A ZLOČIN U VELICI ?

1.

Plav:Ne smijemo zaboraviti zločin

„Vijesti“, 6.februar, 2013.

U organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, te Islamske zajednice i Kulturnog centra Plava i Gusinja iz Njujorka, u sportskoj sali u Plavu pod nazivom “Vakat zuluma, oprostiti – ne zaboraviti” organizovana je kolektivna molitva-klanjana dženaza, povodom stogodišnjice zločina i nasilnog pokrštavanja Bošnjaka i Albanaca u Plavu i Gusinju u periodu 1912-1913.
Molitvi je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca ovog kraja, te vjernika iz drugih djelova Crne Gore, te BiH, Srbije i Kosova.
Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, koji je i predsjednika organizacionog odbora za obilješavanje stogodišnjice zločina, je kazao da je današnji dan “sjećanje na nevino stradale Bošnjake i Albance ovog kraja, koji su stradali nakon što su odbili da promijene svoju vjeru”.
“Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Nadamo se, da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore, a isto tako i da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha, da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913. Mi Bošnjaci i Albanci imamo obavezu, da se jasno i nedvosmisleno odredimo protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad žrtvi, a šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog”, kazao je Šahmanović.
On je dodao da moraju dignuti glas kada je ljudski život ugrožen i kada je ljudsko dostojanstvo poniženo.
“Tu nema ni nacionalnih ni etničkih granica, tu postoji samo granica između dobra i zla, a mi moramo biti na stranu dobra. Došlo je vrijeme da o Previji u našoj Crnoj Gori možemo javno i otvoreno govoriti. A pamtimo vremena kada je to bila tema koja se šuti. Ako naša država uradi sve, da se ovi zločini rasvijetle, još više će biti naša. To je bio zločin protiv čovječnosti i zločin protiv Boga, a počinjen je u ime Boga”, rekao je Šahmanović.
Kako je kazao cjelokupno stanosvništvo plavsko-gusinjske kotline nasilno je pokršteno, a sloboda na odabir vjere je bila ukinuta.
“U tim trenutcima stotine Plavljana i Gusinjana je odbilo da promijeni vjeru. Podignutog čela otišli su u sigurnu smrt. Za nas, to su najveći borci za ljudska prava. Ubijeni su zbog toga što su bili druge vjere i što su imali drugačija imena. Zločini o kojima govorimo ne smiju biti tek puke riječi koje će se prevaliti preko naših usana. Moramo znati osjetiti težinu zločina, svo zlo i svu bol koja je našim precima nanešena. Utvrđivanje i konačno priznanje istine o zločinima nad muslimanima Plava i Gusinja počinjenih od strane tadašnih crnogorskih vlasti i utvrđivanje odgovornosti najuzvišenija je dužnost naše generacije. Spomen obilježje ubijenim u 1912-1913 godini naša je obaveza, i to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se zločin nikada više ne ponove“, kazao je Šahmanović.
Današnja Crna Gora nema razloga da zazire od muslimana, niti oni trebaju da imaju razloga da ne vjeruju, da je ona danas dobronamjerna prema njimaReis Islamske zajednice Crne Gore Rifata Fejzić je kazao da kolektivna molitva-dženaza nije samo podsjećanje na žrtve Previje i Racine, već da je molitva za sve stradale muslimane u proteklih 100 godina na prostoru Balkana.
“Jedina krivica bila im je to što su njihoviu preci nekada davno prihvatili islam za vjeru i sa njom promijenili svoj civilizacijski i kulturološki kod. Stotinama godina njihovi djedovi i očevi su živjeli kao muslimani sa istim pravima i obavezama, kao i ostali ljudi u multivjerskoj Osmanskoj imperiji u kojoj su nastajale džamije, mostovi, hamami, šadrvani, medrese i vakufi. Dolaskom nove vlasti, umjesto tolerancije i zaštite nad manjinom muslimanima, u novoj državi došao je teror i nasilje. Strijeljani Bošnjaci i Albanci na Previji smatrali su da im je dug da sačuvaju svoju vjeru, da ne uzmiču pred nepravdom i ne povijaju glavu pred tiranijom”, kazao je Fejzić.
On je dodao da “za zulum i masovna ubistva u plavsko-gusinjskom kraju u kraljevini Crnoj Gori niko nije odgovarao”.
“Ne može se klimavom istorijskom argumentacijom, da centralna vlast nije imala kontrolu nad novopripojenim teritorijama, pravdati masovni zločin. Budimo pošteni i govorimo istinu, tako ćemo lakše graditi odnose povjerenja, a bez toga nema uvažavanja. Priznanje zločina i preuzimanje odgovornosti za njega vodi pomirenju, negiranje zločina stvara nepovjerenje. Današnja Crna Gora nema razloga da zazire od muslimana, niti oni trebaju da imaju razloga da ne vjeruju, da je ona danas dobronamjerna prema njima. Zato se Crna Gora mora suočiti sa ovim i drugim zločinima i istinito progovoriti o njima”, kazao je Fejzić.
Sjećanje na šehide (umrle na božijem putu) plavsko-gusinjskog masakra, kako je kazao Fejzić, nije prebiranje po kostima, već je “današnja dženaza ono što je musliman dužan uraditi za svoga brata”On je dodao, da obilježavnja ovih događaja prilog u rasvjetljavanju zločina u kojima je na hiljade Bošnjaka i Albanaca bilo pokršteno, te da je nezaborav nešto što kao muslimani mogu najmanje uraditi za stradale u tom periodu.
“Hiljade hrišćana i jevreja je stoljećima živjelo u Osmanskoj carevini, imajući svoja vjerska prava. Najveći dio Crne Gore bio je dio te imperije, u kojem su zakoni važeli podjednako za sve. Kada su nestankom te imperije muslimani postali manjina, primoravani su da da promijene vjeru ili u najmanju ruku da budu asimilirani. Slučaj Previje u plavsko-gusinjskom kraju nam to i kazuje, hiljade Bošnjaka i Albanaca je bilo pokršteno. Vjera se ne može silom uzeti, a ni utjerati u čovjeka, a dešavanja u Plavu i Gusinju pomenutih godina su najbolji primjer za to”, kazao je Fejzić.
Sjećanje na šehide (umrle na božijem putu) plavsko-gusinjskog masakra, kako je kazao Fejzić, nije prebiranje po kostima, već je “današnja dženaza ono što je musliman dužan uraditi za svoga brata”.
“Draga braćo plavogusinjani, potomci šediha, budite ponosni na ovom tužnom skupu, jer ova dženaza treba da vas učini ponosnim”, kazao je Fejzić”Današnja dženaza-molitva nakon 100 godina, govori nam da je došao vakat u kojeme možemo slobodno, primjereno nama muslimanima, sjetiti se onih koji su umrli, ne željeći da svoj svjetlost Ismlama utru na svojoj rodnoj grudi. Mnogo puta u stoljeću koje je iza nas, muslimani su iskazivali da cijene i uvažavaju Crnu Goru, više i snažnije nego ona njih. Vjerujemo da će snaga odnosa u budućnosti biti više okrenuta na brizi države Crne Gore o njenim manjinskim narodima, istinito svjedočanstvo u njenim budućim udžebenicima istorije o plavsko-gusinjskom zločinu jedan je od koraka kojeg očekujemo na tom putu. Draga braćo plavogusinjani, potomci šediha, budite ponosni na ovom tužnom skupu, jer ova dženaza treba da vas učini ponosnim”, kazao je Fejzić.
Poslanik Husnija Šabović (DPS) je kazao, da je ponosan što pripada generacijama plavsko-gusinjskog naroda, koje su uspjele da nešto što je bilo u dubini tame iznesu na svjetlo dana.
“Ponosan sam što je jedna nova država Crna Gora stasala i smogla snage, da prepozna i razdvoji dobro od zla i što se nakon određenog vremena stasale nove snage državnog rukovodstva, koje su dale i stvorile pogodan ambijent i klimu, da mi nakon 100 godina se sjetimo nečega što jeste bio zločin protiv ovog naroda, kome i ja pripada. Vjerujem da će nova Crna Gora dati doprinos i u buduće da se ovo više nikada ne desi, a mi što danas ovo činimo i što želimo da rasvijetlimo je nešto što je za dobrobit Crne Gore i nije upućeno ni jednom drugom narodu, već nasuprot da bi jačali našu zajedničku slogu i život na prostorima Crne Gore i Balkana”, kazao je Šabović.
Skupu su osim Fejzića, Šahmanovića i Husnije Šabović, prisustvovali i brojnih imami iz Crne Gore i okruženja, službenici Mešihata i medrese “Mehmet Fatih“, Džavid Šabović (SDP), Amer Kalač (BS), Genci Nimanbegu (Forca), potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić (BS), direktor turske agencije Tika Tundžal Čakmak, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Samir Tandir, predsjednik IO Bošnjačke demokratske zajednice Sead Šaćirović, predstavnici plavsko-gusinjskih organizacija iz dijaspore.

2.

Portal Velika: A ZLOČIN U VELICI ?

U pravu su Plavjani i Gusinjani što se sjećaju svojih predaka pa i ovoga događaja, o kome je svjedočila i ondašnja beogradska i crnogorska štampa. I proto Šekularac (da li je to onaj što je kasnije bio delegat na Antifašističkom zasijedanju u Kolašinu ? ) je Vuku Dragoviću, novinaru Politike, 1913. gdine posvjedočio da je pokrstio oko 12.500 hiljada Muslimana. Mada, njegova verzija se razlikuje: tvrdi (kao što je takvo mišljenje do nedavno dominiralo i u dijelu istoriografije) da su se Muslimani dobrovoljno prelazili u pravoslavnu vjeru, te da su među njima bili i neki od nespornog ugleda (hodža Bašić) ali i da su drugi ubijeni (hodža Musić), zato što su to odbili.
No, to neka i dalje uvrđuju istoričari, ali sa političkog aspekta ćini se da ovdje nije nešto u redu. I nije lijepo što se to dešava baš u Plavu. Jer: niko se ni ovom prilikom, a još manje g. Šahmanović i e. Fejszić. Prisjetiše da osude (i) zloćin koji su balisti i plavsko-gusinjski vulentari (muslimani) 28.jula,1944. godine izvršili u Velici. Bio je to jedan od najvećih genocida na Balkanu u Drugom svjetskom ratu.
Naravmo, riječ je o komšijama savremenih Plavljana i Gusinjana koji (uprkos svemu…) i dalje žive tu, na domaku Plava. Žalosno je da ne pogledaju u kakvom su stanju spomen obilježja tim žrtvama.
Najbolji komentar svemu tome je ono što piše u knjizi Branka Jokića ZAPISI O VELICI I VELIČANIMA.
“…Uprkos ovome, i u nekim novijim publikacijama genocid u Velici se se minimizira; pominje se u samo jednoj rečenici, bez podataka o broju žrtava i njihovim ubicama. I dalje se, čak i od boračkih organizacija (?!) „zaboravlja“ da je Velika jedan od crnogorskih krajeva koji je, u odnosu na broj stanovnika, dao najveće žrtve (i) u Drugom svjetskom ratu, ne samo na prostoru Crne Gore (u Drugom svjetskom ratu, za dva dana u mjestu Baba Jara, u blizini Kijeva ubiijeno je 33.771 osoba, uglavnom Jevreja; u češkom mjestu Lidice, jednog dana likvidirano je 388. osoba; prema onome što je upiisano na Čakoru, u u Velici je toga dana ubijeno 335 žena, staraca i nejači, a u knjizi Vatre sa Komova da ih je stradalo preko 380, ali se tvrdi da taj broj nikada nije tačno utvrđen). Iako poređenja ove vrste nijesu prikladna, mora se istaći i ovo: da je u cijeloj opštini Plav, tokom Drugog svjetskog rata poginulo 814 osoba, od kojih je 746 Srba i Crnogoraca, a više od polovine su Veličani. Ili: na ukupnom području opštine Rožaje stradalo je 108 stanovnika, opštine Ulcinj 182, opštine Tivat 130, opštine Andrijevica 565, dok je cijela Crna Gora imala18.573 poginulih boraca i žrtava rata…( Spomenica crnogorskim antifašistima 1941/45, izdavač Odbor za obilježavanje šezdesete godišnjice Trinaestojulskog ustanka, Cetinje 2001.;zanimljivo je da su, za razliku od drugih opština i mjesta, podaci koji se odnose na Veliku, slučajno ili ne, najnepotpuniji i najnesređeniji, pa je ovdje dato samo ime i prezime poginulih bez imena njihovih roditelja, godine rođenja i smrti, itd)”

6 mišljenja o “A ZLOČIN U VELICI ?

  1. Populisticka i nacional-romanticna crno-bijela istorija je losa uciteljica. Iz nje buduce generacije nece nista nauciti. Time je onima sto dolaze poslije nas ucinjena velika steta, jer ce morati uciti sve iz pocetka na svojoj kozi. Kako ono kaze stara mudrost: pametan covjek uci na tudjim greskama, a glup na svojim.

    • Ne znam na šta ste konkretno mislili, ali se, u načelu, slažem s Vašom formulacijom. Pretšostavljam da imate ne umu da je za njeno “dokazivanje” (umjesto glorifikovanja, ili minimiziranja i prećutkivanja)potrebna tolerancija, uvažavanje (različitih, ali nespornih) argumenata i primjera…

  2. “-kad ce se desiti Kijametski dan?
    – kad pametni zacute a budale progovore.”
    (kijamet, kijama – sudnji dan, smak svijeta)
    Rat je vrijeme kad iz covjeka izidje na vidjelo ili ono najgore ili ono najbolje. Na muci se poznaju junaci, sto ‘no rece narodni guslarski genije. Tad casni ljudi zrtvuju sebe za cast, humanost i principe. Tad olos, kukavice i ljudske zvijeri u vrtlogu i kovitlacu rata vide svoju sansu, pa iz njih pokulja ono najlosije. Dobra vakta za losa insana! Na malom geografskom prostoru su se ne dogodila nego su izvrsena dva genocida: u Plavogusinjskoj ljugi (kotlini) 1913. i u Veliki 1944. Radi se o dva nedovoljno poznata, naucno i medijski zaobidjena zlocina, koji su se ocuvali u narodnoj memoriji, tacnije u kolektivnoj memoriji potomaka zrtava tih zlocina. Bas zbog toga sto nijesu naucno osvijetljeni i objasnjeni ti zlocini su otvoreni za siroku lepezu zloupotreba. Kad kazemo:” Mi to radimo da se takav zlocin nebi nikad i nigdje i nikome ponovio” treba se zapitati da li to stvarno i radimo tako da se nebi ponovio. Kako je uvodjenjem trzisne ekonomije sve, pa i ljudski obraz i cast dobio svoju cijenu u obliku valutne vrijednosti moramo paziti i na tu cinjenicu. Bas zbog toga mislim da je naucno, dokumentarno-cinjenicno-dokazno, analiticko istorijsko djelo pravi zaklon od populisticke, crno-bijele, nacio-romanticne “istorije”.Nauka i znanje su brana od mraka neznanja. To da stanovnici jednog i drugog mjesta u kojima su izvrseni genocidi malo, polovicno ili nikako ne znaju o onom drugom kriv je “ljudski faktor”. Ja iako ne zivim u tom kraju vec 45 godina nesto sam cuo o tom zlocinu u Veliki. Uglavnom, po jednom objasnjenju, radi se o njemackoj kaznenoj ekspediciji. Legenda veli: Radisav-Pesho je, sa dva druga, ubio njemacku izvidnicu SS “Princ Eugen” zatim otkinuo oficiru “clana” i mrvom mu ga stavio u usta. Kad je naisla glavnina komandant je naredio esesovcima da pobiju sve sto se krece. Druga legenda kaze: kad je jugoslovenska vojska 41. preko Vrmose krenula da napadne italijanskog okupatora u Albaniji, u tim jedinicama je bilo i regruta iz Rugove. Kad je ju. vojska kapitulirala rugovske regrute su, pri povratku, na Cakoru pobili Velicani. Onda se njihova rodbina, kad je za to “dosan vakat” osvetila. Ne mogu se oteti utisku da je sve to tako banalno pojednostavljeno jer se genocidi ne desavaju tek tako. Slusao sam i citao takvih legendi i o genocidu u Plavogusinjskoj ljugi (kotlini) tako da mislim da je i kod jednih i drugih potomaka zrtava genocida kad je onaj drugi u pitanju prisutno necojsko, nesojsko uproscavanje i banalizovanje tudje zrtve.
    ……………………..
    Ako bude zdravlja i vremena…

    • Opet se slažem – u načelu, ali ne baš i u „razradi“ teme. Rat jeste, kako kažete, neka vrsta „vanrednog stanja“ u svakom čovjeku. Međutim, nijesam siguran da je u slučajevima koje pominjete neohpodna neka velika nauka. Jer i Vi i ja znamo da naš kraj (Plavsko-gusinjska dolina, na jednoj, i naselja s pravoslavnim stanovnintvom oko nje, na drugoj strani) umnogome ima specifičnu prošlost – u odnosu na svu Crnu Goru i krajeve u kojima je (jedno pored drugog) živjelo islamsko i pravoslavno stanovništvo. To potvrđuju i mnoga zbivanja – počev od Novšićkoga boja, balkanskih ratova, 19919. godine, ponašanja (Plavljana) u vrijeme Pašićeve vlade (vidite prilog KO SU BILI PLAVSKI RADIKALI), u Drugome svjetskome ratu… Svi ti događaji nagomilavali su nove količine mržnje i ona je, na žalost, bila glavni „pokretač“ novih krvoprolića.
      Ne bih o detaljima, ali kad neke već pominjete, evo i mojih saznanja.
      Ona priča o Radisavu Pešovome (koji nije Veličanin) ima nekoliko varijanti (inače, o njemu možete naći kazivanje i na ovome portalu: VEŠOVIĆ I PEŠOVIĆ, a slična je i priča o Avdulju Pepi, M. Vučetići i dr, u prilogu VELIČNIN REKORDER PO BROJU UBIJENIH)…) Problem za sva ta nagađanja je u jednoj „sitnici“: o Pešoviću kao „uzročniku“ klanja nenaoružanih civila po Velici, ili o nekom Komatini koji je, po tim prićama, takođe u Mašnici navodno pucao na njemačku kolonu, itd, nema ni jednoga dokaza . Niti u domaćim niti u njemačkim i drugim arhivima… Međutim, u mojoj knjizi nalazi se mnoštvo do skoro skrivanih dokumenta u koja je, imenom i prezimenom, upiano preko 400 susjeda (proglašenih za ratne zločince) koji su po Polimlju i Velici prosluli krv, utrobe i mozgove, ili u oganj rođenih domova bacali nedužnu nejač.. Izmišljena je i „legenda“ o tome kako su Veličani poubijali Rugovce… Ubijali se (uzajamno) jesu u ranijim vremenima, ali u Drugome svjetskome ratu, Rugovci su za Veličane bili prava vojna sila – pod zaštitom Italijana i Njemaca, dok u Velici nije postojala tokom cijeloga rata ni jedna (partizanska ili čeztnilka) naoružana grupa, a kamoli organizovana formacija…
      No, ne bih da prepričavam sadržaj moje knjige…
      Lijep pozdrav, Branko Jokić

  3. Ima dva puta. Jedan je da se krvavo klupko kotrlja dalje. Drugo je da se prekine pakleni krug. Ovo drugo trazi umne i hrabre ljude. Na pocetku ustanka Basic i ostali drugovi iz Plava trazili su od svojih drugova Crnogoraca da ako ih vasojevicki seljaci ubiju da ih negdje skriveno pokopaju i ne pricaju o tome do oslobodjenja. To su radili zbog toga da bi sprijecili da njihovu pogibuju iskoriste reakcionari i fasisti iz Plava za sirenje zle krvi, mrznje i osvete izmedju Plavogusinjana i Crnogoraca. Znate, samo pozitivni; hrabri i svjesni ljudi u istoriji cine pozitivne preokrete. Samo hrabri i svjesni ljudi mogu zaustaviti to krvavo bakansko kolo. Nijeste u pravu kad kazete da je glavni razlog za krvoprolice, konkretno u Veliki, stara nagomilana mrznja. Svaka nova generacija ima neka nova iskustva i novi dozivljaj prostora i ljudi oko sebe. Mrznja moze da postoji. Ali mrznja treba da se planira, materijalizuje i pretoci u akciju da bi se izvelo krvoprolice. Treba totalno sve izvaditi iz konteksta dogadja i vremena, konkretnog dogadjaja da bi se utvrdilo da stara, nagomilana mrznja… Potrebno je zaboraviti na osnovne cinjenice o genocidu u Veliki da bi se utvrdilo…Pun je svijet starih i novih mrznja ali se samo neke materijalizuju kad se zato steknu okolnosti. Genocid u Veliki je izvrsen prvenstvano kao odmazda zbog saradnje i pomoci partizanima. A u okviru te akcije je svakakva olos i ljudska zvijer dobila sansu da ispolji svoje najnize strasti. Sto se konkretnog tice, razni manipulatori proslim strahovima i mrznjama su manipulisali narod da gine i ratuje za njihove interese, za propala carstva i necovjecne ideologije. Uopste, sto prije ove manipulatore, kojih ima na svim stranama, razotkrijemo i bjelodano pokazemo tim cemo biti sigurniji da nam se genocidi nece vise “dogadjati”. Genocid u Plavogusinjskoj ljugi i genocid u Veliki su zloupotrijebljeni, potomstvo zrtava genocida je manipulisano. Pisimo, govorimo o tome! Jer, kad pametni zacute a budale progovore ponovo ce nam se desavati genocidi! U pamet se, moj svijete izgubljeni!

    A. K.

    • Vaše razmišljanje ima dva sloja. U potpunosti se slažem s prvim – o mržnji, kao pokretaču svih ljudskih zala i njenim posledicama. Međutim, nijesam za zabravljanje, pa ni “osnovnih činjenica”. Takđe, osim jedne bilješke u Zborniku NORA, nema nikakvih dokaza da su Veličani stradali zbog “saradnje i pomoći parizanima”. Uostalom, njih (tada) u Velici nije ni bilo. Takvo “objašnjenje”, a posebno to da su (isključivo) Njemci bili akteri pokolja u suprotnosti je s mnogo više izvornih dokumenata. U osnovi, njime se želi umanjiti učešće komšija u u genocidu nad Veličanima, što biva sve manje moguće. Jer, osim već priložene arhivske građe u knjizi POKOLJ U VELICI,28 jula 1944. godine, poslije njenoga objavljivanja javilo mi se nekoliko poznavalaca toga događaja i ponudilo mi (za drugo izdanje) dodatnu dokumtaciju. Tako sam došao i do spiska tertorijalne odbrane Plava (koja je postojala sve do krja 20 vijeka, a čija su dokumenta bila “strogo pov.”, odnosno velika državna tajna, itd.) u koji je upisano preko 200 osoba, vojnih obvezinka, pored čijih imena se precizira od kada su do kada bile u fašističkim formacijama. Većina tih ljudi niesu među živima, ali istina mora da živi i – opominje.
      Lijep pozdrav, Branko Jokić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *