O BIOGRAFIJI ILIJE VUČETIĆA (još jednom)

 

Piše:Marko Jokić

  Već duži niz godina je predmet rasprava i sporenja biografija ili „biografija“ Ilije Vučetća,koji je jedna nesporno značajna ličnost veličke prošlosti.Zbog niza proizvoljnosti o  Iliji Vučetću,povećavala  se znatiželja autora  ovog teksta da sazna nešto više o tome.Već od prvih pojava tekstova koje su napisali neki od Veličana,imao sam nepotpuna saznanja da li je zaista Ilija Vučetć  bio doktor nauka(ili da takvi podaci nijesu dostupni) ili su moja dotadašnje informacije o tome bile nepotpune..Nastojeći da dam potpuniji odgovor na ovo i druga pitanja u vezi sa Vučetićem,zadnjih godina sam uspio formirati kvalitetni arhivsku bazu podataka o njemu.Zadnjih godina sam sa  nekim veličkim intelektualacima i onim drugim često bio u situaciji da pojašnjavam moja saznanja,ali se to ispostavilo bespredmetnim.

     Neki Veličani iz Novoga Sada,i ne samo oni,su me ubjeđivali da u Novom Sadu postoji i ulica posvećena njemu.Išlo se dotle,da Veličani treba  „glasanjem“ da odluče da velička biblioteke treba  da nosi ime „prvoga doktora nauka u Crnoj Gori“.Suočen sa pitanjem građana Crne Gore u formalnim i neformalnim razgovorima,bio sam siguran  da i ako je bio doktor nauka (kako neki tvrde),ali svakako ni  u kom slučaju nebi bio prvi.No,konačno on nije bio doktor nauka,a znatiželjne upućujem na izvore koji su dati u dijelu ovog teksta o Iliji Vučetiću-Čiči porijeklom iz Velike.

Ilija Vučetić-Novosadski

     Prema mojim pretpostavkama pogrešne  informacije da je naš Ilija Vučetić bio doktor nauka mogle su nastati i dovesti do zabune,jedino ako je slučajna (ili namjerna ) zamjena ličnosti napravljena sa dr Ilijom Vučetićem,koji je rođen u Novom Sadu,25.07.1844 ,a umro u Budimpešti,23.07.1904.godine.Dosta obiman tekst o tom Vučetiću,koji je doktorirao prava 1872.godine , a advokatski ispit položio 30.06.1873.g u Budimpešti,je dao Željko Faftić,advokat u Zborniku radova o advokaturi u Vojvodini(Inače,biografija se može naći i na zvanišnom sajtu grada Novi Sad).Bavio se književnim radom,sarađujući u Srbskom dnevniku (1861-1863),Komarcu i Zolji (1863).Poslije osnovne škole,koju je završio u Novom Sadu,završio je gimnaziju u Segedinu.Bio je bliski saradnik Svetozara Miletića,i član Srpske liberalne stranke,kao i njen predsjednik (1900-1902.g).Bavio se novinarstvom i politikom (bio je poslanik1897.g).Na prvom kongresu srpskih novinara u Beogradu 1902.g.izabran je za potpresjednika tog udruženja.Bavio se i advokaturom.Sarađivao je i objavljivao tekstove i u listu Branik.Jedna ulica u Novom Sadu nosi njegovo ime (ne Ilije Vučetića iz Velike,kako su tvrdili novosadski i drugi Veličani).Inače njegova bibliografija je veoma bogata,jer se radi o ličnosti koja je ostavila tragove u srpskoj politici,kulturi,novinarstvu i advokaturi. (Izvor:dr Željko Fajfrić,Jstorija advokature u Vojvodini,Novi Sad 2008.godine,168-169).

Napomena:Kada je velički Ilija počeo da uči Bogoslovsku školu u Beogradu 1868. ,ovaj Ilija novosadski ,je 1869.godine završio studije prava na Peštanskom univerzitetu,itd, što se može zaključiti komparcijom ove dvije biografije.

Ilija Vučetić,zvani Čiča iz Velike

Kako stoji u biografiji,Ilija Vučetić,profesor,nacionalni radnik,je rođen u selu Velika opština Plav 28.jula 1854 godine,a umro 19.oktobra 1922 godine u Skoplju.U Dečanima je završio manastirsku školu,a zatim po preporuci arhimandrita Kirila, školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji 1868 godine(*).Po završetku bogoslovije 1872 godine,je postavljen za učitelja u Vraki kod Skadra,gdje je radio od oktobra 1873 godine do avgusta 1875.godine.Iste godine nastavlja obrazovanje u Rusiji,gdje je završio Hersonovu  učiteljsku seminariju 1877,koja je trajala dvije godine.Nastavio je studije na Teodosijskom učiteljskom institutu,gdje studije završava 1880 godine (Izvor:Arhiv Srbije,MPs,XXII,87/1888,Beograd,30.oktobra 1884).

Postavljen je za nastavnika  Prizrenske bogoslovije septembra 1880 godine,zahvaljujući posebnom angažovanju mitropolita Mihaila.No,kako je tada u Prizrenu stanje bilo anarhično,Ilija je stigao preko Carigrada u Prizren,tek 1881 godine (Izvor:Arhiv Srbije,LjK,625,Beograd,13.jula 1881),kada je stupio na ovu dužnost.

Bio je i nadzornik osnovnih škola i član Crkveno-školske opštine (Izvor:AS,MID PPO,1891,red 99,Prizren,5.juna 1891.).Zastupao je i rektora prizrenske bogoslovije 1895.godine,jedno kraće vrijeme,do postavljenja na mjesto direktora Srpske gimnazije u Skoplju (Izvor:PZ NBS,Fond JHV,R,413/IV/14,Prizren,5.septembar 1895.godine).

     Nikada nije doktorirao,pa samim tim i nije bio doktor nauka.Dakle,niti prvi u Crnoj Gori ni u Velici.(**)

     Nakon otvaranja muške srpske gimnazije u Skoplju 1894 godine,zauzimanjem ruskog konzula Liseviča,postavljen je školske 1895/1896.godine za nastavnog direktora . Istovremeno su ga turske vlasti postavile za odgovornog direktora pred turskim vlastima,te će na toj funkciji nominalnog direktora Srpske gimnazije u Skoplju ostati sve do  kraja školske 1911/1912. godine,kada je gimnazija prestala sa radom.

     Od turskih vlasti je,preko srpskog konzulata u Skoplju dobijao platu za rad u nastavi (držanje časova od 2500 do 3600 dinara) i direktorski dodatak od 1000 dinara (Izvor:AS,MID PPO,1896,red 52,Skoplje,13.januar 1896.).

     Redovno je izvještavao ruske konzule o položaju Srba u Skoplju,kojih je bilo pri njegovom dolasku veoma malo.

U Skoplje je ostao do početka Prvog svjetskog rata,kada je morao napuštiti taj grad zbog opasnosti od bugarskih okupatora.Tom prilikom  su ga spasili ugledni turski trgovci kao turskog podanika .Preselio se u Peć,odakle je interniran u logor.Nakon završetka rata je radio kao profesor skopske gimnazije do jula 1922.godine,kadaje postavljen za inspektora Ministartva za agrarnu reformu..Na tu dužnost nije stupio,zbog bolesti i brze smrti.Umro je 19.oktobra 1922 godine.Sahranjen je u Skoplju (Izvor:mr Aleksandar Z.Novakov-Srpske srednje škole u otomanskom carstvu 1878-1912.g.,Filozofski fakultet,Novi Sad,2014.g).

Napomena 1:Prosvjetni glasnik od 02.01.1897.godine u tekstu  povodom 25 godina Prizrenske bogoslovije piše:”… da je u Prizrenskoj bogosloviji radio od 1881 do 1895.godine  Ilija Vučetić,koji je završio osnovnu školu u Prizrenu,bogosloviju u Beogradu (jer u to vrijeme bogoslovska škola nije postojala u Prizrenu. Otvorena u ovom gradu 1871/1872 god.).Zatim navode da je učiteljski seminarij završio u Rusiji.

NAPOMENA 2:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora.

______________________________________

* U knjizi autora dr Marka Kneževića ,Velika i Novšiće(str.239) stoji da je Ilija Vučetić rođen 1845 godine( moguće da je permutovao dvije zadnje cifre),te da je bio prvi đak škole u Velici (što nažalost tvrdi i još jedan od Veličana Branko Paunović u svoj knjizi:Velika-velika po vjekovnoj patnji),a da je nakon te škole nastavio školovanje u manastiiru Visoki Dečani oko 1868 godine(što je netačno-prim M.J)!?Knežević,dalje iznosi netačno tvrđenje,da je Vučetić radio kao učitelj u Skadru 1874 godine?Istina je, prema knjizi(brošuri) Srpske škole u Skadru, autora Filipa M.Protića,inače učitelja te škole (Izvor:Filip M. Protić,Srpske škole u Skadru,Štamparija “ Obod“ A.Rajnava 1914.g,DACG,Cetinje),da je Vučetić radio u školi u Vraki kod Skadra  od oktobra 1873 do avgusta 1875,skoro dvije godine.Dalje,Knežević iznosi netačan poodatak da je Vučetić „nastavio školovanje u manastiru Visoki Dečani oko 1868 godine“.Istina je drugačija,da je prema biografiji koja se čuva u navedenom srpskom arhivu Vučetić te 1868.godine po preporuci arhimadrita Kirila (inače njegovog ujaka Jašovića iz Šekulara) nastavio školovanje na Bogosloviji u Beogradu.Navodeći izvor koji je koristio,prof.Knežević iznosi dalje i netačan podatak,da  Vučetić 1874 godine odlazi u Rusiju,gdje je Završio Hersonovu učiteljsku seminariju.Prema biografiji,koja se čuva u Arhivu..,Vučetić je ,tek 1875 godine u jesen pošao u Rusiju,ali je istina da je završio Hersonovu učiteljsku seminariju 1877 (Pedagoški seminarij,to je  u rangu naših dvogodišnjih pedagoških škola,prim.M.J),a ne kako neki tvrde trogodišnji seminarij. U navedenoj arhivskoj građi stoji i Carigradskom glasniku se nalaze podaci da je Ilija Vučetić bio direktor Srpske gimnazije u Skoplju (odgovoran turskim vlastima),a ne  upravnik,kako tvrdi Knežević.

      U knjizi autora Branka Jokića (Branko Jokić:Velika i Veličani,Podgorica 2015.) imamo podatak da je 1872.godine postavljen za učitelja u Skadru,a vidi se iz arhivske dokumentacije da je to bila 1873.godina. U knjizi se dalje tvrdi,da je Vučetić bio prvi direktor Srpske gimnazije u Skoplju,što je netačno.Tačan je podatak da je za prvog privremenog direktora postavljen Sima Popović,nastavnik prizrenske bogoslovije (Izvor:Stojan Zafirović,Spomenica četrdesetogodišnjice Srpske gimnazije u Skoplju).Isti izvor navodi da je 1894/1895 godine direktor Popović tražio od Beograda da mu pošalju“..jedan globus i Kartu Balkanskog poluostrva,udžbenike,..“.Te godine je ,kako navodi ovaj izvor obilježen i Dan škole „…u školi je osveštana vodica i presječen slavski kolač….Prisustvovali su srpski i ruski konzul sa podanicima,austro-ugarski konzul,…učenici su otpjevali himnu sultanu i Sv.Savi…“(Izvor:Carigradski glasnik,4.februar 1895).

** Tokom rada Srpske gimnazije u Skoplju,od svih nastavnika te škole,titulu doktora nauka je imao samo dr Miloš Popović.Njegova doktorska teza je glasila:Pedagoški pogledi Dositeja Obradovića.Znatno kasnije će istorijske nauke doktorirati još i Svetozar Tomić,profesor ove gimnazije,a kasnije poslanik u Kraljevini Jugoslaviji(Izvor: Stojan Zafirović,Spomenica četrdestogodišnjice).

2 thoughts on “O BIOGRAFIJI ILIJE VUČETIĆA (još jednom)

  1. Čitajući, sve što mi dođe do ruke, u vezi sa ovom temom živeo sam u uverenju (a sada sam tek zbunjen) da je naš Dr Ilija Vučetić.
    To što Ilija Vučetić ima ulicu u Novom Sadu ne znači da je poreklom veličanin jer u centru Novog Sada postoji ulica Ilije Ognjanovića pa me veličani kada to vide pitaju da li je to ulica našeg Ilije Novovog Ognjanovića. Neki pitaju iz šale a neki iz neznanja.
    Ali, u Novom Sadu živeo je neki Vučetić koji je bio poreklom iz Velike a radio je kod Rečne mornarice. Imao sam prilike da ga vidim I on je tvrdio da je jednom od dva ledolomca baš on dao ime Čakor.

    • Tekst sa dopunom i pojašnjenjem,a u vezi sa biografijom Ilije Vučetića je objavljen radi potpunije informacije o ovom znamenitom Veličaninu.Svi podaci navedeni u tekstu su pouzdani,arhivski podaci,što je i navedeno u korišćenim izvorima.Dakle,prije nešto više od 40 godina je greškom (bez provjere) u Titogradskoj Pobjedi objavljen tekst o tome da je naš-velički Ilija Vučetić doktor nauka.Kasnije se ispostavilo da je napravljena greška,jer se radilo o Iliji Vučetiću,rođenom novosađaninu.No,takve greške su moguće,ali suština je u utvrđivanju istine,što je konačno i namjera ovog članka.Ovime se ne umanjuje prosvjetiteljski značaj i uloga Ilije Vučetića-Čiče (kako mu je bio nadimak) iz Velike.Konačno,svi veličani koji žive u Novome Sadu ili okolini mogu provjeriti i ko je Ilija Vučetić čije ime nosi jedna novosadska ulica (Podaci i Odluka postoje kod Skupštine opštine Novi Sad).
      Sada nešto i o Iliji Ognjanoviću,kojeg pominje uvaženi veličanin Golub Knežević.Prema podacima kojima raspolaže autor pomenutog teksta,a na koji je reagovao Golub Knežević,želim pojasniti i oko imena Ilije Ognjanovića (iako ga u tekstu ne pominjem).Tačno je da je Ognjanović rođen u Novom Sadu 1845.godine i da je bio ljekar:Završio je studije medicine u Beču,a potom je završio specijalizaciju hirurgije 1873.godine.Bavio se uredništvom i poezijom.Uređivao je list Zolja,a kasnije i Đački venac.Objavljivao je i članke iz medicine.Autor je i jedne stručne knjige:Imena bolesti što smrt mogu da donesu,1894.Bavio se prevodilačkim radom,prevodio je sa latinskog jezika,na srpski,mađarski i njemački.Od 1892 godine je bio i počasni član Srpske kraljevske akademije nauka i umjetnosti (Izvor:Radmila Gudović,Biljana Srdić,Siniša Babović:Doktor Ilija Ognjanović-Znameniti doktor devetnaestog vijeka,Medicinski fakultet,Novi Sad).Nesporno,iako dajem podatke o Iliji Ognjanoviću fragmentarno,radi se o jednoj izuzetno značajnoj ličnosti tog prostora i šire u XIX vijeku.Njegov predak Petar se doselio iz Sremskih Karlovaca 1716.godine u Petrovaradinski Šanac.Ovo u najkraćem o ličnosti čije ime nosi jedna Novosadska ulica (paralelna Zmaj Jovinoj).
      Malo nešto i o drugim izvorima o Ognjanovićima,odnosno njihovom porijeklu.
      Velički Ognjanovići su daljim porijeklom iz Veljih Zalaza kod Njeguša,od bratstva Gazivoda.”Poslije jednog ubistva u Veljim Zalazima (krajem 16 vijeka) nastanili su se u mjestu Ceklin (Riječka nahija- u blizini Rijeke Crnojevića).Ubrzo nakon toga su zbog ubistva,dva brata Gazivode 1700-te godine utekli i jedan se naseli u Veliku pod Čakorom u Vasojevićima,ali je prezime promijenio.Drugi brat uteče u Vraku,a potom dođe i naseli se u Reč i Kodre kod rijeke Bojane u Štojsko Polje”.(Izvor:Andrija Jovićević:Riječka nahija u Crnoj Gori,1909.g i Mladen Gazivoda:Bratstvo Gazivoda,Podgorica,2013.g).Negdje u prvoj polovini 18-vijeka je bilo seobe prema Srbiji (najvjerovatnije 1737),gdje dolinom Lima pošlo nekoliko domaćinstava Gornjeg Polimlja.Stigli su do Mačve,a odatle prema Beogradu i južno prema Rudniku (Toplički kraj).U Srpskim novinama(druga polovina 19 vijeka) se pominju Ognjanovići u ovim krajevima,što može dovesti do zaključka da se radi o veličkim Ognjanovićima.Jedan od njih je imao i grafičku radnju-štampariju u Beogradu.Jedan iz Kosovskog vilajeta Risto Ognjanović je bio i profesor u Srpskoj gimnaziji u Skoplju i predavao francuski jezik.Potvrda da je Ognjanovića bilo u tim krajevima Srbije,je i tekst objavljen u Srpskim novinama 1.03.1912.godine,gdje je Marko Ognjanović iz Šetonja,dobio dozvolu za otvaranje” mehanske radnje”.
      Dalje,jedan od Ognjanovića u Niškom srezu,Ilija Ognjanović,iz Jagličja se odriče svog sina
      Jovana”jer se odao nepoštenom životu i krađama,..i sada je u pritvoru”.Ilija saopštava javno “da neće priznati nikakve dugove i troškove koje napravio njegov sin Jovan” (Izvor:Srpske novine 1.04.1912.g)
      U Beogradu ima Ognjanovića koji znaju da su od Gazivoda sa Njeguša,odnosno Ceklina,ali ne znaju za eventualno svoje porijeklo iz Velike.Od tih Ognjanovića je dr Srđan Ognjanović,direktor matematičke gimnazije u Beogradu,sa kojim je autor ovog teksta imao češće komunikacije.Njegov otac istražuje porijeklo tog dijela Ognjanovića.Za sada toliko,jer ova tema je svakako neiscrpna.
      Srdačan pozdrav,
      Marko Miloradov Jokić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *