O POGIBIJI BRANKA BOŠKOVIĆA

 

Piše:Marko Jokić

      Ovoga ljeta,28.jula  će se navršiti 79 godina od pogibije Branka Boškovića,(sina Vukašina Mićinog Boškovića), jednog od najuglednijih mladih ljudi iz Velike toga vremena.

Br.Boskovic

Branko je prema pisanju tadašnje štampe  bio svršeni učenik šestog razreda gimnazije i imao sopstveni automobil,koji mu je služio prevashodno za prenos pošte Berane-Peć i obratno.Obzirom da je imao ugovoreni prevoz pošte sa tadašnjim poštanskim preduzećima,Branko je radi veće zarade veoma često uz poštu prevozio i putnike na toj relaciji.Tog kobnog 28.jula 1939.godine sa još 12 putnika i svojim pomoćnikom krenuo iz Berana za Peć .Imao je tek 23 godine.

Kako piše tadašnja Politika  „niz vrletne strmine Čakora survao se automobil Branka Boškovića,sa 14 putnika .Šofer i tri putnika su poginuli,a ostali,sem dvojice koji su stajali na krilima automobila su povrijeđeni“(Politika,29.jula 1939.g).Isti izvor  dalje navodi: „Poginuli su pored šofera Branka Boškovića i putnici Jovan Nenadović,trgovac iz Berana,Rade Drekalović i Jelena Vulović.Teže su povrijeđeni putnici Milan Vulović i njegova tri djeteta,Lazar Janketović,Rade Paunović,činovnik pošte iz Đakovice“

     Branko Bošković se,prema pisanju novinara Politike kretao iz pravca Andrijevice prema Peći,upravljajući sopstvenim autom marke Lasal.Novinar Politike dalje navodi:“ Gonjen željom za bržom zaradom,Branko je u auto trpao više putnika nego što je propisano.Tako je jutros umjesto sedam putnika,koliko auto može primiti,smjestio porodicu Vulovića od šest članova i još 5 putnika.Na krilima auta su bili pomoćnik šofera i još jedan putnik“.

Udes se dogodio na dvadeset osmom kilometru iz pravca Peći.Iz tog pravca je naišao automobil kojim je upravljao Šaim Goskić?! (Možda Toskić-prim M.J).U nemogućnosti da se mimoiđu,a vozeći malo brže,Branko je u pokušaju da izbjegne sudar sletio s puta u provaliju oko 300 metara.

       Prema pisanju beogradske novine Vreme (Vreme 29.jul 1939.)  u automobile je bilo 12 putnika.Udes se dogodio u 11 sati na 29 kilometra udaljeno od Peći prema Čakoru.Novinar Vremena izvještava,da je “…Bošković  bio jedinac,inače svršeni đak VI razreda gimnazije…..U automobilu je bila šestočlana porodica Milana Vulovića,od kojih su poginuli njegova supruga Jelena i jedno dijete,dok su troje djece zadobila teže povrede”.Prema izvještaju ove novine,pored vozača su poginule još četiri osobe,od kojih je jedno dijete.

     Na kraju izvještaja o ovom udesu novinar Politike piše “Na mjesto događaja je izašla sudsko-ljekarska komisija iz Andrijevice,koju su sačinjavali starješina suda Janko Rakočević,ljekar dr  Dimitrije Lugonić i sreski načelnik g.Rade Živaljević”.

     Čudno je da na uviđaj ovakvog ,kako kaže novinar “događaja” bude i načelnik Sreza Živaljević!?Možda je to tada moralo biti tako?Svakako,danas bi novinski stupci bili prepuni tekstova,sa čuđenjem , kada bi uviđajima ove vrste bili prisutni gradonačelnici ili predsjednici skupština opština.Svaki građanin bi se zapitao “šta će on tamo”!?

     Ovo  pitanje  i “dilema” su nametnuti zbog  sjećanja i prepričavanja o prljavim posloveima Novice Popovića u Plavsko-Gusinjskoj ljugi i šire.Tetka pok.Branka Boškovića,Raka (udata Jokić) je stalno nosila sumnju da je pogibija Branka Boškovića djelo ovog šekularsko-veličkog smutljivca.

Naime, i Čedo Ćulafić,govoreći o usponu revolucionarnih snaga u Polimlju (Izvor:Čedo Ćulafić-Prokletijski meterizi,1965.g-neobjavljeni rukopis knjige,”ističe nečastan rad Demokratske stranke koju je na ovom terenu predstavljao Novica Popović i Jugoslovenske radikalne zajednice čiji je nosilac liste bio advokat Đorđije Ćulafić.I jedan i drugi su u izbornoj kampanji bacilli akcenat na Palvsko-Gusinjsku kotlinu i Veliku (jer je tu bilo oko 65% birača).Tada su i Ljotićevci imali svojeg kandidata Vuksana Gojkovića,učitelja iz Velike.Posebno se vodio rat između demokrata i radikala,uz razna obećanja građanima.Dijeljen je i novac,koji su građani uzimali od obojice,a glasali nekog trećeg.

Novica Popović je uvodio teror,vršio hapšenja i zastrašivao građane.Tada su komunisti,bez finansijskih sredstava ušli u neravnopravnu izbornu trku.Tadašnji član KPJ Milan Ćulafić,će to vrijeme prokomentarisati ovako:”Imao sam deset dinara,pa sam za pet dinara uzeo duvana,a pet sam dao kao prilog za kupovinu benzina,kako bi koristili automobil koji nam je besplatno  i veoma često stavljen na raspoloženje od vlasnika Branka Boškovića,šofera,jednog od najrevolucionarnijih omladinaca u akcijama koje KPJ organizovala…..Htjeli smo,pošto je bio pazarni dan u Gusinju,da u zajednici sa tamošnjim naprednim drugovima onemogućimo i razbijemo zakazani skup Novice Popovića.Tako je i bilo.Grupa studenata u zajednici sa tridesetak pristalica Zufera Musića iz Gusinja,uspjela je da blatom i baljegama skine s ramena okupljenih Novicu Popovića,kada je završnicu napravio u specifičnom poduhvatu i fizičkom obračunu Branko Bošković,na ovu jerezinu ličnost,sa razlupanim naočarima.

     Ovaj sukob Branka Boškovića i razlupane naočare će ostati kao trajna sumnja,na nedjelo Novice Popovića ,oko Brankove pogibije u Bjeluhi u slučajnom ili planiranom saobraćajnom udesu.Njegov politički “prijatelj” je bio i tadašnji načelnik sreza u Andrijevici,po pričanju veličkih pamtiša.

Inače,Novica Popović je jedan od najzloglasnijih političara toga vremena.Surov i vješt prevarant.Osvetoljubiv i pokvaren do dna duše,ne birajući sredstva da postigne cilj.Zbog prevara i nečasnosti, nekadašnji predsjednik opštine Rešo Hot je uzviknuo poslaničkom kandidatu Novici Popoviću:”Zaslužio si,pa kada bi palo još stotinu glava sa naših ramena,da ti se ne da glas u Plavsko-Gusinjskoj ljugi,jer nema ni puta,ni potoka,ni voznika što ga nijesi zalio  krvlju nedužne muslimanske  sirotinje”…

     I nijesu zlodjela samo muslimanskoj sirotinji (*).Ostalo je da se priča o mnogo čemu nevaljalom što ide uz  ime ovog,najprije crnogorskog podanika  (i podanika kralja Nikole),a zatim,po principu ko da više, će do smrti postati  srpski podanik i služiti drugom kralju i otadžbini.Takav će i napuštiti ovaj svijet daleko od zavičaja 1964.godine.(**)

     U najbližoj rodbini pok.Branka Boškovića je ostalo da se priča da je i  Brankova pogibija u Bjeluhi  1939.godine “djelo” Novice Popovića,kao osveta za sukob u predizbornoj kampanji u Gusinju 1938 godine.

Ako je tako,onda je Novicu Popovića stiglo ono što je zaslužio  i stigao je gdje ga je mjesto čekalo,daleko od njegovog Šekulara i naše Velike.

 

______________________

(*) Radi se o Izborima 1938.godine

(**) O “djelu” Novice Popovića čitalac se može detaljno upoznati u knjizi autora Branka  Jokića,SIN GORDOGA ČAKORA (Vremena Novice Popovića),Podgorica 2013.godine

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *