su živjeli Ckelinjani (Donjaci i Gornjaci).Područje Rvaši je na ovom popisu imalo 1503 stanovnika,od kojih je 1500 Crnogoraca,jedan Makedonac,jedan Slovenac,i u kategoriji ostali jedan stanovnik.Etnički Srbi nijesu evidentirani.U području popisne cjeline Dodoši (koje je kao i Rvaši obuhvatalo više sela),popisano je 1561 stanovnika,sve etničkih Crnogoraca.Mjesni centar Rijeka Crnojevića,koja je na popisu obuhvatila nekoliko sela,je brojala 1865 stanovnika,od koji Crnogoraca 1804 ili 96,73%,Srba 7 ili 0,38,Cigana 41 ili 2,2%,itd.

Pet godina kasnije,na popisu 1953.godine,Riječka nahija je popisana kao jedna cjelina,sa svim selima koja su ulazila u njen sastav (dakle i sela gdje su nastanjeni preci veličkih Ceklinjana).Riječka nahija na popisu ima 6276 stanovnika,od kojih je 6236 Crnogoraca ili 99,36%,Srba 21 ili 0,33%,itd.

Na popisu od 1961.godine,prema istraživanju ovog autora Ceklinjani žive u sedam sela Riječke nahije.Najprije,u Rijeci Crnojevića,mjesnom centru je popisano 804 stanovnika,od kojih je 775 etničkih Crnogoraca ili 96,4%,Albanaca 11 ili 1,37%,Srba 7 ili 0,87%,zatim Hrvata 5,itd.U naselju Drušići od 381 stanovnika,njih 370 su Crnogorske nacionalnosti ili 97,11%,Hrvata 9 ili 2,36%,itd.Nema evidentiranih Srba na popisu.U selu Dodoši svih 407 stanovnika su etnički Crnogorci,dok u Gornjem Ceklinu od 156 popisanih stanovnika je 155 Crnogoraca ili 99,36% i jedan Slovenac.Nema evidentiranih Srba kao etničke zajednice.Dalje,selo Prevlaka od 170 stanovnika su svi Crnogorske nacionalnosti (Prevlaka je selo u kojem su Ražnatovići).Selo Oćevići broji 30 stanovnika,od kojih je 29 Crnogoraca ili 96,7% i jedan Srbin.Slično bilježimo u selu Rvaši,gdje se od 365 popisanih građana,kao nacionalni Crnogorci izjasnilo njih 364 ili 99,73% i jedan stanovnik pripada srpskoj etničkoj zajednici.Evidetiramo,da se u selu Dujeva svih 78 stanovnika izjasnilo kao nacionalni Crnogorci.U selu Meterizi je veoma malo stanovnika koji su bili predmet ovog istraživanja,ali da navedem da je od 198 stanovnika,evidentirano 196 etničkih Crnogoraca  i dva Srbina.

Popis 1971.godine je prema statističkim pokazateljima nema značajnih promjena u nacionalnom sastavu stanovništva na ovom području.Rijeka Crnojevića 546 Crnogoraca i 5 etničkih Srba,koliko ima i Hrvata,dok je evidentirano 11 Albanaca.U selu Oćevići su svi stanovnici nacionalni Crnogorci,kao i u Dodošima,Drušićima i Rvašima.U ovim selima nema etničkih Srba.Gornji Ceklin je u popisu evidentirao 139 stanovnika,od kojih su se 133 (ili 95,7%) izjasnili kao Crnogorci,Srbi 5 ili 3,6% i jedan Slovenac.Selo Prevlaka bilježi Crnogoraca 101 ili 99,02% i jednog Srbina ili 0,08%.U Rijeci Crnojevića je popisano 580 stanovnika,od kojih je 546 Crnogoraca,11 Albanaca,po pet Srba,Hrvata i Jugoslovena,itd.

Na popisu  1981 godine u selima Drušići,Dujeva,Gornji Ceklin,Prevlaka i Rvaši,nema etničkih Srba.Evidetirano je prisustvo isključivo nacionalnih Crnogorca,izuzev Rvaša gdje bilježimo dva Jugoslovena i dva Slovenca.U selu Dodoši je 111 ( 99,11%) Crnogoraca i jedan Srbin ili 0,89%.U mjesnom centru,Rijeci Crnojevića je 444 Crnogorca,16 Jugoslovena,5 Srba,itd. Broj popisanih stanovnika u Rijeci je 477.

Popis izvršen 1991.godine,karakteriše pojačani političko-crkveni uticaj,sa već novim (starim) pogledima za buduće nacionalne politike,te u tom kontekstu i pojačane aktivnosti na promjeni etničke mape u ovom području.

Na ovom popisu,očigledno ne bilježimo posebne promjene,kada je u pitanju nacionalno izjašnjavanje stanovništva.Tako,naprimjer u Rijeci Crnojevića od 340 popisanih stanovnika je 302 Crnogorca ili 88,82%,23 Srbina ili 6,76%,4 Jugoslovena,šest Roma,dva Hrvata,itd.Na Gornjem Ceklinu,odakle je velička Crnogorija imamo podatak da je svih 47 stanovnika ili 100% etničkih Crnogoraca.Ne bilježi se srpska etnička zajednica.Srbi se ne evidentiraju na ovom popisu ni u selima Dodoši,Dujeva,Oćevići,Pejovići i Prevlaka,u ovim selima evidentiramo isključivo nacionalne Crnogorce u broju od 123 stanovnika.U selu Drušići od 135 stanovnika je 120 ili 88,89% nacionalnih Crnogoraca i 13 Srba ili 9,63%.Metrezi broji ukupno 41 stanovnika,od čega je 40 Crnogoraca i jedan Srbin,zatim selo Rvaši od 130 stanovnika,prema podacima popisa ima 126 Crnogoraca,jednog Srbina i tri Jugoslovena.Zbirno,za ovo područje,ovaj popis bilježi 834 stanovnika,od kojih je 777 Crnogoraca ili 93,17%,37 Srba ili 4,33% i ostatak od 20 stanovnika pripadaju drugim etničkim zajednicama.

Posebno je interesantan popis iz 2003 godine za komparaciju sa popisom Velike iz iste godine,gdje se jasno uočava „da su se braća  velički Ceklinjani  i njihova starina u Riječkoj nahiji nešto posvađali“(!?),kada je u pitanju promjena nacionalnih osjećanja.

Naime,na ovom popisu uočavamo da apsolutno nije došlo do promjena po nacionalnoj strukturi u posmatranom dijelu Riječke nahije,za razliku od veličke genske braće,koja se pozivaju na istoriju i tradiciju o nacionalnom izjašnjavanju na ovom popisu.Pođimo redom.Sela Gornji Ceklin,Dujeva,Prevlaka i Oćevići bilježe samo etničke Crnogorce,drugih nacionalnih zajednica nema.U naselju Dodoši je popisano 42 Crnogorca i 8 Srba,od 52 stanovnika.Slično je i u Drušićima,gdje evidentiramo Crnogoraca 71 ili 93,42% i 5 etničkih Srba ili 6,6%,od 76 popisanih stanovnika.Imamo povećan broj Srba u Rvašima.Naime od 72 stanovnika je 54 Crnogorca ili 75% ,14 Srba ili 19,44%,itd.Na ovom popisu je  Rijeka Crnojevića brojala 220 stanovnika,od kojih je 166 Crnogoraca ili 75,45%,Srba 34 ili 15,45%,itd.Selo Pejovići na popisu (Gornjeceklinjani porijeklom) sa pet registrovanih stanovnika,sve etničkih Crnogoraca.

Na popisu 2011 godine,došlo je do smanjenja broja stanovnika u selu Rvaši za dva,gdje ih je sada evidentirano 51,od kojih je 37 Crnogoraca (72,55%),12 Srba (23,5%) i dva u kategoriji ostali. Naselja Gornji Ceklin,Prevlaka i Dujava ne bilježe etničke Srbe,već svi popisani građani su nacionalni Crnogorci.Mjesni centar,Rijeka Crnojevića na ovom popisu ima 175 stanovnika,od kojih su Crnogorci zastupljeni sa 68%,Srbi 20%,itd.Statistički podaci za selo Dodoši govore da je popisano 43 građanina,od kojih je 35 Crnogoraca (81,4%),šest Srba (13,95%) i dva u kategoriji ostali.I,na kraju,u Drušićima je 52 Crnogorca,17 Srba,ostalih 4 (popisano 73 stanovnika).Podaci su dati za sve zainteresovane analitičare,koji žele praviti komparaciju sa veličkim stanovništvo porijeklom iz Riječke nahija.Autor ovog istraživanja ostavlja podatke zainteresovanim da prave komparacije i izvode zaključke.

Kako se nacionalno  izjašnjavalo „srpsko“ Njeguši

Ako su po nekima Njeguši „ogledalo srpstva“,onda je dovoljno dati podatke kako se izjašnjavalo popisano stanovništvo ovog naselja od 1948-2011.godine.Radi toga,navodim numeričke pokazatelje za Njegoševe potomke,plemenike i komšije.Podaci će biti protivurječni tvrdnjama nekih crkvenih velikodostojnika,srpskih nacionalista,raznih medija,kulturnih poslenika,…

Na popisu 1948.godine je Njeguši bila šira popisna cjelina,koja je obuhvatala sva sela toga područja.Od 983 stanovnika,broj nacionalnih Crnogoraca je 983 ili 100%,a broj Srba je registrovan sa 0%.Popis 1953.godine će u Cetinjskom srezu biti obavljen u nekoliko opština.Njeguši će zajedno sa Ćeklićima čini Njeguško-Ćeklićku opštinu,koja je brojala 1965 stanovnika,od kojih je 1963 nacionalna Crnogorca ili 99,9%,jedan Srbin i jedan stanovnik u kategoriji ostali.Popisi 1961. i 1971. godine na Njegušima registruje 77,odnosno 49 stanovnika,koji su se  izjasnili kao etnički Crnogorci.Na ovim popisu se ne registruju nacioanalni Srbi.Na sljedećem popisu  1981.godine bilježimo 35 stanovnika,od kojih je 34 etnička Crnogorca ili 97,14% i jedan Srbin ili 2,86%.

Popis 1991.godine registruje na Njegušima isključivo nacionalne Crnogorce,njih 23 stanovnika ili u procentu 100%,dakle na popisu nijesu registrovane druge etničke zajednice.

Ništa se neće promijeniti na Njegušima ni na popisu 2003.godine,kada je popisano 17 stanovnika,od kojih je 15 Crnogoraca (88,23%),jedan Srbin i jedan Rus.

Zadnji popis 2011.godine,bilježi na Njegušima 35 stanovnika,sve etničkih Crnogorca.Srbi se ne registruju ili kako bi stručno saopštio jedan crnogorski akademik (istoričar),“oni su se istražili“.Istina,akademik nije to saopštavao za Srbe,već za druge etničke zajednice koje se više ne registruju na popisima.

Ovi podaci dovoljno govore,da je svijest pripadanja crnogorskom nacionalnim korpusu na Njegušima izuzetno jaka i odolijeva svim crkveno-političkim pritiscima i harangama.Njeguši,gnijezdo velike dinastije Petrovića se stoprocentno opredijelio da budu „nakot“ ili „komunistička kopilad“,kako  Crnogorce naziva mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori[61].

Umjesto zaključka

U  popisima nakon 1945.godine po prvi put se pruža mogućnost da se stanovništvo izjasni po narodnosti ili nacionalnosti,što nije bilo moguće na popisima u Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca.Na popisu 1931.godine se za sve slovenske etničke cjeline daje kao jedina mogućnost da se izjasne kao Jugosloveni (To se odnosi na:Srbe,Hrvate,Slovence,Makedonce,Crnogorci i Muslimane).Interesantno je,da rezultati vg popisa po nacionalnoj pripadnosti nikada nijesu objavljeni,a po nekim istraživačima nijesu nikada ni obrađeni.Iako su ovo notorne činjenice,prisutna su tvrđenja mnogih da je taj popis tada prebrojao isključivo Srbe u Crnoj Gori,drugim riječima,pravoslavne Crnogorce smjestio u kategoriju Srba.Sama upustva o popisu ih najbolje demantuju,a po prvi put vidimo da se Crnogorci izdvajaju kao posebna etnička cjelina,kao i ostali slovenski narodi u tadašnjoj kraljevini Jugoslaviji.Otuda možemo demantovati razno-razne istoričare,političare i crkvene krugove da su Crnogorsku naciju izmislili komunisti,jer eto se pojavljuju u Kraljevini Jugoslaviji 1931.godine,ravnopravno sa ostalm južnoslovenskim narodima.

Stoga želim ukazati još na nekoliko istorijskih činjenica o postojanju Crnogoraca,sa potpuno formiranom nacionalnom sviješću već od XVI vijeka i kasnije.U prvom pisanom pomenu Crnogorskog zbora u mletačkom izvještaju iz 1500 godine piše.“Crnogorci danas razviše zbor,da se posavjetuju što da čine“.[62]No,etnonim Crnogorac i pojam nacija,će biti korišćeni i uobičajeni u društvenoj i službeno-administrativnoj praksi,čak i sudskoj praksi u etničkom smislu,što nam pokazuje još jedan primjer.Naime,u jednom Latinskom dokumentu iz 1522.godine,u sudskim spisima se pominje Petar Ćuk,sin Radomira,sada pod islamiziranim imenom Mustafa,iz Paštrovića,gdje ga indentifikuju kao „čovjeka crnogorske nacije“.[63]

O pomenutom Mustavi piše i Petar D.Šerović čitavu studiju:Ko  je i odakle je bio Mustafa „čovjek crnogorske nacije“.[64]

Pored navedenog,interesantno je i pismo Petra Prvoga Petrovića Njegoša,vladike crnogorskoga i kanonizavonoga sveca sv.Petra Cetinjskoga,koje je 1804.godine uputio igumanu manastira Dečani.To pismo objavljuje arhimandrit manastira Dečani Serafim Ristić 1864.godine u knjizi Dečanski spomenici.Arhimandrit Ristić je zapisao,da „…ovo pismo je sv.Petra vladike crnogorskoga igumanu Dečanskom,adži Kirilu,godine 1804. pred ustankom srpskim.U tom pismu javlja on Igumanu da će se Srbi i Crnogorci podići protivu Turaka i savjetuje mu kako će se on vladati u tim okolnostima..“.Objašnjavajući sadržaj pisma,Serafim Ristić nastavlja:“Po tom pismu vidi se,da su Srbi i Crnogorci bili u sporazumljeniju da zajednički otpočnu borbu protivu opštega neprijatelja“.Ostavljajući autentično svjedočanstvo,Ristić  dalje kaže.“Evo toga pisma od reči do reči“,navodeći pismo sv.Petra Cetinjskoga, u kojem piše:“Poštovani oče i brate Danilo igumane dečanski i srodstveniče,datie na znanje dobro da paziš oće ove godine imamo namerenie mi Crnogorci i sa Beogradske strane Serbi oćemo skočiti na oružje protiv naših vragova Turaka,ako možem i vas da izbavimo…“.[65]

U vrijeme obraćanja Petra prvoga Petrovića Njegoša igumanu manastira Dečani,gdje on pominje saradnju Crnogoraca i „beogradskih Serba“ protivu zajedničkoga neprijatelja,tadašnja teritorija srpske države je bila svedena na Smederevski sandžak,poznat kao Beogradski pašaluk.Inače,jasno je da sv.Petar Cetinjski tada pravi jasnu razliku između ove dvije etničke cjeline.Uostalom,jedan vladika koji je i tada imao obrazovanje stečeno u Rusiji, je sasvim sigurno umjesto naziva Crnogorci umio zapisati Srbi iz Crne Gore,da je uistinu to i osjećao.

U knjizi Čeha Jozefa Holečeka[66]piše:“Pitaš li ga za vjeru,Crogorac će odgovoriti da je Srbin;pitaš li ga za narodnost,odgovoriće da je Crnogorac“.Prije 150 godina u nepismenoj Crnoj Gori,ova zapisana kazivanja Crnogoraca u miješanju vjere i nacionalnog bića mogu da nas manje čude,ali u XXI vijeku u eri savremenog razvoja,visoke prosvijećenosti i pristupa pisanim izvorima je neshvatljiva.

Srpski etnolog dr Tatomir Vukanović će ponešto i pojasniti.“Poslije obnove Pećke patrijaršije u XVI stoljeću (1566-1766),je  pod uticajem pravoslavne crkve njegovano i pospješivano ‘srbovanje’ (na bazi jednačenja srpstva i pravoslavlja).Na tim temeljima je isticano (17-18 stoljeće) da je Crna Gora,ne samo Srpska zemlja,nego i dio Srbije“.[67]

O poistovjećivanju pravoslavlja i srpstva će Stojan Novaković zapisati:“Taj stari srednjevjekovni srpski tip,koji identifikuje srpstvo  sa pravoslavljem,osnova je onoj sinonimici,po kojoj su gdjekojim prostim ljudima našega vijeka Rumuni,Rusi,Grci-srpske vjere,zato što su pravoslavni,i po kojoj uopšte ima srpske vjere“.[68]

Jovan Erdeljanović će u svojoj studiji Postanak plemena Piperi,tumačeći popis stanovništva u Skadarskom sandžakatu,gdje se oni označavaju kao pleme „srpske“ ili „grčke“ vjere,iznijeti i svoj stav,da iz ovakvog zapisa ne može tvrditi da ju tu živio narod srpske etničke zajednice,već se može samo pretpostaviti.Ovakvih primjera imamo širom Crne Gore,gdje je pravoslavni narod „srpske vjere“ poistovjećivan sa srpskom etničkom pripadnošću.Konačno,na osnovu sačuvanih toponima,drugih tragova materijalne kulture,popisima stanovništva i direktnim zapisom da se radi o Vlasima (sa saopštavanjem njihovih imena),gornja dolina Lima je upravo jedna od potvrda  koje je zapazio Erdeljanović u kontekstu „izvođenja“zaključka o pripadnosti srpskoj etničkoj zajednici,samo na osnovu saznanja da su ti Vlasi  bili pravoslavne vjere.Tako,ako citiramo Crkvu,  ti Vlasi su  bili Srbi,po „Bogu” kako kaže sveštenik Dajbabski Nikodim,ali sigurno ne po genu i antropološkim karakteristikama,koje ista crkva naravno ne priznaje.

Za izjednačavanje srpstva sa pravoslavljem,Sima Ćirković istoričar i srpski akademik će zapisati:“Usljed nerazvijene združenosti crkve i države u nemanjićkom periodu,bilo je moguće da se pravoslavlje pojavi kao obilježje srpstva i da se vjerska pripadnost nametne kao kriterijum razgraničenja“.[69]Pitamo se,da li je i danas to osnovna ideja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori,tj.“pravoslavlje=srpstvo,ista smo vjera,svi smo Srbi“.Po njima je to  jedini zaključak,nema granica,jedna nam je i teritorija-država.Da,to je suština svega,jer čitajući autoritete istorijske nauke,sve je jasno,vraćamo se malo u vrijeme Nemanjića,ali i u Srednji vijek.

Vladimir Karić,profesor Velike škole u Beogradu,će dobro primijetiti ideološki pritisak i udijavanje u svijest Crnogoraca i samih Srba,da su svi pripadnici srpske crkve Srbi i nastavlja:“Srbin ide u tome toliko daleko,da ne odvaja vjeru od narodnosti svoje,da je naziva srpskom vjerom,i da,na posljetku,čovjeka ma koje nacionalnosti hoće da nazove Srbinom,samo ako je pravoslavni“.[70]

O Crnogorcima kao etničkoj posebnosti govori i dr Branislav Đurđev.Naime,Đurđev objašnjava prva pominjanja  naziva „srpski katun“ za vlaške katune,uočavajući razlike između crnogorskog brdskog,bokeljskog i hercegovačkog stanovništva od srpskog stanovništva,konstatujući da se „tada javljaju prvi začeci onih etničkih odlika po kojima se Crnogorci izdvajaju u etničku posebnost“.[71]

O ekstremnom ponašanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori,najbolja su ilustracija ponašanja sveštenika pred popise.Tako će Radio Slobodna Evropa u svojem štampanom izdanju od 28.03.2011.godine,primijetiti da su se  sveštenici u Crnoj Gori masovno uključili u propagandi oko popisivanja“ učeći građane Crne Gore kako da se popisuju“.Na radiju Svetigora i u istoimenoj novini glavna preokupacija je popis i nacionalno izjašnjavanje.Nevjerovatno je,da je taj odnos Crkve i pritiska na građane ostao skoro neprimijećen.U neviđenoj propagandi je prednjačilo nekoliko sveštenika,među kojima je i njihov „vožd“ Amfilohije.U svim nastupima i obraćanjima javnosti će uz najpogrdnije kvalifikacije negirati crnogorski nacionalni identitet.Tako će izvjesni svještenik manastira Dajbabe,Nikodim (Budisavljević) izjaviti.“Pravoslavna crkva nikada ne može da blagosilja ono što nije stvorio bog,a definitivno crnogorsku naciju nije stvorio  bog,nego je ona plod ljudskih sujeta i slabosti,a generalno je tvorac crnogorske nacije đavo u suštini stvari“.[72]Njegov crkveni starješina Amfilohije će biti još rigidniji,nazivajući Crnogorce „komunističkim kopiladima“,“nakotom“ i ko zna još kakvim uvredljivim nazivima.Po njima naciju je „stvorio bog“.Zaista jedna besmislica,da ne budem u duhu njihovih konstatacija i uvreda.Naprijed navedeni popisi sa jasnim statističkim pokazateljima,očigledno po crkvenom gledanju nam šalju vrlo uvredljive poruke o izjašnjavanju naših predaka.Čudno je,da lako prihvataju tako teške uvrede sveštenika navedene crkve potomci svih časnih predaka koji nijesu krili svoj nacionalni identitet,niti u običnom životu,niti na popisima.

Ostalo je da se zapitamo,da li će Bog priznati Crnogorce,kao što ih priznaju Italijani,Francuzi,Njemci,Englezi,Slovenci,Hrvati,Grci,… i cijeli svijet.No,eto „bog“ odvoji neke od Crnogoraca da „bježe“ od svojih predaka,odričući se nacionalnog osjećanja svojih predaka.Pa eto,izgleda je bog jači od cijeloga svijeta koji zna za nacionalne Crnogorce!?Nakon svega,logično ćemo se zapitati:Da li će bogu odgovarati svi ovi što priznaju crnogorsku etničku posebnost (tolike države) ili će bog možda kazniti one koji je negiraju.Ostaje nam da čekamo na odgovor Boga.

NAPOMENA:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora.

                                                     * * * 

Korišćeni izvori:

[1]Izvor: Srpski etnografski zbornik,Knjiga VIII,1907.god.;Pop Bogdan Lalević i Ivan Protić:Vasojevići u turskoj granici,str.704.

Nejasno je,da Popović konstatuje 1907.godine,da su prije 250-300 godina prvi doseljenici u Velici zatekli pet kuća.Ko su biliti doseljenici prije toliko godina?Očigledno nijesu mogli biti Šaljani ili današnje stanovništvo iz Rijeke Crnojevića,jer bi značilo da su se Šaljani doselili u Veliku prije nekih 400-420 godina,što  bi bilo prije Velike seobe 1689.godine,što nije tačno.Istina,bilo je polovinom XVII vijeka velikog doseljavanja iz plemena Klimenta u gornju dolinu Lima,o čemu će biti detaljnije  pisano na ovom portalu.

[2]Izvor: Srpski etnografski zbornik,knjiga V,Beograd,1903.g.;Pop Bogdan Lalević i Ivan Protić,Vasojevići u crnogorskoj granici,str.596.

[3] Izvor:Glasnik cetinjskih muzeja,knj.VI,1973.g.,Poseban otisak,Dr Mirko Barjaktarović-Etnički razvitak Gornjeg Polimlja (str161-198).

[4] Izvor:Branko Jokić,Velika i Veličani,str.29

[5] Izvor:Rezultati o testiranju DNK iz 2010 godine je objavio jedan od najuglednijih časopisa za biologiju i medicine:American Journal of Physical Anthropology,20.01.2010.godine.Na spisku testiranih se nalazi pod brojem 90 Milan Šaljić,Mašnica,Plav,halpogrupa N,N1a,M231 P189.2+.Istu halpo grupu imaju i Šućur iz sela Rudine u Pivi i Jokić iz Srbca  kod Sombora.

[5a] Novu tezu da su velički Šaljani svi porijeklom od Kneževića(a ovi opet su porijeklom Banjani) je iznio izvjesni informatičar po obrazovanju,Ivan Vukićević,posebno angažovan u “stručnom istraživačkom timu” poreklo u Beogradu.On će čak ustvrditi da DNK veličkih Šaljana nije istražen,te je “vjerovatno” pretpostavka utemeljena na haplogrupi Šaljića “siguran izvor za ispravno zaključivanje” o porijeklu veličkih Šaljana.Isti autor j mogao sa malo više istraživačke ozbiljnosti doći do podataka da testirani Šaljani u Albaniji i oni u okolini Dečana imaju isti DNK kao i ovi velički.Moguće je da je na tekstu pomenutog Vukićevića “stručno” sarađivao jedan od Veličana koji pokušava (zajedno sa nekim bratstvenicima) da prepravi predanja,istorijsku građu,pa evo čak i DNK o Šaljanima.

[6] Izvor:Prof dr Marko Knežević,Velika i Novšići,zavičajna monogtafija str.172,Podgorica,2014.g.

[7] Izvor:Lazar Roganović,Istina koje bode oči,Podgorica,2000.godine.

Napomena:Lazar Roganović je rođen u Vraki 1924.godine i pred Drugi svjetski rat odselio u okolinu Orahovca.Krajem pedesetih godina prošloga vijeka se preselio u Titograd.Po saznanju ovoga autora je bio blizak sa nekim  Šaljićima iz Peći.Očigledno su Šaljići htjeli zloupotrijebiti kazivanja Roganovića o Đuru iz Kuča koji je odselio u Vraku 1705.godine.Đurčevići,inače znaju da im je porijeklo od ovoga Đura,kojeg pominje u svojoj knjizi Roganović.Konačno,vjerujem da se pokušaji dva falsifikovana predanja (Kadićkog,ali i Mrnjavčevićkoga ) mogu potpuno odbacti i zaboraviti.Moguće je,da će se brzo zapisati i predanje da su Šaljani od Orlovića ili Nemanjića.

[7a]   Napomena:dr Marko Knežević očigledno miješa geografiju i istoriju.Valjda mu je jasno da npr.Njemačka kao država ima svoje granice,ali ne znači da na svim njenim teritorijama žive Njemci,jer samo Turaka na prostoru ove drževe ima blizu 10 miliona.S druge strane,prostor Altina koji je prije doseljavanja Slovena na Balkan bio poznat po rudnim bogastvima je bio naseljen.Tamo su još u drugoj polovini  sedmog vijeka doselili Vlasi Đuraši iz Srema.Sem toga,prema pisanju Jastrebova sjeverna Albanija je bila naseljena Ilirima (viđi knjigu:Jastrebov-Stara Srbija i Albanija).Iste tvrdnje iznose:Konstantin Jireček,Franc Nopča,John Han,Milan Šuflaj,Mari Edit Durham,Ludwig Taloci,i niz drugih profesora evropskih univerziteta koji i danas predstavljaju autorite ove struke.Istraživanjem ove teme se bavim 10-tak godina,te sam pročitao puno dokumenata katoličke crkve,italijanskih istoričara i arhiva i naravno pročitao i sva djela navedenih autora.Zato preporučujem profesoru Kneževiću da čita i traga za istorijskim izvorima,kako bi izbjegao improvizacije.Negdje sam ranije pročitao kako je jedan kanadski “istraživač” krajem 19.vijeka pokušao da svoju hipotezu dovede do “izvedenog” dokaza,kako bi postala važeća naučna teorija,na način što će je kandidovati pred kanadskim parlamentom na prihvatanje ili odbacivanje.Neviđeno,Kanadski parlamenat je glasao i dvotrećinskom većinom se izjasnio da je teorija naučna.Svakako,u naučnim krugovima nikada nije prihvaćena,već ismijavana.

Nijesam znao da se profesor  Knežević bavi i toponimijom!No,primijetio sam da u tome nema baš uspjeha i rezultata.Prvo još kada je čuveni geolog Ami Boue posjećivao prokletijski i podprokletijske krajeve,zapisuje “srpske” nazive:Maja e Jezercit,Maja e Rosit,itd.Profesore,naziv Maja je vlaškog porijekla (pročitaj doktorsku idsertaciju J.Erdeljanovića-Pleme Kuči,1904).Tamo se može dobiti dosta odgovora na tvoje pogrešne tvrdnje.Čak sam negdje pročitao i tvoje tvrđenje da je lancu Albanskih Alpa (na albanskom Bjeshka e Nemuna ili kako bi smo mi rekli Proklete planine),naziv Prokletije prvi dao Jovan Cvijić.je rođen 1865.godine,ali to ime se srijeće 1839-1841.godine u tekstovima koje je objavio Ami Boue (Viđi:Recuell d’iteneraires dans la Turquie d’Europe,Wien 1854.Isto ćeš naći i kod Augustea Viquesnla-Journal d’un voyage dans la Turquie d’Europe,Tom.V,Paris 1852.).Nije valjda Cvijić 40 godina prije rođenja šapnuo ovim geolozima kako se zove ovaj planinski vijenac(Ovo mi liči na ono gore pomenuto o Čeri i praunuku).Naziv Bjeshka e Nemuna koristi i Franc Nopča 1908.godine,ali koristi i naziv Prokletije.Dalje,skrenuo bih pažnju na opreznost kod prebrzog zaključivanja,jer nama se,npr. čini da je riječ marama našeg porijekla,ali nije,već persijskog,itd.O porijeklu toponima u našem kraju ću brzo saopštiti saznanja do kojih sam došao.Da li je naziv Murina nastao od pečata!?

Još nešto,radi posrbljavanja imena,prezimena,čuka,glavica,livada,…čime se bavi Knežević,osjećam za potrebnim da saopštim,da su imena:Iveza,Kristo,Joka,…čista tradicionalna imena katoličkih Albanaca  koja se mogu naći u knjigama krštenja đece u Sjevernoj Albaniji.Tako je kod Kneževića Kristo posao Krsto,Joka postao Joko ili Jovan,Iveza postao Ivan,..i ko zna šta će još izmisliti.Po Ivezi postoji veliko albansko bratstvo u Grudama u Crnoj Gori iz kojeg je čuveni malisorski junak Sokol Baco Ivezaj,čiji potomci žive u okolini Tuzi i Podgorici.

     Ozbiljni istraživači  u traganju za istorijskim istinama su usmjereni na arhivsku građu i dokumenta ili zapise koji su utemeljeni na sigurnom istorijskom izvoru.U nedostatku izvora se koriste ostaci  materijalne i nematerijalne-duhovne kulture.Veliki broj istraživača je istraživao područje Šalje (vjerovatno to ne zna Knežević).Nekoliko puta su na tom terenu istraživanje obavljale ekipe njemačkih,francuskih,italijanskih,engleskih i američkih arheologa.Prostor je istraživan interisciplinarno sa timovima u kojim su bili etnolozi,arheolozi,istoričari,..Samo početkom ovoga vijeka na terenu Šalje je  2005-2011. ekipa od pet stručnjaka (istorija,arheologija,etnologija,..) boravilo po nekoliko mjeseci ljeti i zimi da istražuju ostatke materijalne i naematerijalne kulture Šaljana:Niđe ni traga o Slovenima u tom neviđbogu (Preporučujem studiju:Micha L.Galaty,Ols Lafe,Wayne Lee,Zamir Tafalica-Light and shadow,isoltion and interaction in the Shala valley of northern Albania,onumenta archeologica28,Los Angeles,2011.g.

O ovim istraživanjima,o običajima u Shalji vjerujem da ću što prije stići da sistematizujem i objavim građu.

[7b]  И.С. ЯСТРЕБОВ-Стара Сербiя и Албаныя (путевыя записки),стр.166-168       

[7c] Павел Аполонович Ровински:Черногориа,том II ,част 1,Санкт Петербург,1897.стр.116.

[8]  Izvor:HYLLI I DRITËS,(br.9-10),1941.god.,A.Bernardin Pali i Rrok Gurashi:Rreth Kishës sAbati e Fisit Shalës,str.370-379.

[8a] Izvor:Theodor A.Ippen-Die gebirge des nordwestlichen Albaniens,Wien 1908.g

[8b]  Izvor:dr Mirko Barjaktarović-Rugova i njeno stanovništvo,Srpski etnografski zbornik,LXXIV,Beograd,1960,str.176-177

[8c]  Izvor:Theodor A.Ippen,navedena knjiga   

[8d] Izvor:Politika,24,12.1925,str.4 (Iz Memoara Vlastimira Petrovića,oficira srpske vojske,koja je odstupala preko Čakora 1915.g).U feljtonu autor zapisuje stradanje srpskih vojnika,koji odstupaju po velikom snijegu i surovoj zimi,pri tom zapaža trasu puta koji se gradi preko Čakora,ali njihovo putovanje je išlo prečicom,prtinom koja je ostala od prethodnih kolona.Petrovićće zapisati:”Mi smo odstupali kada je snijeg bio metar.Išli smo prtinom koja se penjala (vertikalno) prema Čakoru.Nailazimo na tragove trase puta preko Čakora.Na jednom mjestu,bogatom borovima,pod debelim snijegom ocrtava se široka pravilna serpentina,ali je to van našega puta,…” .Prema dokumentima Državnog arhiva Crne Gore Bjeluha još uvijek nije bila “vraćena ” Veličanima,iako je već bila 1914.godina.Dokument o tome je dat  na ovom portalu u tekstu Kada je i kako izgrađena džada Andrijevica-Čakor-Peć.Izvjesno je da pri odstupanju  srpske vojske su u Bjeluhi(koja je pripadala Rugovskoj opštini) nije bilo veličkih naseljenika,izuzev možda hana Zaka Jokića.

[8e]   Izvor:dr Jagoš Vešović,Pleme Vasojevići,u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskom životu susjednih brđana,Sarajevo 1935.,str.240

[8f] Izvor:Mari Edith Durham-SOME TRIBAL ORIGINS LAWS AND COSTOMS OF THE BALKANS,London 1926.str.44-46.

[9] Izvor:Giuzepe Valentini,IL DIRITO DELLE COMUNITA,nella tradizione giurdica Albanese,Univerzitet Palermo,1956,str.355.

[10]Izvor:Mirko Barjaktarović,Etnički razvitak gornjeg Polimlja,str.169,Glasnik cetinjskih muzeja,knjiga VI,Cetinje,1973. godine

[10a]  Flori Bruqi,Triumfi shqiptar (Historike,letrare,psihologjike,poetike,…),str.27-28, Prishtnë,2010.

[10b] Pal Doçi,Mehmet Shpendi i pari djelmënise së Shalës,str.166,Tirana,1966.[10b].

[10c]  Stanko D. Paunović,Veličani u Aranđelovcu,Aranđelovac 2021,str.294-295.

Napomena:Gvozdimirov čukunđed Milenko se odselio iz Volujaka(Velika) u okolinu Đakovice 1860.godine.Njegovi naslednici od unuka Milenkovoga Radomirova,Gvozdimirovog oca su kasnije živjeli u Peći,Prištini,Baru i na kraju se nastanili u Aranđelovcu.

[10d]  Vukman Tomović je bio rodom iz Šekulara.U Velici je radio kao učitelj 0d 1953-1957.godine

 [10e]  Jan Gordon, THE LUCK OF THIRTEEN,Toronto,1916.g.,str.135-143.

[11] Izvor:Ibrahim Malaj,Tropoja në brëza,str.25-66.Maljaj tvrdi da se porodica Petraj preselila u Veliku i da je izvjesno vlaškog porijekla.

[12] Izvor:Zagreb;dr Branimir Gušić-Pećki put,najvii prijelaz u Pfokletijama,str.540-541,JAZU,knj.42,1964.g.,

[13]   Izvor:Luigj Shyti:Dukagjini rrugëtim në gjenezë

Napomena:Džani su starinački rod u Albaniji,koje su zatekli novodoseljenici Albanci.Po sopstvenom kazivanju su vlaškog porijekla,kasnije asmilovani,tj.albanizirani.Autor Luigj Shyti navodi na više mjesta ovu činjenicu.

[14] Izvor:dr Branimir Gušić,navedeno djelo.Interesantno da Gušić navodi ovaj podatak,da Džani više ne postoje,iako su oni tu,samo su albanizirani,što navodi veliki broj albanskih istoričara.Gušićeva konstatacija podseća na konstatacije akademika Miomira Dašića (i drugih srpskih i crnogorskih istoričara),koji tvrde da je jedna etnička zajednica izumrla,iako im je poznato da su tu pored njih,ali su asmilovani.Priznanjem da postoje te,kako kažu „izumrle“ etničke zajednice dolaze do teškog pitanja o svojem etničkom identitetu.I ne samo to,već otvaranje mnogih pitanja o homogenosti nekih balkanskih nacija.

[15] Izvor:dr Branimir Gušić,navedeni rad

[15a]  Ami Boue:A.Viquesnel-Voyage dans la Turquie d’Europe (Tom 1),Par1868,str.144

[15b]  Jovan Tomić,Records on the History of Night Albania,Belgrade 1905.,str.64

Napomena:U istoj studiji Tomić daje još nekoliko interesantnih podataka prezentujući dokumenta italijanskih arhiva.U tabeli na strani 64 je dat podatak za selo Selca u Klimentima,gdje je upisano 642 stanovnika katoličke vjeroispovijesti u 96 kuća i jedna  kuća muhamedanske vjere sa 15 duša.U ovom selu po navedenom popisu nije živjelo šizmatika.U sastavu eparhiji Climenti (Klimenti) su prema popisu iz 1903.godine bila i sela:Martinovichi,Vutkagni (Vusanje),Nokscichi (Novšiće),Rescianiza (Ržanica),Scevitorese (?) i Radieviksciogni (?).Po navedenom popisu u ovim selima nije bilo stanovnika šizmatika (pravoslavne vjere).Stanje na popisu:Martinovichi broje tri domaćinstva katoličke vjeroispovijesti sa 15 duša i 22 kuće mauhamedanaca sa 147 stanovnika.Zatim,Vusanje  10 katoličkih porodica sa 40 duša i  muhamedanaca 10 stanovnika,ne navodeći broj domaćinstava.Iste,1703.godine,Novšiće (Nokscichi) je imalo 41 stanovnika katoličke vjere,koji su živjeli u 10 domaćinstava.U selo Mašnica (Mascinica) je popisano 8 katoličkih porodica sa 63.stanovnika.Istovremeno,u Ržanici su takođe živjela isključivo domaćinstva katoličke vjeroispovijesti,njih 4 sa 81.stanovnikom.Sledeća dva sela (Scevizorse i Radiviscciogni),koja bilježe italijanski arhivski dokumenti nijesam mogao idetifikovati (moguće je da se radi o Brezevicama i Gračanici).U arhivskim dokumentima u selu Scevizorse je živjelo 9 domaćinstava sa 91.stanovnikom,a u  selu Radiviscciogni 15 domaćinstava .

[15c] Izvor: P.Fulvio Corodignano-L’Albania  traversol’opera e gli scritti di un grande missionare italiano ilpa domeniko pasi,Volume I,str.131

[15d] Izvor: Gopcevic Spiridion Oberalbanien und seine Liga,str.293

[15e] Izvor:Johann Georg Hann-Albanesische studien I,Jena,1854,str.188-189.

Napomena:U ovoj knjizi Johana Hanna nalzimo da je naseljavanjem Albanaca Klimenta  u predjelu Vuklji takođe zatečen starobalkanski narod-Anas.Ovo stanovništvo je bilo dosta rasprostranjeno u podprokletijskom dijelu Albanije.Prema istraživanjima ovog autora je riječ o vlaškoj etničkoj populaciji.Novodoseljeno stanovništvo je prešlo sa područja Kuča iz  Zatrijepča(Trijesha) gdje vjekovima žive Arbanasi.Tada su u Klimente preseliliporodice:Gimaj,Pepušaj,Dashi i Rechi (Hann-str.184).Ovaj autor nam dalje ostavlja interesantne detalje i o Vasojevićima.Naime,Zatrijepčani,Klimenti su od pretka koji se zvao Keći,koji je sigurno bio Albanac.U vrijeme turskih osvajanja su prebjegli na područje Pipera.Tamo su se rodili šest sinova Lazur(ili Lazer) Keći,Bon Keći,Merkot Keći,Kaster Keći,Vasë Keći i Piper Keći.Kada su odrasli,zbog ubistva u su morali napustiti mjesto življenja.U Piperima je ostao samo otac koji je bio hrom,sa najmlađim sinom.Od njiega je nastalo pleme Pipera koje broji oko 200 kuća i 250 stanovnika grčke vjere(ovo je zapisano oko 1850.g.).Ostalih petoro braće se vratilo u Zatrijepač,gdje je kasnije ostao samo Merkot Keći.Ostala braća će ostati kratko,pa će se raseliti.Vasë je rodonačelnik plemena Vasojevića,koje broji oko 3000 duša (oko 1850).Hann će zapisati,da Vasojevići ispovijedaju grčku vjeru i govore slovenski (podatak se odnosi na 1854.g.).”Poznati su kao gadni seljaci i često upadaju u susjedne krajeve,presretajući turske karavane iz Gusinja,Bijelog Polja i Rožaja (Hann-str.185-186).Predak svih Klimenta po imenu Keći je “bio sigurno Albanac katoličke vjere”,zapisuje Hann.

[15f] Izvor:dr Constantin Jirecek,Die Romanen in den stadten Dalmatines wahrend des mittelaliters I,Wien,1904,str.11

(Naslov u prevodu:Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg vijeka.Pod pojmom Romani se razumije starinačko  romanizirano  vlaško stanovništvo)

[15g] Izvor:Acta Albanica et dilomata  res Albaniae mediaetatis,ilustrata,vol.I,str.89,93 i 94.

[15h]. Izvor:Injac Zamputi:Regjistri i kadasterës dhe i  koncesionereve për rrethim  e Shkodrës 1416-1417,str.111-112 (Isti podaci su dati u knjizi:Skadarski zemljišnik za 1416.godinu,str.49.,u pripremi Šime Ljubića).

[15i] Izvor:Goran Đurić-Prezimena u Crnoj Gori,cetinje,2012,str.54

[15j]  Izvor:Miloš Velimirović,Vasojevići,Polimlje,Metohija,str.127

[16] Izvor:dr Milisav Lutovac,Rožaje i Štavnica,str.349,Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu,knj.LXXV,Beograd,1960.g. 

[16a] Napomena:Veličku “Crnogoriju”,tj.doseljenike od Ceklinjana Gornjaka čine bratstva:Paunovići,Tomovići,Boškovići,Vučetići,Steševići,Stamatovići i Radevići.Prema predanju zapisanom kod više istoričara vode porijeklo od Đuraškovića sa Ceklina.Bratstvo Ognjanović je istina doseljeno sa područja Rijeke Crnojevića,ali nije u srodničkim odnosima sa drugim nevedenim Ceklinjanima-Đuraškovićima.Ognjanovići nijesu potomci Leke Klimente,već su starinom iz Veljih Zalaza u blizini Njeguša,a srodnici su im bratstvo Gazivode.

[17] Izvor:Marko Miljanov,Cjelokupna djela 2,81,3,23

[18]Izvor:Andrija Jovićević,Riječka Nahija,Naselja srpskih zemalja,7,str.600, Beograd,1911; Andrija Jovićević,Malesija 63-4; Marko Miljanov,Cjelokupna djela 2,81,3,23

[19] Izvor:Blažo A.Strugar,Strugari,Bratstvo u Ceklinu,1450-1980,Cetinje,1983,str.8-11.

[19a]  Izvor:Bogdan A.Radević,Guslarov venac,Dukašin Peć,1933,str.4

[19b].Izvor:Janko K.Lopičić,Lopičići,Bratstvo u Ceklinu (Crna Gora),1450-2001.g,BG,2001,   str.17-88.

Prvo izdanje ove knjige je štampano na Cetinju 1973.godine.Janko K.Lopičić je ostavio vrlo obiman izdavački opus,koji iznosi preko 70 pisanih radova iz raznih oblasti društvenog života ranije i novije istorija Crne Gore,memoarstva i dr.,kako je zapisano u predgovoru njegove knjige o Bratstvu Lopičićima (koji su od Lekinog dovotka Vukosava).

Napomena:Prema pisanju autora,supruga Leke Klimente Tijana” je bila šćer Puniše Tujova Cvijanovića,iz sela Slatine,u Bjelopavlićima.Ovo bratstvo je izumrlo”.Lekin sin iz prvog braka u Klimentima Usen je ostavio veliko potomstvo u Klimentima.Dakle,velička Crnogorija ima polubraću u današnjim Klimentima (ali i u Crmnici).

[20] Izvor:Milan Gzivoda,Bratstvo Gazivoda,Podgorica,2013,str.13.

[21] Izvor:Spiridon Gopčević,Stara Srbija i Albanija,str.316

[21a]   I.Ivanić,Na Kosovu,sr.32

[21b] dr D.J.Popović,O Cincarima,Beograd,1937,str.24

[21c] M.Gavrilović,Miloš Obrenović II,str.698.

[21d] D.J.Popović,Navedeno djelo,str.29

[21e] Isto,str.30

[21f] Isto,str.57

[21a] Izvor: Kosta N.Kostić,Stara srpska trgovina,Beograd,1904.g.,str.136.

Napomena:U navedenom djelu Kostić pominje dolinu Lima i konstatuje da je bila veoma gusto naseljena Vlasima,ne pominjući broj stanovnika.

[22] Izvor:Starine XII,str.182Prevod na ruski jezik kod  Rovinskog,Черногориа,I,1880,стр.809

[23] Napomena:O prisutnosti riječi u govoru Veličana i toponimima koji nijesu porijeklom slovenski (a time ni srpski),ali sigurno je utvrđeno  kojim narodima pripadaju,biće riječi na ovom portalu.

[24]Izvor:Evlija Čelebija,Putopisi,dio o jugoslovenskim zemljama;    Prevod,uvod i komentari:Hazim Šabanović,Sarajevo,1967.Knjiga sadrži 686 stranica.

[24a]  M.Đ.Milićević,O Vasojevićima

[25] Izvor:Definitivni rezultatai popisa stanovništva od 31.01.1921.godine,Sarajevo,  1932(uvodni dio knjige).

[26] Izvor:Definitivni rezulttatai Popisa stanovništva od 31.januara 921.godine,Sarajevo 1932.godine,str.122.

[27] Izvor:Svetlana Radovanović,Etnička struktura kraljevine Jugoslavije u kontekstu nacionalne politike jugoslovenstva.Demografija,knjiga IV,2007,str.132.

[28] Izvor:Uporedni pregled rezultata popisa od 1921-1981.godine.Savezni zavod za statistiku,Beograd,1988,str.50.

[29]Izvor: Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.marta 1931.godine,knjiga II,Prisutno stanovništvo po vjeroispovijesti,str.16.

[30] Izvor:Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.marta 1931.godine,Knjiga I;Prisutno stanovništvo,broj kuća i domaćinstava,str.116.

[31] Izvor:Svetlana Radovanović,navedeni rad,str.130

[32] Izvor:Prethodni rezultati popisa1921,XXI

[32a] Izvor:Goran Nikolić,Kretanje stanovništva Kosova i Metohije između dva sjetska rata,Nova politička misao,Beograd,2006.g

[33]Izvor: Popis stanovništva 1948.godine,Uvod,Knjiga IX

[34]Izvor: Uporedni pregled rezultata popisa od 1921-1981.godine.Savezni zavod za statistiku,Beograd ,1988,str.50

[35] Izvor:Konačni rezultati popisa stanovništva od 15.03.1948,knjiga I;Stanovništvo po polu i domaćinstvima,Beograd 1951,str.383.

[36]Izvor: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15.03.1948.godine,knjiga IX;Stanovništvo po narodnosti Federativne narodne republike Jugoslavije,Beograd,1954.

[37] Napomena:U popisu od 1948. i 1953. Godine za djecu ispod 10 godina starosti a,u popisima 1971. i 1981.godine ispod 15 godina,podatak o narodnosti je upisivan prema izjavi jednog od roditelja ili prema izjavi staratelja.

Izvor:Popis stanovništva,domaćinstava i stanova 1981.Opšta i metodološka objašnjenja.Beograd,Savezni zavod za statistiku,1983,str.3

[38] Izvor:Popis stanovništva 1953.godine.Knjiga I.Vitalna i etnička obilježja.Konačni rezultati za FNRJ i narodne republike.Savezni zavod za statistiku,Beograd,1959,str,IX.

[39]Izvor: Popis stanovništva od 31.marta 1953.godine,Beograd 1958.god,str.256

[40] Izvor:Popis stanovništva od 31.marta 1953.godine-Rezultati popisa po narodnosti,Beograd 1958,str.148

[41] Izvor:Popis stanovništva 1961.Vitalna,etnička i migraciona obilježja.Knjiga I.Savezni zavod za statistiku,Beograd,1970.

[42]Izvor: Popis stanovništva,domaćinstava i stanova u 1961 godini,knjiga III

[43] Izvor:Popis poljoprivrede 1961 godine,knjiga I.Osnovni podaci individualnih gazdinstava po naseljima,str.144.Savezni zavod za statistiku,Beograd,1962.

[44] Izvor:Popis stanovništva i stanova 1971.godine.Vitalna,etnička i migraciona obilježja.Rezultati po republikama i pokrajinama.Savezni zavod za statistiku,Beograd,1974,str.XVIII-XIX.

[45] Izvor:Popis stanovništva,domaćinstava i stanova  u 1971 godini,Knjjiga II.Nacionalna struktura stanovništva SFRJ,Beograd 1973.

[46] Izvor:Popis stanovništva 1971.godine.Stanovništvo po polu i starosti,Beograd,1973.

[47] Izvor:Popis stanovništva i stanova 1971 godine.Stanovništvo po djelatnostima.Beograd,1975.

[48] Izvor:Nacionalni sastav stanovništva SFRJ,Knjiga I.Podaci po naseljima i opštinama (Popis 1981.godine),Savezni zavod za statistiku,Beograd,14.juna 1991,str.150.

[49] Izvor:Popis stanovništva u Crnoj Gori,Stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti,str.25.

[50] Izvor:Popis stanovništva 1991.godine.Stanovništvo,domaćinstva,stanovi,poljoprivredna gazdinstva i stočni fond 1991.godine po opštinama i naseljima,str.77.

[51]  Izvor: Miloš Dragović,Sjećanje na ratove,priredili dr Krsto Pižurica i Vuk Radović ,Podgorica 2004.

Napomena:O nasilnoj slovenizaciji veličkih Šaljana,polovinom XIX vijeka su nam pričali iza Drugoga svjetskoga rata naši bratstvenici,tada u poodmaklim godinama.Nasilni prelazak u pravoslvalje su “sproveli” Vasojevići pod prijetnjom oružjem.Zbog ovoga čina Vasojevići nijesu bili omiljeni kod starijih Šaljana.Nedugo nakon prelaska u pravoslavlje će se dogoditi i velika stradanja Velična nakon 1850.godine.

[52] Izvor:Popis stanovništva,domaćinstava i stanova u 2003 godini, Nacionalna i etnička pripadnost,Podaci po naseljima i opštinama,knj.1,Podgorica,2004,str.60-61

[53] Izvor:Popis stanovništva,domaćinstava i stanova u 2003 godini,Stanovništvo prema vjeroispovijesti i maternjem jeziku,Podaci po opštinama,knjiga III,Podgorica 2004,str.11.

[54] Izvor:Popis stanovništva,domaćinstava i stanova u 2003 godini,str.19,Podgorica 2005 godine.

[55] Izvor:Popis stanovništva i domaćinstava u Crnoj Gori,2003,Stanovništvo po polu i starosti,Podgorica 2011.

[56] Izvor:Popis stanovništva i domaćinstava u 2011 godini,Stanovništvo po nacionalnoj i etničkoj pripadnosti po naseljima,Podgorica 2004.g

[57]Izvor:Popis stanovništva i domaćinstava u 2011 godini,Popis stanovništva,

domaćinstva i stanova po naseljima,Podgorica 2004.g

[58] Izvor:Popis stanovništva i domaćinstava ,Popis stanovništva po maternjem jeziku u Crnoj Gori u 2011 godini.

[59] Izvor:Popis stanovništva i domaćinstava,Popis stanovništva ,domaćinstava i stanova po naseljima u Crnoj Gori u 2011 godini.

[60]Izvor: Popis stanovništva,domaćinstava,stanova i poljoprivrednih gazdinstava u 1991.god.str.21-22.

[61]Napomena:Statistički podaci navedeni za stanovništvo Riječke nahije i područje Njeguša su preuzeti iz istih izvora koji su navedeni za popis stanovništva Velika.

[62] Izvor:Sazdanje Cetinja,1984,str.60.

[63] Izvor:Latinski dokument,iz sudsko-notarskih spisa Državnoga arhiva u Kotoru,XXXV,str.37,od 8.10.1552.godine

[64]Izvor: Istorijski zapisi,god.XIV,knj.VIII,sv.3,str.498-499,Titograd,1961,g.

[65] Izvor:Serafim Ristić,Dečanski spomenici,str.23,Beograd,1864.godine

[66] Izvor:Jozef HolečekmČerna Hora,Praha,1876.

[67] Izvor:Tatomir Vukanović,Etnogeneza južnih Slovena,str.310,Vranje,1974.

[68] Izvor:Stojan Novaković,Prvi osnovi slovenske književnosti među balkanskim lovenima,SKA,Beograd,1893,str.125.

[69] Izvor:Enciklopedija Jugoslavije,prvo izdanje,str.7,705.

[70] Izvor:dr Vladimir Karić (profesor Velike škole u Beogradu),Srbija(knjiga),1887.

[71] Izvor:Branislav Đurđev,Postanak i razvitak brdskih,crnogorskih i hercegovačkih plemena,str.173.,Titograd,1984.

[72] Izvor:Radio slobodna evropa,Štampano izdanje,28.03.2011.godine

One thought on “NESTAJANJE VELIČKIH NASELJA

  1. Текст је освјежење. Тврдње засноване на чињеницама, на основу вјеродостојних историјских извора. Са задовољством посјећујем портал.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *